Jedna i pol milijarda katolika zahvalnih za Vjerovanje i ponosnih na ustav

U idealno-teoretskoj zamisli je pluralističko društvo jamstvo osobnih sloboda u pitanjima svjetonazora, religije i etičkog oblikovanja života. Međutim, u konkretnom ostvarivanju vlastitog svjetonazora, vjerskog i moralnog života je osobna sloboda osjetno ograničena zakonomjernošću funkcioniranja gospodarskog sustava. Gospodarstvo ima prioritet pred svim drugim vrijednostima i uvjerenjima. Kao da postoji suglasnost u izreci: „Najprije treba živjeti a onda filozofirati“, ili još konkretnije: prva briga je biti sit i napit, i tek tada ćemo razgovarati o moralu, o vjeri, o metafizičkim pitanjima. Ta situacija nalaže svakoj zajednici i svakoj instituciji da ima dobro izrađeni plan svoga opstojanja, prije svega svoga cilja i sredstava za njegovo ostvarenje. To vrijedi i za Crkvu Kristovu. Kada se Gospa ukazala u Fatimi 1917. godine, na trećem ukazanju 13. srpnja, pokazala je vidiocima strašnu stvarnost pakla i nakon toga rekla: "Vidjeli ste pakao u koji idu jadni grješnici. Kako bi ih spasio, Gospodin želi uvesti pobožnost mom Bezgrješnom Srcu u svijetu."

Spasenje duša za vječnost je cilj

Spasenje duša za vječnost - ništa više i ništa manje cilj je Crkve. Jer to je cilj spasenja općenito. "Došao sam tražiti i spasiti izgubljeno" (Mt 18, 11), kaže sam Spasitelj. Činjenica da je u pitanju cijela vječnost u ovoj akciji spašavanja vidljiva je iz mnogih drugih Gospodinovih riječi: "Ako ti oko postane kamen spoticanja, iščupaj ga i baci od sebe. Jer bolje vam je ući u život s jednim okom nego biti bačen u vatru paklensku s oba oka" (Mt 18, 8). Ovim riječima Gospodin jasno pokazuje punu ozbiljnost odluke koja je pred nama, koja je pred Crkvom.

To je suprotno od onoga što nam se danas često naviješta kao "Radosna vijest": opće obećanje spasenja koje ništa ne košta. Svi i onako idemo u raj (ako ga ima) i stoga možemo nastaviti životno putovanje sa svojim ciljevima i smjerovima. Gospodinov navještaj, s druge strane, je uzbudljiv poziv na buđenje: »Pokajte se i vjerujte u Evanđelje!« (Mk 1, 15). A onda opet i iznova poziv na budnost jer Gospodin dolazi kao tat u noći. Pet glupih djevica koje nisu spremne, konačno su zabranjene za vjenčanje. Čuju samo strašnu riječ: "Ne poznajem vas!" (Mt 25, 12).

Crkva je u biti svojoj misionarska

U vjernom nasljeđu svoga Utemeljitelja, Crkva je uvijek shvaćala svoju poruku kao poruku o čijem prihvaćanju ili odbacivanju ovisi vječno spasenje duša. To je misionarima dalo snagu da preuzmu na sebe opasnosti i patnje kako bi prenijeli Evanđelje do kraja zemlje. To je potaknulo svece i mistike svih vremena da se istroše za spasenje duša. "Želim spasiti duše i zaboraviti sebe zbog njih", kaže sveta Terezija od Djeteta Isusa, zaštitnica misija. Spasenje duše osnovna je ideja na kojoj se grade duhovne vježbe svetog Ignacija. U svako vrijeme kada su se pastiri Crkve okrenuli sekundarnim ili čak svjetovnim interesima, Gospodin je podizao proročke svetce da podsjete pastire na njihovo poslanje.

Svetci i svetice - jamci bitnosti Crkve

Sveta Katarina Sijenska, na primjer, morala je opomenuti Papu po božanskom nalogu da stavi sve interese iza ove jedne brige za spasenje duša vjernika i da se strogo pobrine za to da u Crkvi vladaju samo prikladni pastiri. "Zato te molim, moj najdraži oče", napisala je Grguru XI. 1376. godine, "da koristiš svoja sredstva moći sa stalnom tjeskobom i neutaživom žeđom za mirom slave Božje i spasenjem duša. Ako mi kažete: "Svijet je tako zbunjen, kako da donesem mir", onda vam kažem u ime Raspetoga: tri stvari prije svega morate ostvariti svojom snagom. Prije svega, u vrtu Svete Crkve, čiji ste čuvar, morate iskorijeniti smrdljivo cvijeće, puno prljavštine i pohlepe i naduto od ponosa. To su loši pastiri i čuvari koji zagađuju ovaj vrt i puštaju ga da propadne. Za Boga miloga, upotrijebite svoju moć da izvučete ovo cvijeće i bacite ga, tako da više nemaju čime vladati. Trebali bi naučiti prepoznati sebe i upravljati sobom u svetom i dobrom životu. U nju posadite mirisno cvijeće, pastire koji su istinski sluge Raspetoga, koji imaju na umu samo slavu Božju i spasenje duša i istinski su očevi siromaha." Katarina uvijek iznova opominje Papu i kardinale da ostave po strani svaki strah od čovjeka i da ne ugađaju svijetu, već da se nesebično stave u službu vječnog spasenja duše: jedinog cilja njihove službe.

Ljudski čimbenik sve jači u povijesti Crkve

S vremenom su se razmjeri odvraćanja od Boga i bijede grijeha toliko povećali da je u 17. stoljeću sam Gospodin intervenirao i objavio svoje Presveto Srce svetoj Mariji Margareti Alacoque, kao da je, kako sama svetica piše, "posljednji napor svoje ljubavi prema ljudima u ovim posljednjim stoljećima otkupljenja, da ih otme od vlasti Sotone i da nas smjesti u slavnu slobodu kraljevstva svoje ljubavi, da će podići u srcima onih koji će prakticirati ovu pobožnost."

U sljedećim stoljećima pa sve do danas možemo promatrati kako borba za spasenje ljudskih duša postaje sve dramatičnija, a Gospodin sve češće intervenira. Štovanje Presvetog Srca Isusova u tome igra ključnu ulogu. Vrhunac tog razvoja je Gospodinov zahtjev da se cijeli svijet posveti njegovom Presvetom Srcu. Bl. Marija od Božanskog Srca prenosi ovaj zahtjev papi Lavu XIII., koji djeluje iznenađujuće brzo: 11. lipnja 1899. vrši svjetsku posvetu Presvetom Srcu Isusovu. U njegovim vlastitim očima, to je bio "najveći čin moga pontifikata".

„Marijansko doba“ u strategiji spasenja

Od 1830. godine možemo uočiti još jedan pomak u božanskoj strategiji spasenja: Mariju. Započelo je, prema riječima Pija XII., "Marijansko doba", s narudžbom Majke Božje svetoj Katarini Labouré da se iskuje kasnija takozvana "Čudotvorna medalja". Blažena Djevica obećava velike milosti onima koji ju nose, posebno onima koji ju nose s povjerenjem. Godine 1837., na Gospinu molbu u Parizu, Desgenettes, župnik Gospe od Pobjede, osnovao je Bratstvo Presvetog i Bezgrješnog Srca Marijina za obraćenje grješnika koje je širilo Čudotvornu medaljicu, pokrenulo neviđeni val obraćenja i duhovne obnove u Francuskoj i Europi, na kraju dosegnuvši 40 milijuna članova. Cilj je uvijek isti: spasiti ljude. Brojna su upadljiva obraćenja na vjeru ili na kršćanski način života posredstvom Majke Božje u La Saletteu, 1858. u Lourdesu i konačno 1917. u Fatimi.

Papa Lav XIII. posvećuje svijet Presvetom Srcu Isusovom

Nakon što je Lav XIII. prije osamnaest godina posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovom, Gospodin sada zahtijeva posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Već na drugom ukazanju 13. lipnja, Gospa govori Luciji: "Isus te želi upotrijebiti da me ljudi upoznaju i ljube. On želi uspostaviti pobožnost mom Bezgrješnom Srcu u svijetu; onome tko je čini, obećavam spasenje; te će duše biti naklonjene Bogu kao cvijeće koje donosim pred prijestolje njegovo." Dana 31. listopada 1942., usred Drugog svjetskog rata, Pio XII. izvršio je traženo svjetsko posvećenje. Od tog dana, počevši od El Alameina 3. studenog, dogodila se prekretnica na svim bojištima, što je dovelo do pobjede saveznika i poraza nacionalsocijalističke vlasti.

Moderni teolozi bez oduševljenja

Ne u mislima suvremenih teologa, već u životima svetaca, božanski naum spasenja postaje transparentan. Ali se razlikuje od onoga što se danas predstavlja kao program obnove: u Fatimi Gospa ne poziva na popuštanje moralnog nauka Crkve, već na pokoru i obraćenje, ne poziva na demontažu marijanske pobožnosti radi ekumenizma, već za pobožnost prema njezinu Bezgrješnom Srcu. Padre Pijo: Gospodin ne poziva na ukidanje celibata, uvođenje pričesti na ruku ili liturgijske eksperimente kako bi oživio liturgiju, već žali zbog zanemarivanja Presvetog oltarskog sakramenta i ravnodušnosti i nepoštovanja prema ovom sakramentu njegove ljubavi. Bl. Dino Bélanger: Gospodin ne traži od svojih svećenika veću svjetovnost ili otvorenost vremenu, već život u prisnijem jedinstvu s njim i veće savršenstvo čak i u malim stvarima, od redova i zajednica ne omekšavanje discipline, već veću vjernost pravilu. A u porukama svetoj Faustini Gospodin ne predlaže smanjenje svijesti o grijehu, već nas poziva da se često služimo njegovim milosrđem u Presvetom sakramentu pokore.

Suvremeni programi obnove

U pozadini ove božanske strategije spasenja cijela unutarnja šupljina modernih programa obnove dolazi do izražaja. Ono što modernistički krugovi hvale kao napredak je u stvarnosti sekularizacija; ono što se predstavlja kao obnova zapravo je raskid s religijskim i moralnim učenjem. Na žalost, za velik dio službenih reformi provedenih u Crkvi mora se reći da su bile nadahnute manje Božjom strategijom spasenja nego ljudskim željama i da su dale rezultate koji još više otežavaju istinsku obnovu.

Tako se moderni mentalitet obnove pokazuje kao čisti pelagijanizam, želeći sve učiniti sam, i ravni naturalizam čija vjera više nije dovoljna da bi se ozbiljno računalo na nadnaravno djelo Božje milosti. Od sekularizacije se očekuje više nego od molitve i više od prilagodbe nego od askeze. Umjesto vlastitog života, čovjek radije mijenja moralne zahtjeve. Kritika Crkve zauzela je mjesto vlastitog obraćenja. Hoće li doći bolja vremena?

dr. Josip Sabol