Bezumlje na hrvatskoj političkoj sceni mora već jednom prestati

Ima li netko u Hrvatskoj tko može reći koliko su novca i materijalnog političari i gospodarstvenici bliski političkim krugovima zakonito ili nezakonito oteli od naše djece čija će djeca i njihovi unuci morati snositi posljedice izbora birača? Vjerojatno nema, a nesreća ne dolazi uvijek sama od sebe. U zadnjih petnaest godina nikad nisam dao glas onima koji su došli na vlast, tako da smatram nepoštenim da zbog nečijeg izbora ili neodgovornosti onih koji nisu izišli na izbore a mogli su, i ja danas moram snositi posljedice. Ako je to cijena demokracije onda smatram svojom obvezom prozvati sve one koje smatram da su nas oštetili, a koji su dobili povjerenje birača.

Shvativši kakve stranke i osobe birači biraju pokušao sam s više stotina tekstova objavljenih u dijelu hrvatskog tiska (Vjesnik, Poslovni dnevnik, Hrvatski Fokus, itd.) spasiti što se spasiti da. U spašavanju dviju gospodarskih grana koje poznajem i od kojih bi pola Hrvatske moglo živjeti nisam uspio, jer priliku za to nisam dobio niti od političara niti u glavnim medijima koji imaju utjecaj na javnost. Ovo ističem, jer za ulazak u EU pregovarači s naše strane u svim gospodarskim granama nisu bili vrhunski stručnjaci već političari, tako da dimenzije tog nevjerojatnog promašaja shvatit ćemo tijekom vremena nakon prvog srpnja.

Kad je u pitanju podjela svekolikog nacionalnog blaga onda se taj grabež može promatrati u nekoliko razdoblja. Prvo razdoblje je 1989-1990. kad su komunisti (danas veliki demokrati) postavili temelje neuspješne privatizacije. Nakon toga dolazi ratni period 1991-1995. pun strahota i nepravdi. Zatim je došlo poslijeratno vrijeme, tj. razdoblje do 2000. u kojem je Hrvatska, i pored svega onog što karakterizira poslijeratni period, zadržala ponos. Od nove vlasti 2000. očekivalo se mnogo, no upravo smo u tom razdoblju 2000-2003. izgubili suverenost.

S drugim riječima, pljačka Hrvatske postignuta je u SDP-ovoj i HDZ-ovoj sprezi uz asistenciju, moglo bi se reći većine političkih stranaka, gdje su bivši komunisti u sjeni vukli konce, a eksponirani hohštapleri osramotili sve nas. Tko je odgovorniji za gubitak suverenosti, SDP ili HDZ, može se slikovito prikazati s brojem i strukturom domaćih banaka. Do 2000. u Hrvatskoj je samo 24 % banaka bilo u vlasništvu stranaca, a do kraja 2003. taj je postotak porastao na 45 %, no u vlasničkoj strukturi stranci su do 2000. imali udjel od 40 %, a na kraju 2003. taj je udio porastao na čak 91 %. I tu je bio kraj naše samostalnosti.

Uvjeti za povratak otetoga

S financiranjem velikih medijskih kuća od strane stranaca i hrvatskih vlada birači su svakodnevno dobivali upute kome dati glas na izborima bez izbora, tako da smo u razdoblju 2000 – 2010. dobili dva velikana koja su u Hrvata obilježila prvo desetljeće 21. stoljeća. Jedan je prva faca 'Remetinca', a drugi će dobiti priliku za pravdanje kad se za to stvore uvjeti, tj. nakon ulaska Hrvatske u EU, gdje je pravni sustav dosljedniji od našeg.

BankeTko je odgovorniji za gubitak suverenosti, SDP ili HDZ, može se slikovito prikazati s brojem i strukturom domaćih banaka. Do 2000. u Hrvatskoj je samo 24 % banaka bilo u vlasništvu stranaca, a do kraja 2003. taj je postotak porastao na 45 %, no u vlasničkoj strukturi stranci su do 2000. imali udjel od 40 %, a na kraju 2003. taj je udio porastao na čak 91 %. I tu je bio kraj naše samostalnosti.Do svega onog što je nepošteno stečeno, a nalazi se u Hrvatskoj i to u vlasništvu hrvatskih državljana, može se lako doći. U tom dijelu je HDZ znatno odgovorniji od SDP-a. No u prodaji državne imovine strancima SDP je odigrao sjajnu ulogu i zabio Hrvatskoj čitav niz golova, pa zbog toga u EU ulazimo na koljenima.

Hrvatski političari i gospodarstvenici (poduzetnici) njima bliski svoj su kapital stjecali na povlaštenim informacijama (banke, burza, kupoprodaja zemljišta, nemoralnih zakona, itd.) zbog čega se u uređenim pravnim državama odlazi na robiju. Zbog toga dogovoreno redovito skreću pozornost javnosti na teme koje beskorisno okupiraju cijelu Hrvatsku. Kako kod nas još uvijek vrijedi izreka 'snađi se druže', političari su u odnosu na građane vrlo bogati ljudi. Od ulaska u EU ne očekujem mnogo, no steći će se uvjeti za povratak otetog.

Da bi opravdala povjerenje birača buduća vlada morat će sa stranim financijskim stručnjacima potpisati ugovor prema kojemu će država platiti određeni postotak financijskim stručnjacima samo u slučaju povrata nelegalno stečenog novca u Hrvatskoj koji se nalazi na nekoj banci u svijetu. Ukoliko strani financijski stručnjaci s kojima je vlada potpisala ugovor ne uspiju u tom naumu država im tada nije ništa dužna. Riječ je o starom tipu ugovora 'No Cure No Pay'. Na taj bi način mogli potvrditi sumnju ili osporiti je o nelegalno stečenim milijardama tijekom grabeža u Hrvatskoj koje se nalaze na bankama u svijetu.

Znatno je lakše suprotstaviti se medijskoj neobjektivnosti i tendencioznosti u kontroliranoj demokraciji. Naime, dovoljno je da mjesec dana čitatelji ne kupuju dnevni tisak onih novina koje nisu objektivne, i situacija u medijskom prostoru bit će znatno bolja. Ne krivim novinare zbog stanja u medijima, već uređivačke politike koje nisu u funkciji demokratskog društva i prosperiteta Hrvatske.

Najlakše je riješiti gospodarske probleme no zato moraju priliku u politici dobiti stručnjaci koji su riješili svoju materijalnu egzistenciju na pošten način, i koji svoj teško stečeni međunarodni ugled neće dovesti nikad u pitanje. Hrvatska raspolaže slikovito rečeno s barem deset tisuća takvih odličnika (na četiristo stanovnika Hrvatske dolazi samo jedan). Svi oni vjerojatno nisu spremni ući u politiku niti imaju za nju afiniteta, no dovoljno je njih tisuću za pokrenuti Hrvatsku na svim razinama (u Zagrebu 200, u Splitu 50, u Rijeci 30, itd.). Sve njih treba prepoznati i približiti biračima kako bi bezumlje na hrvatskoj političkoj sceni prestalo jednom zauvijek.

Dr.sc. Ivica Tijardović