Telekomunikacije u svjetlu odnosa Hrvatske i EU

Vlada Hrvatske danas ima bezbroj problema, objektivnih i još više onih koje si je sama stvorila, pa možda, pritisnuta svakodnevnicom i Linićevom budžetskom rupom, baš i „nema vremena" promišljati strateški kako osoviti gospodarstvo na noge kroz telekomunikacijski iskorak. Onako, kako to EU želi gospodarstvima svih svojih država članica do 2020., koristeći i telekomunikacijski sektor, posebno ono što danas nazivamo gospodarstvo „virtualnog svijeta". Kako je Vlada trenutno okupirana, zbog brojnih razloga, s „naftnom industrijom", tako je promišljanje gospodarstva kroz prizmu sustava telekomunikacija države Hrvatske i dalje prepušteno u „dobre ruke" najvećeg operatora na tržištu.

Europski Parlament u potrazi za telco tržištem bez internih EU granica

Hrvatskoj, posljednjoj akviziciji EU, predstoji dulje i bolno razdoblje uklapanja u EU, skrojenu na temeljima iste legislative, što posljedično neminovno vodi ograničenjima nacionalnog suvereniteta, ali to je proces kojeg prolaze i ostale zemlje članice. Uloga Europskog Parlamenta (EP), prvi put stvorenog daleke 1979., u životima EU građana postaje sve veća, a Hrvatska, pri čemu mislim na njene građane, a posebno političke izborne odabranike, mora biti svjesna njegovog utjecaja i snage.

I ovih mjeseci EP usvaja EU zakone i ingerencijske okvire, koji duboko utječu i na europske elektroničke komunikacije. Stoga i ne čudi da je čelnik EP komisije za industriju, istraživanje i energiju, 60-godišnja talijanska zastupnica Amalia Sartori vrlo utjecajna osoba, čijim riječima valja obratiti pozornost.

Naime, i EU prolazi kroz ubrzane faze integracijskog preoblikovanja, a oblikovanje jedinstvenog EU prostora, u svim sferama života, te posebno gospodarskim granama jest primarni cilj. Telekomunikacije, koje zbog eksponencijalnog efekta brzine primjene znanstvenih otkrića i izuma, snažno utječu na svakodnevnicu, kako građana tako još više gospodarstva, EU je prepoznala kao pokretačku snagu EU.

Stoga kad govorimo o telekomunikacijama, jasno je kako nacionalna, demonopolizirana tržišta, u ujedinjenoj Europi, neminovno odlaze u povijest, kao što se to i dogodilo s, ne tako davno i zbog toga još uvijek prisutnima u našoj svijesti, monopolnim PTT nacionalnim sustavima. Spomenuta gđa Satorini jasno je izjavila kako EU traži profitabilno tržište bez granica. A to će tržište biti uspostavljeno, kao preduvjet, na svjetskoj razini, uspješnog svog ostalog EU gospodarstva, u skladu s donešenom strategijom razvoja telekomunikacija u tzv. Europskoj Digitalnoj Agendi.

Connecting Europe facility

Ona je pak dio prevažne inicijative, „knjižice", o kojoj nisam siguran da baš i naši EU zastupnici previše znaju ili brinu, Connecting Europe TelekomunikacijeEU prolazi kroz ubrzane faze integracijskog preoblikovanja, a oblikovanje jedinstvenog EU prostora, u svim sferama života, te posebno gospodarskim granama jest primarni cilj. Telekomunikacije, koje zbog eksponencijalnog efekta brzine primjene znanstvenih otkrića i izuma, snažno utječu na svakodnevnicu, kako građana tako još više gospodarstva, EU je prepoznala kao pokretačku snagu EU.facility (CEF). Ona se bavi integracijama EU sustava energije, prometa i telekomunikacija, no kako naša Vlada radije brine o „regionskim" integracijama i proširenju EU s našim istočnim susjedima, poput posljednjeg projekta povezivanja energetskih mreža Hrvatske i Banja Luke, vjerujem da im „sitnice" EU povezivanja nekako izlaze iz fokusa interesa Hrvatske.

A trebali bi znati, kako je EU odlučio potpomognuti tijekom 2014.–2020., kroz spomenuti CEF, s 1 milijardom eura samo u telekomunikacijama. Uz to, u EU postoji i inicijativa istog vremenskog razdoblja, Horizon, s vrlo velikm sredstvima, od njenog 70 milijardi eura predviđenog budžeta, namijenjenih telekomunikacijama srodnoj gospodarsvenoj grani, ICT istraživanjima. I tako, dok su u Hrvatskoj aktualne debate hoće li Hrvatska biti, neslavno, prva članica EU, što u prvoj godini pristupanja toj EU uplaćuje više sredstava nego ih povlači iz EU, ta EU kao jedan od svojih priooriteta postavlja, kroz riječi talijanske parlamentarke Sartori, prevladavanje „digitalne" razjedinjenosti EU.

Kako će neki EU zakoni, ujednačeni u primjeni, utjecati na telekomunikacijske operatore i praksu u zemljama članicama, ilustrira se obično kroz današnje različitosti zakona o zaštiti potrošača ili zaštite privatnosti u zemaljama članicama. Da se nešto „valja" u „svijetu" telekomunikacija, naslućuje se i u nagovještajima stvaranja, danas nepostojećeg, EU regulatora telekomunikacijskog jedinstvenog prostora tržišta telko usluga. Velikim „igračima" na polju telko usluga svakako idu u prilog i „glasine" oko „slobodnog" tržišta telko usluga, danas nacionalnih ili regionalnih, s brojnim malim operatorima i uobičajeno dominantnim velikim, bivšim monopolistom, operatorom.

Svjetski business

Kako su telekomunikacije odavno postale „svjetski business" velikih, globalnih kompanija na tržištu „svijeta", EU je izgleda na tragu pronalaženja formule kako da Europa opstane u ovoj uslužnoj RoamingUpravo se na portalima EU „pojeftinjenje u roamingu" lijepo ilustrira na primjeru nove članice Hrvatske, te se kaže kako će EU građani, posjetitelji Hrvatske, nakon srpnja ove godine plaćati data prijenos i petnaestak puta manje (surfanja internetom), a SMS i glasovne pozive iz Hrvatske prema drugim EU članicama i do 10. puta manje!gospodarskoj grani u svjetskim razmjerima. Dakako, jasno je kako samo snažni telekom operator, s tržištem od 550 milijuna EU potrošača, može biti ozbiljan natjecatelj i na globalnom tržištu. Stoga je i za očekivati da se u EU počnu događati procesi koji će iznjedriti 4-5 velikih, pan-EU telko operatora.

Hrvatsko tržište telekomunikacija već par godina „osjeća ta događanja", jer s scene operatora usluga nepokretne mreže, financijski sagledano, u crvenoj zoni nalaze se svi osim najveće, DT podružnice, što je sačuvala (za sada) iz marketinških razloga, ime Hrvatski telekom. Hrvatska Vlada ili bolje rečeno vlade, posljednjih petnaestak godina (od SDP-ova „preuzimanja vlasti" nakon mrskog im „Tuđmanova režima", 2000.), zbog nepostojanja nacionalne svijesti, više nego očite danas, telekomunikacije kao sustav, prepustile su stranom gospodaru, uz istovremeno potpuno odsustvo bilo kakve strategije razvoja i nadzora ovog sustava.

Zato i HAKOM danas iznenađuju EU inicijative, poput smanjenja cijena roaminga, o čemu sam i ranije pisao, a koja je bila očekivana, jer je potpuno u skladu s CEF dokumentom. Upravo se na portalima EU „pojeftinjenje u roamingu" lijepo ilustrira na primjeru nove članice Hrvatske, te se kaže kako će EU građani, posjetitelji Hrvatske, nakon srpnja ove godine plaćati data prijenos i petnaestak puta manje (surfanja internetom), a SMS i glasovne pozive iz Hrvatske prema drugim EU članicama i do 10. puta manje! Pametnome to govori da će telko operatori u Hrvatskoj u tim omjerima ostvarivati i manje prihode od pružanja tih uslugama ovim „gostujućim" potrošačima.

Je li Hrvatski telekom hrvatski i što su to telekomunikacijski državni interesi ?

Pitanje je u stvari nepotrebno, ali uistinu je zabrinjavajuće da od provedene prodaje (ili predaje) telekomunikacijskih resursa Hrvatske firmi njemačke države zvane Deutsche telekom sve vlade do sada uopće nije zabrinjavalo odsustvo strategije razvoja i upravljanja, ali i nadzora jednog od najvitalnijih sustava države, telekomunikacijskog sustava! Već su i „obični građani" iziritirani sada već jasnom sviješću o kontroli komunikacija svijeta, glasovnih, internetskih (podatkovnih) u režiji moćnika, bilo lokalnih, nacionalnih, bilo nadnacionalnih (svjetskih) moćnika i sila, a jedino se naša Vlada čudi „curenjima" informacija, raznih stupnjeva nacionalne tajnosti i važnosti, u medije ili institucije, u zemlji ili izvan nje.

HTLaički rečeno, za operatore su nastupila „teška vremena", jer prihodi padaju, „korisnici se stalno bune i izvoljevaju", u skladu sa zakonodavstvom svijeta koje evoluira posebno u zaštiti prava potrošača i zaštite njihove privatnosti, a istovremeno treba investirati sve više u tehniku i ljude, koji telekom operatorima daju mogućnosti pružanja usluga. HT dionica na zagrebačkoj burzi, ali i na onoj londonskoj i u New Yorku, pada na povijesno najniže grane (oko 168 kuna po dionici).Valjda su stoga i odlučili „pametnim telefonima", za ne baš zanemarive svote, nagraditi brojne administrativce svih resora, kojima se „sigurnost" komunikacija digla na „visoku razinu". A i usluga „surfanja internetom" ugovorena s DT je 10 puta skuplja nego do sada. Nakon kritike ugovorene cijene surfanja i s ovog portala, zanimljivo, procurila je informacija da s „HT-om" pregovara o novoj cijeni za vladine surfere, no niti riječi o eventualnim konsekvencijama za loše vladine pregovarače. Ili je možda prvobitna cijena bila planirano ugovorena, a sada se zbog pritiska javnosti „pregovara na novo"?

Čelnik Hrvatskog telekoma, „kornatski težak" Ivica Mudrinić, u posljednje je vrijeme sve naboranijeg čela, kako zbog privatnih problema vezanih uz „legalizaciju" građevinskih objekata na „poljoprivrednim kulturama" svrsi privedenom otočiću, osobnih, ali i obiteljskih („zli jezici" i glasine govore o razvodu i aktivnoj „potpori" LGBT zajednici) problema, tako i zbog poslovnih rezultata firme kojom upravlja više od desetljeća, po naputcima vlasnika u Bonnu/Berlinu. Cjelokupno mu okruženje ne ide u prilog glede „boljih" rezultata, od Hrvatske i njenog gospodarstva, pa do svjetske transformacije cijele ove uslužne djelatnosti i prateće industrije.

Laički rečeno, za operatore su nastupila „teška vremena", jer prihodi padaju, „korisnici se stalno bune i izvoljevaju", u skladu sa zakonodavstvom svijeta koje evoluira posebno u zaštiti prava potrošača i zaštite njihove privatnosti, a istovremeno treba investirati sve više u tehniku i ljude, koji telekom operatorima daju mogućnosti pružanja usluga. HT dionica na zagrebačkoj burzi, ali i na onoj londonskoj i u New Yorku, pada na povijesno najniže grane (oko 168 kuna po dionici).

Dok je 2010. dionica donosila dividendu od 34, 07 kuna, predviđanja za 2015. (analitičari Erste banke) daju projekciju iznosa dividende samo 13, 7 kuna! Sindikati HT-ovih dana opet upozoravaju na „planove" novih masovnijh valova otpuštanja u 2014. po isteku dogovorenog moratorija, a HT istovremeno, u listopadu 2013, dobiva priznanje firme Selectio, prestižni certifikat „Poslodavac Partner" za „vrhunsko upravljanje ljudskim resursima"! Zaposlenici, posebno oni „bivši", imali bi ponešto dodati, ali HT neiznenađujuće vuče i „potez" prema managerima, najavljujući reviziju postupka raspodjela managerskih „bonusa".

Rezovi

U praksi, to će se primjeniti na „neposredne" rukovoditelje, dok će Uprava i dalje ubirati bogate nagrade u „skladu sa Pravilnikom, posebnim aktom za Upravu", po kojem si već godimama dijele dionice firme. Naime, dionice je za pojedinca bolje dobiti od gotovine na račun zbog više „računovodstvenih razloga". No, ova „sitnica" uskraćenja bonusa, koju će osjetiti „midle managament", svjedoči o „bolnim rezovima" što predstoje i HT-u, nekad ponosu svih Hrvata i sinonimu uspješne hrvatske firme, a koji će biti nužni i zbog, desetljetnog, izvrsnog, s pozicija vlasnika, a katastrofalnog s pozicija interesa države Hrvatske, vođenja ove kompanije.

Što se tiče količine gotovine koju ima, na kraju drugog tromjesečja HT je imao 5, 15 milijardi kuna gotovine i financijske imovine, a uopće nema dugova. No, na zaposlenicima je najlakše ostvariti „uštede", a kako politika izlazi u susret poslodavcima, nema prepreka i HT-u da tim alatom „maksimalizira svoju dobit". Pridodajmo tome kako već tri-četiri godine HT nema nikakvih izravnih ulaganja u izgradnju optičke mreže, preduvjeta ostvarenja EU Digitalne agende, jasno je kako SUSTAV telekomunikacija Hrvatske sve više ovu zemlju udaljuje od razvijenih EU zemalja.

Nekompetentnost ove Vlade spram telekomunikacijske problematike skriva se iza floskula o „neovisnosti" HAKOM-a od izvršne vlasti, koji pak svojim (ne) djelovanjem u skladu s naputcima te iste politike zapravo održava „status quo" DT monopolizacije resursa Hrvatske. Izazov je to za neku buduću Vladu, posebno glede sigurnosti zemlje, poštovanja privatnosti pojedinaca, građana ove zemlje, te posebno okvira kojeg država mora osigurati za uspješno gospodarstvo.

A EU digitalna agenda jasno govori: 2020 godine 50% EU kućanstava treba imati 100 Mbit/sek pristup internetu! Kako je to scenarij nezamisliv za Hrvatsku (uz ovu ili slične vlade), posljedice su sasvim izvjesne: EU nekompetitivno gospodarstvo koje neće biti privlačan okoliš za investitore, telekomunikacijska razvijenost po sustavu „malih otoka internetske sreće", građani bez državnih internetskih aplikacija za sustave poput zdravstva, pravosuđa i sl., koji čine države efikasnim aparatom za potrebe građana.

A građani, gospodarstvo, državne institucije i ministarstva očekuju i telekomunikacijsku sigurnost, tajnost i povjerljivost. I to na razini koju Njemačka danas objavljuje kroz medije o namjeri stvaranja „interneta" neovisnog od USA „internetskih servera" što danas nadziru i upravljaju kompletne komunikacije svijeta.

Damir Tučkar, dipl. ing.