Osvrt na knjigu „Rat u ime mira“

„Rat u ime mira“, autor Boštjan Marko Turk, nakladnik Despot Infinitus d.o.o., 2023. Zagreb

Rat u ime mira

Iz Hrvatskog tjednika doznao da je dr. Boštjan Marko Turk, inače profesor francuskog jezika iz lijepe Dežele i rado viđen gost kod Juriča, Bujanca i Dujmovića, nedavno objavio knjigu 'Rat u ime mira', a kad sam pogledao zadnji Podcast Velebit u kojem je gostovao dr. Turk, odlučio sam doći do knjige.

Knjiga govori o otuđenosti EU-a od temeljnih dokumenata Unije, od naroda koji u Uniji žive, od kršćanstva, obitelji i svih tradicionalnih vrijednosti po kojima je Europa bila prepoznata u svijetu i obećana zemlja za siromašne, za obespravljene i za ljude željne boljeg i sigurnijeg života. S obzirom na to da je gospodin Turk doktorirao 2001. u Francuskoj na sveučilištu Sorbonne, kao profesor francuskog jezika odlično razumije promjene u EU s francuske perspektive, a ova knjiga potvrđuje tu činjenicu. Primjera radi, Francuska je 1960. imala 60.000 svećenika i 5000 psihijatara i psihologa, a danas ima 15.000 svećenika i 70.000 psihijatara i psihologa, dok je 10 % stanovništva stalno na tabletama (str. 300).

Knjiga govori i o marksizmu iz kojeg je nastao socijalizam i kasnije komunizam, prema tome o zlu (zlima) koje je iza sebe čovječanstvu ostavilo masovna ubijanja, nevjerojatno nasilje i užase kakvi nisu nikad prije viđeni. S obzirom na to da nije lako razumjeti sve spomenute 'izme' korištene za manipulaciju masama, reći ću da je Karl Marx bio rasist koji je mrzio Židove (str. 250. itd.), da je u mladosti Mussolini čuvao medaljon Karla Marxa u džepu, da je Hitler bio vođa nacionalsocijalizma, a da je komunizam iznjedrio megazločince poput Maoa, Staljina, Tita itd. Prema tome, među prvih 10 megaubojica prošlog stoljeća, prema njemačkom Bildu, našao se i 'kumrovečki sin' koji se sa svojim zločinima još uvijek slavi u RH (str. 157.). Važno je napomenuti da su partizani ('antifašisti') ubili više nedužnih civila i zarobljenih vojnika (sigurno nekoliko stotina tisuća) nego NDH vojnika negdje na bojištu (možda nekoliko desetaka tisuća). Politika koja vlada u Europi, konkretno u Njemačkoj i Francuskoj kaže dr. Turk, oblikovana je prema ideologiji iz 1968., tj. prema kombinaciji marksističkih teza i lažnog liberalizma (str. 16.). S drugim riječima, 'večeras su dozvoljeni snovi, sutra je novi dan'; u prijevodu 'sutra će ovo završiti, a staro se stanje vratiti' (str. 202.).

Ne ulazeći u kompleksan filozofski pristup definiranja spomenutih 'izama', definirat ću kratko i jasno spomenute demagogije koje su na kraju postale okrutne diktature najgore u čitavoj povijesti svijeta. Prema tome, marksizam se temeljio na materiji bez Boga, što je dovelo do krvave revolucije (lenjinizam) i nižeg i višeg oblika 'savršenstva', tj. socijalizma (zamišljeno društvo bez privatnog vlasništva) i komunizma (zamišljeno društvo u kojem ne postoje razlike među ljudima, a kojem danas teže birokrati EU-a). Sve spomenute besmislene doktrine (izmi) praktično neostvarive, propale su, no zbog velike mogućnosti manipuliranjem masama, kroz čitanje Turkove knjige vidimo da nisu odbačene. Primjera radi, marksistička borba za prava proletarijata zamijenjena je borbom za prava svakojakih manjina i migranata, za nerealnu zaštitu okoliša ('budi realan, zahtijevaj nemoguće'), ... (str. 17.), a sve na štetu većine, tj. Europe i zapadne civilizacije, što vodi do razgradnje institucija bez kojih civilizirano društvo ne može normalno funkcionirati i do uništavanja obitelji i nacija (str. 37.), pa Europom vlada svojevrsna komedija apsurda, koja je u svojoj biti tragedija (str. 144.).

U knjizi se spominje i Njemačka, tj. njezini vođe, a u zadnjih dvadesetak godina njemački utjecaj je bio presudan za sadašnju i buduću neizvjesnost EU-a. Koliko su veze iz DDR-a sa Sovjetskim Savezom utjecale na tu neizvjesnost može se pročitati u poglavlju 'Doba Angele Merkel'. Bivši kancelar Schröder mogao bi još štošta reći (str. 155.). Nakon pada DDR-a otkriveno je blizu 40 milijuna dosjea Stasija od kojih su mnogi bili posvećeni nadzoru Zapadne Njemačke (str. 192.).

Ovdje bih iskoristio priliku i rekao da sam bio u Deutsche Demokratische Republik prije pada Berlinskog zida koji sam vidio i shvatio da je mentalni sklop istočnih različit od zapadnih Nijemaca. Doživio sam ju kao zemlju apartheida, gdje su Sovjeti (Rusi) bili apsolutni gospodari. Je li tako i danas, znaju oni koji žive u Njemačkoj. Velika je šteta što utjecajni narodi poput Francuza i Nijemaca nisu imali političke vođe koji bi osigurali budućnost Europi. Francuzi su zakazali prije svega u Francuskoj, a Nijemci na razini Europske unije. Primjera radi, nesnalaženje s migrantskom krizom je najbolji dokaz. U Francuskoj sam bio više puta tijekom svog života i vidio kako se Francuska mijenja. Velik broj ministara u sadašnjoj francuskoj vladi ima kriminalni dosje (str. 158.), pa mnogi naši ministri još uvijek mogu mirno spavati. Imunitet vlasti u pogledu zakonskih sankcija (str. 159.) potvrda je da je u EU mnogo toga trulog i da nam je perspektiva crna, što se moglo očekivati kad Zapadnom Europom vladaju akteri puča iz 1968. (str. 169.). Posljedica toga jest ta da je na primjer u Francuskoj 1960. rođeno izvan braka 6 % djece, a danas 60 %. 

A što se tiče Njemačke, pretpostavljam da se kroz tragove novca može identificirati odgovorne za sadašnju i buduću neizvjesnost Europske unije i Europe u cjelini. Jednostavno je nemoguće shvatiti da se dopustio nekontrolirani ulazak 'vojske' migranata bez jasnog identiteta koji se šetaju nekontrolirano Europskom unijom, i navodno da su svi dobrih namjera. Koji kaos su stvorili političari odgovorni za nevolje Europe koje tek slijede! Pored rata u Europi u kojem se Ukrajina bori za EU, tj. i za one članice koje Ukrajini vojno ne pomažu, zar nam je potreban i masovni terorizam? Kažu 'jači smo od Zapada jer se ne bojimo smrti' (str. 63.). Zar ćemo se odreći naših kršćanskih vrijednosti, skinuti zvona s crkava, mijenjati pozdrave i našoj djeci davati imena koja ne će nikoga vrijeđati? Da se bolje razumije o čemu dr. Turk govori, iskoristit ću podatak sa 100. str. koji kaže da u nekad izrazito kršćanskoj Francuskoj danas ima svega 5 % kršćana. Robert Schuman, arhitekt EU, bio je čvrsto uvjeren da je jedina prihvatljiva politika ona koja se temelji na kršćanstvu (str. 133.). Možemo slobodno reći da danas istu sudbinu dijele kršćani i Židovi (str. 81.). U pojedinim područjima Europe, posebice Francuskoj i Belgiji, ne govori se službenim jezikom (str. 99.). Zamjena većine s manjinom je već na djelu (str. 98.). Umjesto da se manjina integrira u većinu, svojom getoizacijom manjina doprinosi destabiliziranju Europe (str. 102.). Zašto se Bruxelles ne okreće istoku Europe kad ima problem s natalitetom (str. 103.)?

Koliko je briselska administracija izgubljena u prostoru i vremenu svjedoči podatak sa str. 114. koji kaže da kravlje podrigivanje predstavlja znatan doprinos proizvodnji stakleničkih plinova. Isto tako, nedavno sam pogledao jedan videouradak na YouTubeu koji govori da su bademi dobri, ali je bolje ne jesti ih, jer za uzgoj troše puno vode. Ne razumijem birače s pravom glasa koji svjesno ne izlaze na izbore i prepuštaju sudbinu svoje djece 'poštenim manipulatorima'! 

Zanimljiva je rečenica sa 191. str. koja kaže da su mnogi Francuzi prije samog početka Drugog svjetskog rata vjerovali da ih Nijemci mogu zaštititi od komunističke napasti s istoka, pa nije čudno što je tada Francuska 'šaptom pala'.

U knjizi se spominje i poznati psihoanalitičar Sigmund Freud o kojem nedovoljno znam, uglavnom iz dokumentarnih filmova i knjiga psihoanalize drugih autora, ali razumijem cijenu njegova sata seanse (str. 260.), no zato sam čitao Markiza de Sadea. Doktor Turk je vrlo kritičan prema Freudu i u knjizi je to dobro argumentirano s obzirom na to da je fokus Europe, pa i svijeta, na patološkoj seksualnoj opsjednutosti (str. 274.), pa ne treba se čuditi ako za Freuda kaže da je polunormalan (str. 272.). Budući da nisam kompetentan za proces približavanja čovjeka gušteru (vidi film Enemy Mine iz 1985.), ovaj dio ću preskočiti.

Također se u knjizi na razuman način kritizira Jean-Paul Sartre, svjetionik marksističke ideologije u 20. stoljeću (str. 276.), koji je shvatio moć medija (str. 290.) i bio pokrovitelj moderne ljevice (str. 278.) koja je 1968. proizvela 'revoluciju'. Zanimljivo je da, dok su te godine građani Francuske htjeli neograničenu slobodu u ponašanju, Hrvati su samo htjeli ograničenu nezavisnost. Sartre je svojim manipulacijama postigao utjelovljenje kolektivne krivnje u bijelom čovjeku (str. 294.). Prije tri godine je u Francuskoj ljevica predložila zakon koji dopušta prekid trudnoće do kraja 9. mjeseca (str. 316.). Inače antisemit Karl Marx bio je Sartreov idol (str. 281.). U prijevodu, glede Sartrea, Bog je mrtav, dobili smo slobodu i radimo što želimo (str. 283.). Dobro došli u Francusku i pozdrav islamu!

Neke informacije o 'Zelenima' i ostalima mogu se pročitati na primjer na str. 307 – 310.

I da zaključim, knjiga 'Rat u ime mira' ne govori o djeci, već o projektima kakve želite (str. 316.). U takvoj 'probuđenoj' Europi koja crpi inspiraciju iz marksizma (str. 328.), nestat će identitet pojedinca, posebnosti, nacije i stvorit će se uvjeti za 'konačno rješenje' na čijem će čelu biti Planetarna vlada (str. 317.).

Na temelju životnog iskustva mogu reći da sam većinu života proveo radeći u multikulturalnoj sredini i da nikad nisam imao problema s rasom, vjerom i kulturom. I to iz osnovnog razloga jer su bili postavljeni jasni kriteriji i onaj tko dolazi mora prihvatiti te kriterije. Ti su kriteriji: kvalificiranost i sposobnost za rad, poštivanje i uvažavanje sredine u koju se dolazi, poštivanje hijerarhije i društva u cijelosti i želja da se samo velikim trudom i zalaganjem napreduje. Glede Europe ('Šmentane muhe') svi su ti kriteriji izostavljeni, a tko pročita ovu odličnu knjigu dr. Turka može se u to i uvjeriti.

dr. sc. Ivica Tijardović
 
 

Čet, 25-04-2024, 05:40:26

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.