Stvoritelj čovjeku daruje život i zabranjuje nasilno uništenje života

Postoji oblik europske kulture koja je formirana i u SAD-u i u Južnoj Americi. Temelji te kulture dolaze iz židovsko-kršćanske vjere, konkretno iz antropološkog shvaćanja čovjeka na osnovi Božje objave u Starom i Novom zavjetu. Iz te slike čovjeka proizlazi ono najvažnije što čovjeku možemo dodijeliti: njegovo dostojanstvo. Ono je izvor i temelj svih drugih odličja i pridjeva čovjeka koja su sažeta u takozvanu kartu, Povelju ljudskih prava. Svako pojedino pravo čovjeka ima samo jedan cilj: zaštititi i ostvariti dostojanstvo čovjeku u svakoj situaciji njegova života. Tu uzvišenu zadaću ima zakonodavstvo države. Posebno valja naglasiti da ljudska prava imaju temelj u samima sebi, tj. ona postoje prije države. Državne institucije, politički, društveni i privredni red moraju biti organizirani i oblikovani po mjeri ljudskih prava. Iza toga stoje sljedeća idejna uvjerenja:

Prvo uvjerenje: utemeljenje dostojanstva i time slobode čovjeka počiva na vjeri da postoji jedan osobni Bog koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i tako učinio čovjeka svojim su-stvarateljem u razvojnom oblikovanju svijeta. Drugo uvjerenje: Bog je stvorio čovjeka s takvom naravi da se ona razvija po principima solidarnosti, supsidijarnosti i općeg dobra. Treće uvjerenje: postoji razlikovanje između nadnaravnog spasa i zemaljskog blagostanja čovjeka. To se mora odraziti u oblikovanju politike i ekonomije. Demokratska ustavno-pravna država je samo ona država koja priznaje da su prava čovjeka prije nje i iznad nje, te da su ta prava neotuđiva. Četvrto uvjerenje: gospodarski sustav na tim principima mora poštivati ljudsko pravo na slobodu u gospodarenju i mora odgovarati socijalnoj pravednosti; čisto tržišni individualizam, kao i državni kolektivizam su protiv naravnog dostojanstva čovjeka. Lako je uvidjeti da Europa može i da Europa treba na tim principima graditi istinsku humanu kulturu. To je ona u povijesti i činila s više ili manje uspjeha. Izgleda da EU danas više nema životni osjećaj za ta visoka duhovna načela kršćanskog humanizma. EU se nalazi u dubokoj krizi svoga identiteta.

Sadržaj krize identiteta EU

Nestala je svijest o razvoju kulture na principu „moli i radi“, stvaraj, razvijaj, oblikuj svijet oko sebe uvijek sa sviješću da rezultati tvojih ruku nisu vječni nego prolazni. Javni život opterećen je različitim snagama kulturnog razvoja koje se bore za prevlast unutar procesa razvoja društva u skladu s njihovim svjetonazorom. Konkretni primjer za naše vrijeme – jedan među mnogima - predstavljaju pokreti „Hod za život“ i „Osigurani put u klinike“ za izvršenje „prava“ na abortus, na smrt nerođenoga.

Kako stvari stoje: službena politička EU napušta „Hod za život“ i priključuje se „hodu za smrt“ jer razumijeva prava čovjeka - prije svega pravo na slobodu individualne i subjektivne volje - kao djelo „razuma“ i volje čovjeka, a ne kao čin volje Boga Stvoritelja. Čovjek se učinio vrhovnom normom i kriterijem. U stvarnosti se etablirala u EU jedna ideologija koja ne podnosi kršćansku tradiciju, humanističku kulturu, koja sprječava utjecaj kršćanstva na javni život. Etablirana je u EU zemljama jedna nekršćanska neopoganska ideologija puna vlastitih dogmi. Ne dopušta se proturječnost. Vlada ideologija multikulturalnosti. Na svakom području života - politika, znanost, kultura, mediji - sjede službeni ideolozi koji bdiju nad očuvanjem dogmi relativizma, tolerancije, pluralizma, vrjednovanja čina i djela svakog pojedinog čovjeka. Sve treba i mora funkcionirati „po mjeri čovjeka“.

Europa se do danas razumijevala kao duhovno zajedništvo mnogo nacija s kulturalnom mnogostrukošću, ali uvijek orijentiranom na jednu duhovno-religioznu stvarnost: na kršćanstvo. Od njega je Europa u cjelini dobivala svoj identitet. Europa i kršćanstvo do novog su doba imali u velikim crtama suglasnost o temeljnim pitanjima života. Danas je stvar postala posve drukčija. Europa ne želi više svoj identitet gledati u zajedništvu s kršćanstvom, nego se želi od njega emancipirati. To je plan i program, to je projekt određenih sekularno-političkih antikršćanskih snaga u Europi koji se već desetljećima provodi u djelo. Nažalost, s velikim uspjehom. Zbog nepostojanja duhovno-principijelnog temelja identiteta Europe, liberalističke, socijalističke i komunističke snage rade svim sredstvima na ostvarenju ideologije globalizma i multikulturalizma s ciljem neutralizacije i konačnog uništenja tradicionalnog svjetonazorskog usmjerenja pod horizontom nacionalnih kultura i religije kršćanstva. Politika migracije samo je jedno od sredstava tog novog ideološkog horizonta Europe.

EU eksperimentalno polje upitnih vrijednosti

Kakav je taj horizont? Političari tog novog projekta - projekta novog čovjeka i novog svjetskog uređenja - neprestano govore o europskim vrjednotama, a da ne kažu otvoreno koje su to vrjednote. Znanost pak govori o totalnom raspadu vrjednota u društvima Europe. Europa je pretvorena u eksperimentalno polje upitnih vrijednosti: ukidanje prirodne razlike spolova (gender-ideologija), podizanje različitih manjina (homoseksualnost) na ulogu normi za sveopći društveni život, stvaranje tobožnjeg prava protiv naravnog prava („pravo“ na abortus protiv prava na život), ukidanje smisla tradicionalno-naravnih institucija za volju manjine (brak, roditeljstvo), podizanje relativizma u pitanju istine i moralnog dobra za volju pluralizma, zabrana zastupanja uvjerenja o istini i moralu (govor mržnje) itd.

Iz svega toga nastala je opća društvena nesigurnost u prosuđivanju pojedinih slučajeva stvarnosti. Iz toga često nastaje govor mržnje, uvrjeda, isključenosti, moralna i materijalna korupcija. Snagom takvog osjećanja dolazi sve više do oblikovanja društvenih odnosa po modelu „Mi ili Oni“. Nedavno smo u kampanji doživjeli surovost i divljaštvo toga modela. On se širi čitavom EU. Zar i to spada u vrjednote ujedinjene Europe koje smo spremni braniti svim sredstvima, kako poručuju lijeve snage?

Bez duhovno-kulturnog identiteta nema budućnosti EU

Ovakva EU nije u stanju stvoriti zajedništvo misli i osjećaja i time gubi svoj kulturni identitet jer nema jedinstvenog sustava vrijednosti. Kao primjer stanja razvoja u tom smjeru pitanje je oko nastanka ljudskog života kao naravnog prava utemeljenog na stvarnosti ljudskog bića: na muškom i ženskom spolu, na čovjeku-muškarcu i na čovjeku-ženi s prirodnom upravljenosti jednog prema drugom u instituciji braka kako je to uredio Stvoritelj.

Ovdje se postavlja sudbinsko pitanje. Ono je aktualno onda kada se dižu snage revolta, prevrata, kako to povijest uči, jer sve veći problemi društva stvaraju duhovnu i materijalnu krizu. Tko ima rješenje? Rješenje za krizu gospodarstva, za migraciju, za terorizam, za nadolazeću ekološku katastrofu, za demografsku krizu, za depresivnost mnogih zbog osjećaja besmislenosti života, za sve veće nepovjerenje u svemoć znanosti. Rješavanje po modelu „Mi ili Oni“ je zlo u sebi, kako svjedoči nedavno vladajući totalitarni projekt stvaranja novog čovjeka i novog svijeta imenom socijalističko-komunističko oblikovanje čovjeka i svijeta.

Novo usmjerenje EU kroz obnovu svijesti o kršćanskim korijenima

“Europska unija ne smije nastaviti ovo lutanje koje predstavlja degradaciju njezinih temeljnih prava. S obzirom na važnost trudnoće, žene trebaju podršku, informacije, ljubav; jer, pred bespomoćnošću ili nevoljom, prijedlog pobačaja ne dopušta istinsku slobodnu ili svjesnu odluku. Pomozimo ženama da riješe okolnosti koje su ih dovele do ove dramatične odluke: siromaštvo, usamljenost, rizik od gubitka posla, strah od neprihvaćenosti ili gubitka slobode. Prestanimo majčinstvo doživljavati kao prijetnju. Cijenimo život”, istaknula je španjolska zastupnica ECR-a Margarita de la Pisa Carrión.

U EU ljevičarske antikršćanske snage imaju potpuno razrađeni plan ili projekt pod šifrom: stvoriti „novog čovjeka, novi svijet“. Poznata su i sredstva i metode za to. Poznata je ideologija (rodna ideologija), poznate su i političke snage za djelovanje. To su sve one grupacije koje se nazivaju ljevica i liberali. Preciznije govoreći: to su ljudi marksističko-komunističke-ateističke-liberalističke orijentacije u gledanju na život. Zajednička oznaka svima njima jest: antikršćanski, specijalno antikatolički afektivni kompleks. Poznati su koraci u tom procesu vođenim ideološkim sloganom: „sloboda svakog čovjeka, ali specijalno žena, od tradicionalne kulturne baštine stvorene kroz dvije tisuće godina na tlu Europe“. Živimo u povijesnom času sudbinskih odluka za EU, za svoju naciju, za čovječanstvo. Projekt protuprirodnog, antikršćanskog i iracionalnog oblikovanja kulture i civilizacije ne smije postati stvarnost. Stoga: glasujmo za takvu EU, za EU kulture radosti nad životom općenito, posebice nad novim životom po majčinstvu u braku i obitelji. Prekinimo nastavljanje lutanja EU u razvoju temeljnih vrijednosti po projektu antikršćanskih snaga u politici, znanosti i kulturi.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.