Brak i obitelj – temelji kršćanskog identiteta na udaru ljevice

Rijetko koje pitanje od kontroverznih pitanja između Crkve i sekularnog društva, a ima ih jako mnogo, izaziva tako duboko neslaganje kao pitanje braka i obitelji. Uvjeren sam da su sekularno-ateističke snage današnje kulturno-političke scene shvatile da se baš na ovom pitanju  – na pitanju braka, obitelji i seksualnog morala – konačno može riješiti vječna konfrontacija između autoriteta Boga Isusa Krista postojećeg u Crkvi i autoriteta „čovjeka“ zaljubljenog u sebe i svoj razum.

Seksualizacija čovjeka i društva, započeta 60-ih godina prošlog stoljeća kao seksualna revolucija, koja zagovara pravo na neograničenu slobodu oblikovanja seksualiteta, ne može se u potpunosti ostvariti dok još prevladava tradicionalna vjernost vrjednotama braka i obitelji kao intimnih zajednica odgoja i pripreme nove generacije za životni put. Stoga je razumljivo da su se sekularno-ateističke snage i institucije dale na konačni organizirani obračun s katoličkim shvaćanjem braka i obitelji.

Cilj toga obračuna jest destrukcija tradicionalne obitelji. Ako to uspije, uspjet će i stvaranje novoga čovjeka i novoga svijeta, prema planu i projektu čovjeka koji živi po modelu „kao da Boga nema“ – misli se na Boga kršćanske tradicije – nego po modelu: „Čovjek je bog čovjeku“. To je poznata parola ateističkoga humanizma. Svjedoci smo da ta destrukcija obitelji i institucije braka uspijeva nadaleko i naširoko. Žalosno je, ali je istina da se to događa i uz veliku potporu ljudi vjernika.

Svetinja braka – vjernost do smrti u dobru i zlu

Tu je govor o vjernosti do smrti u dobru i zlu; tu je govor o ekskluzivnoj ljubavi, o poštivanju, o želji za rađanjem djece…? Vjeruju li mladenci tim svojim obećanjima kada možda imaju među svojim gostima rastavljene? Vjeruju li mladenci da se sada događa ili pak bi se trebalo događati nešto dubokog i intimnog  između Boga Stvoritelja  i njih, mladog para koji moli Božji blagoslov i pomoć da može održati obećanje jedan drugome u trajnoj ljubavi i u služenju nastajanja novog života snagom neporecive ljubavi? 

Ovo su duboka i teška pitanja, popraćena osjećajem nemoći. A moramo znati: na ovom pitanju odlučuje se o identitetu kršćanstva  u sekularnom bezbožnom vremenu. Pravim odgovorom na to pitanje branimo svoj osobni kršćanski identitet u duhovnom kaosu našeg vremena. Pravim odgovorom na tu problematiku otvaramo perspektivu za dobru i sretnu budućnost našeg naroda i čovječanstva.

Primjena na pitanje braka i razvoda braka

Pogledajmo malo konkretnije kako izgleda spomenuti plan ili projekt razaranja braka i obitelji. Čovjek bi rekao: dok se biskupi trude da pronađu pastoralno rješenje za tešku situaciju razvedenih, u svjetskim razmjerima se radi punom parom na stvaranju takvog društva gdje institut braka gotovo više ne postoji, ili igra potpuno sporednu ulogu.

Sve je započelo s novom filozofijom čovjeka i ljudske spolnosti, i  to s ciljem stvoriti „novog“ čovjeka i nove društvene odnose. Ljudska spolnost postala je zadnjih decenija sredstvo u ideološkoj i političkoj borbi za stvaranjem „novog“ čovjeka i novog društva, i to u svjetskim razmjerima.

To potvrđuje općenito prihvaćena činjenica da je na području ljudske spolnosti stvarno učinjena „seksualna revolucija“, najprije u Americi pa onda i u Europi. Ta revolucija s njezinim ciljevima događa se i danas.

Danas postoje mnoge skupine, organizacije i centri u svijetu koji sa svim sredstvima političko-društvene propagande, uključujući i umijeće manipulacije govora i pojmova, nastavljaju  „revolucionarnu“  borbu stvaranja „novog“ čovjeka i „nove globalne svjetske civilizacije“  pomoću novog definiranja čovjeka kao spolnog bića. Oblikovanje tog „novog“ čovjeka treba se ostvarivati, među ostalim, i pomoću spolnog odgoja u školama svuda po svijetu.

Svjedoci smo da su se dogodila i da se gotovo svakodnevno događaju duboke promjene u shvaćanju vrjednota i ciljeva života.

Spontano pitamo kako je moglo doći do toga da je dugotrajno tradicionalno uvjerenje o svetosti braka, o njegovoj nerazrješivosti i njegovoj upravljenosti na rađanje novog života kod velikog broja suvremenika oslabilo ili čak nestalo iz svijesti. Naravno,i kod mnogih  kršćanskih vjernika.

Djelomični odgovor glasi: do toga je došlo jer je došlo do duboke promjene u shvaćanju i vrjednovanju ljudske spolnosti. Sveobuhvatni odgovor glasi: do toga je došlo jer se u zajedničkoj javnoj svijesti promijenila slika svijeta i čovjeka.

Ta promjena nije pala s neba. Na njoj rade već nekoliko stoljeća mislioci, znanstveni centri, političari, jednom riječju, ljudi od intelektualne i materijalne moći koji su protivnici kulture i civilizacije, nastale pod mjerodavnim utjecajem humanističkog i kršćansko-katoličkog  shvaćanja čovjeka i svijeta. Jednom riječju: radi se na uništenju kršćanskog katoličkog identiteta pod utjecajem marksizma i materijalizma.

Nietzsche, glavni mrzitelj kršćanske vjere modernoga doba, čini se da je uvjerio sve buduće protivnike Katoličke Crkve i kršćanstva u bitnost programa čije će provođenje jamčiti uspješno ostvarenje njihova projekta „stvaranja novoga čovjeka i nove civilizacije“ kao zamjene za humanističko-kršćansku kulturu.

Nietzsche piše: „Do sada se kršćanstvo napadalo na krivi način. Tako dugo dok se moral kršćanstva ne doživljava kao kapitalni zločin protiv života, njegovi branitelji će imati lak posao. Pitanje o istini kršćanstva je tako dugo sporedna stvar dok se ne dotakne pitanje o vrijednosti kršćanskog morala“ – prije svega morala na području seksualnosti.

Taj zahtjev ima moćne zagovornike u modernim filozofijama materijalizma, marksizma i bezbožnog egzistencijalizma. Ima sljedbenike u nacionalističkim i komunističkim režimima koji su pretvorili 20. stoljeće u „najužasnije stoljeće“ ljudske povijesti. Ima sljedbenike u „zajednici znanstvenika“ koji probleme siromaštva, bolesti i gladovanja u svijetu rješavaju programima kontracepcije i ubijanjem milijuna djece u majčinoj utrobi: abortiranjem.

Taj zahtjev da se mora raditi na uništenju katoličke etike i shvaćanja čovjeka prihvatili su propagatori rasne higijene i eugenike. Taj je zahtjev prigrlio i radikalni feministički pokret sa zalaganjem za kontrolu rađanja izgradnjom klinika za vršenje abortusa diljem svijeta, uz propagiranje slobodnog seksa i prava na abortus.

Na ostvarenju shvaćanja ljudske spolnosti i spolnoga morala, posve suprotnoga kršćanskom shvaćanju čovjeka i spolnoga morala, u naše dane rade stotine takozvanih nevladinih udruga koje imaju akreditirane i dobro plaćene lobiste u UN-u. Isto vrijedi i za svjetske organizacije za kontrolu prirasta svjetskoga stanovništva, primjerice IPPF (International Planned Parenthood Federation). To vrijedi i za svjetsku organizaciju žena WEDO (Women’s Environment and Development Organization).

Cilj te organizacije jest: kontrolirati organizacije koje su protiv abortusa i protiv homoseksualnosti te pripremati međunarodne konferencije UN-a i izrađivati deklaracije u korist ideologije WEDO. Poseban cilj jest propagirati diljem svijeta takozvanu gender-perspektivu, odnosno rodno-feminističku ideologiju.

S velikim angažmanom izvršavaju taj projekt i mnogobrojne udruge u Hrvatskoj pod političkim vodstvom Možemo i pojedinih partija i stranaka iz osjećaja neprijateljstva prema hrvatskome narodu, njegovoj kulturi i vjeri.

Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod suprotstavi javnim akcijama tih skupina prijezira i zlonamjernosti prema sretnoj budućnosti hrvatskoga naroda. Njihov je plan očit: služe se pravima i slobodama koje im osigurava hrvatska država te rade na tome da hrvatska država ostane u njihovim rukama, ali bez Hrvata.

                                                                                                 dr. Josip Sabol