Pravo na slobodan izbor svoga boga

Ako smo zaista tu i tamo, ili čak često, uznemirivani racionalnim pitanjem zašto vjerujemo, ponavljajmo si onaj odgovor, kojeg nam je objavio sam Bog po Isusu Kristu: vjerujem u Boga ljubavi, vjerujem Bogu ljubavi, i konačno: vjerujem jer je Bog Ljubav. Mi katolici vjerujemo u Boga Abrahama, Izaka, Jakova i Boga Isusa Krista jer je taj Bog, i samo taj Bog: Stvoritelj, Otac, Spasitelj, Bog-Ljubav.

Može li ljudski razum imati nešto protiv ove vjere u Boga Biblije i Evanđelja? Nije li istina da je Bog Biblije i Evanđelja učinio svojim zahvatom u povijest čovječanstva da se čovjek vrati k razumu s područja nerazumnog mnogoboštva, na kojem su ljudi obožavali predmete, životinje, prirodne sile i zbog toga sjedili u tami duhovnog ropstva?

Nije li situacija današnje civilizacije u mnogo čemu slična stanju ondašnje mnogobožačke civilizacije? I danas otkrivamo da ljudi obožavaju predmete, prirodne sile, ljudske moćnike na gotovo religiozni način. Ne plešu li ljudi, prije svega oni iz elite društva, oko „Zlatnog teleta“ kao što su to činili ljudi prije nekoliko tisuća godina zbog nevjernosti Bogu? Očigledno je da današnji čovjek ne živi u a-religijskom društvu nego u društvu s mnogim bogovima, u društvu krive vjere jer uskraćuje štovanje jedinog pravog Boga: Boga Biblije i Evanđelja, Boga-Čovjeka Isusa Krista.

Praktički ateizam slobodnim izborom

To je taj praktički ateizam nošen slobodom čovjeka da si izabire bogove po svojoj volji i na svoju korist. O negativnim posljedicama tog života bez istinskog Boga ne treba posebno govoriti jer su one očevidne. Zašto se ljudi tako ponašaju očito protiv razuma? Biblijski odgovor glasi: zato što su postali nevjerni savezu s Bogom koji od čovjeka traži život u ljubavi Boga i bližnjega. Stoga je, opet biblijski, došlo u društvo što je moralo doći: suvremeni nevjernik je kronično frustriran i razočaran nad postignutim, od čega je očekivao sreću i rješenje problema. Zaboravio je što je zapisano u Savezu između čovjeka i Boga.

Sadržaj Saveza između Boga i čovjeka

Tu čitamo: „Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, davat ću vam kiše u pravo vrijeme... jest ćete kruh do sitosti, i u svojoj ćete zemlji živjeti u sigurnosti. Zemlji ću dati mir... K vama ću se okrenuti te vas rodnima činiti i razmnažati. Držat ću svoj Savez s vama... Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez...,evo što ću ja učiniti s vama: podvrgnut ću vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oči troše i život gase. Sjetve ćete svoje uzalud sijati... Ja ću se protiv vas okrenuti... Slomit ću ja vašu drsku silu... Uzalud će se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više ne će davati svoga roda niti će stabla na zemlji donositi svojih plodova. ...Gradove ću vaše pretvoriti u ruševine; svetišta ću vaša opustošiti... Zemlju ću ja pretvoriti u zgarište... Vas ću rasijati po narodima...“ (Levitski Zakonik 26).

Ovo je religiozni govor, ovo je Božja riječ koja na svoj način naviješta one probleme i konflikte koje današnji čovjek stvarno doživljava. Znanstvena istraživanja nam danas stavljaju pred oči one scenarije dolazeće katastrofe koje možemo opravdano razumjeti kao ispunjenje Božjih prijetnji zbog nevjernosti Bogu i njegovim zapovijedima današnjeg društva.

Ako držite moje zapovijedi - živjet ćete

Prvi Savez i Drugi Savez - Stari i Novi zavjet - s Bogom stavljaju nam pred oči bitnu poruku, koja glasi u jednoj riječi: „Ako držite moje zapovijedi, živjet ćete. U protivnom morate umrijeti“ (usp. Lk 10,25-28). Ovdje se ne misli samo na vječni život kojeg je Bog obećao onima koji ga ljube. Ovdje se misli i na ovozemaljski život. Već ovdje, u našem vremenu, doživljavamo teške udarce i tegobe zbog naših grijeha,zbogradi nevjere Bogu.

Očigledno je: Božja riječ, izrečena i zapisana prigodom sklapanja Saveza između Boga i Izraela, između Boga i naroda Božjeg Novog zavjeta, se učinkovito ispunja donoseći blagoslov i nagradu vjernima Savezu, i donoseći kaznu nevjernima Savezu. Nagrada i kazna nisu samo eshatološke veličine, nego se ostvaruju već sada unutar našeg vremena, unutar naše civilizacije pogađajući pojedince, grupe ljudi, narode. Zar je tako teško naći odgovor na pitanje zašto vjerujemo?

Danas, kada vjera u Boga nestaje u čitavom zapadnom svijetu, ipak zemlje EU očuvale su mnoge ideale i vrjednote koje nose pečat dvijetisućljetne povijesti kršćanstva. To je glavni razlog da se zalažemo za etiku solidarnosti i ljubavi u našem postkršćanskom vremenu, za ljudska prava, za dostojanstvo čovjeka. Svi se slažemo da je plemenitije trpjeti, nego svojim ponašanjem činiti da drugi trpi zbog naše zloće.

Kršćanstvo je utemeljitelj načela da su svi ljudi jednaki, da život svakog čovjeka jednako vrijedi, da isto dostojanstvo imaju svi. Svi protivnici i neprijatelji kršćanske katoličke vjere u ovom našem vremenu, koji imaju plan uništiti kršćansku katoličku kulturu i duhovnost, trebaju spoznati da nas vraćaju u novo poganstvo u kojem će mnogi „bogovi“ opet voditi ratove međusobno kako su to činili u klasičnoj Grčkoj i u epohama novije povijesti.

Židovi, Grci, Rimljani nisu mogli ili nisu htjeli shvatiti mogućnost da Bog slobodno pretrpi muku i smrt na križu da čovječanstvo pomiri s Bogom i tako životom u mističnom Tijelu Crkve omogući život ljubavi među „novorođenima“ po krštenju kao navjestiteljima „Vesele vijesti Evanđelja“ po svem svijetu.

Nakon dva tisućljeća to ponavljaju danas mnogi naši suvremenici, ne toliko s filozofijom iskrenog promišljanja, koliko s političkom voljom doći do moći znanošću i financijskim kapitalom kao učinkovitim sredstvima vladanja. Čovjek takve orijentacije života učinio je sebe nesposobnim za primanje milosti vjere, nade i ljubavi. Čovjek zaljubljen u svijet moći i vladanja nije pripremljen na primanje istine da se samo po smrti na Križu i po Uskrsnuću Sina Božjega dolazi do vječnoga spasenja.

dr. Josip Sabol