'Kako je operirala UDBA'
Josip Mihaljević, 'Kako je operirala UDBA', Izdavači: Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, 2022.
Ovo je prva knjiga mladog povjesničara Mihaljevića koju sam pročitao, a vjerujem kako ne će biti posljednja. Sa sadržajem knjige upoznao sam se gledajući Dujmovićevu seriju 'Hrvatske povijesne istine' na Z1 TV, koju podupire iskreni domoljub Marko Franović. Raduje me što čitanjem otkrivam sve više i više izvrsnih mladih povjesničara koji nisu opterećeni ideologijom te iznose stajališta na temelju konkretnih činjenica.
Naime, žalosno je gledati ili slušati osobe koje ni same ne vjeruju u ono što govore, no zbog određenog interesa uporno inzistiraju na 'istini' koju se ne može dokazati ili pak koju je lako osporiti. Zbog tih ostataka ili korova komunizma Hrvatima je i dalje lakše uspjeti u svijetu nego u Domovini, što je apsurd za koji nema opravdanje. Ovdje je možda zanimljivo spomenuti da sam početkom devedesetih bez uspjeha pokušao uvjeriti tada odgovorne u RH kako bi bilo od interesa da fakulteti (pravni, ekonomski i filozofski) pauziraju godinu dana, a da se u međuvremenu nastavnički kadar osposobi i polaganjem ispita dokaže kako će biti sposoban nositi se s promjenama u društvu. Prijelaz iz lažljivog i neperspektivnog komunizma u nemilosrdan kapitalizam koji ipak pruža priliku upornima dokazati se vrlo je složen i dugotrajan proces, za koji većina naših 'učenih' nije bila spremna. Stoga razloge nezadovoljstva građana stanjem u društvu treba tražiti i u toj nepripremljenosti. Praktični primjeri nevjerojatnog neuspjeha svih vlada od 1990. do danas jesu pravosuđe, uvozni lobiji, nabava itd. Kad običan građanin vidi da pred zakonom nisu svi isti, i da se krađa u korist 'partija' u konačnici nagrađuje, nepovjerenje birača u izbore i medijski nametnute političare je zastrašujuće, promatrajući postotak izlaznosti birača. S ovakvim nakaradnim izbornim sustavom i medijskom kontrolom svakim izborom Hrvatska uvjerljivo gubi i čuva dno dna EU-a.
Ovo sam morao spomenuti jer se ne bi smjelo smetnuti s uma činjenicu da sadašnji svekoliki sustav RH počiva na kadrovima (ili njihovoj djeci, tj. rodbini) koji su do 1990. sve učinili da Hrvatima zagorče život. Mnogi pravnici iz tog komunističkog pravosuđa nakon izbora postali su ugledni odvjetnici, sudci itd. Nakon pročitane knjige 'Kako je operirala UDBA' čovjek se mora upitati: 'Zar je zaista bilo potrebno provoditi brutalne policijske istrage nad nevinima i montirati im političke procese koji su nevino osuđenima i njihovim obiteljima zauvijek promijenili živote?' Strašna je nepravda njima učinjena!
Da bi se što bolje shvatio sadržaj ove dobre i razumljive knjige ili dokumenta, savjetovao bih budućim čitateljima nakon pročitanog Predgovora i Uvoda pročitati Zaključna razmatranja, pa tek onda krenuti s Istragom, Sudom i Robijom, a na kraju završiti knjigu s vrijednim Prilozima.
Na početku knjige čitatelji mogu doznati kako su 'jugoslavenske' tajne službe mijenjale imena, a da je UDBA ostala sinonim za te službe. Premda UDBA danas ne postoji ipak mnogi pripadnici bivših 'jugoslavenskih' sigurnosnih službi (KOS, VOS, SDB, ...) dobivaju nezasluženo medijsku pozornost, a znamo da je riječ o kontaminiranom kadru kojemu se ne može vjerovati, pa i tada kad govore nešto u korist Hrvatskoj. Danas je njihov zajednički primarni cilj dezinformiranje svih i svakog i iz takvog stanja društva izvlačenje koristi za sebe i one koji im omogućavaju takvo djelovanje. No to je posebna priča, i nije tema ovog osvrta. Riječ je o čistoj simbiozi naroda i parazita.
Kad vam represivni aparat države u kojoj živite odlučuje o vašoj sudbini, gdje je služba državne sigurnosti instrument komunističke partije, vi ste unaprijed nevino osuđeni i koliko god se vi žalili, pomoći vam nema. U uvjetima fizičkih tortura, prijetnji (vidi u knjizi stranicu 209.), što možete? Priznat ćete sve što traže i doušnikom (UDBE) postati. Riječ je o klasičnoj diktaturi zbog koje se u državama s razvijenom demokracijom odlazi na robiju. No ne i kod nas. Biti dio bivšeg 'jugoslavenskog' sustava prednost je u svemu. S jedne strane lako vas je ucijeniti, a s druge strane bit ćete u funkciji jedne od 'partija', tj. političkih stranaka. Koliko je prije SAD davao potporu 'Jugoslaviji', primjerice u osamdesetim prošlog stoljeća, a od nje uglavnom neuspješno tražio demokratske promjene, toliko i danas EU daje potporu sadašnjoj RH, a stanje unutar Hrvatske EU-u nije od bitnog interesa jer sve dok Hrvatska nema svog stajališta, takva RH je Bruxellesu prihvatljiva.
Budući da je knjiga tiskana u samo 300 primjeraka, a u njoj se mogu naći mnoge informacije koje nisu svagdje dostupne, ponajprije bih ju preporučio svim političkim djelatnicima u RH, zaposlenicima u pravosuđu i onima koji se žele informirati iz kvalitetnog izvora o kakvoj je državi bila riječ – kako se povijest ne bi ponovila.
Čestitke autoru dr. Josipu Mihaljeviću i izdavačima na vrijednoj knjizi!
dr. Ivica Tijardović