Stvarati društvo i državu bez Boga znak je iracionalne političke volje

Kada mislimo o posljedicama ateističkog usmjerenja života, onda imamo u vidu najprije cjelokupno društvo. Sociološka istraživanja odnose se na jednu cjelinu, a ne na pojedince. Stoga, nikako ne tvrdimo da nema određeni broj ljudi ateista s visokim etičkim usmjerenjem života. Ovdje zastupamo tezu da je društvo s ateističkim usmjerenjem života gotovo po zakonomjernosti ugroženo negativnim posljedicama u svom razvoju. Razlog tomu leži u činjenici da moralnost i smisao za sustav etičkih vrjednota nemaju izvor u strukturi čovjeka, nego izvan nje. To potvrđuje znanost iako ona nije u stanju reći što je to što treba doći „izvana“ čovjekove strukture da bi čovjek mogao živjeti kao moralno biće. Za teologiju i za kršćanstvo je to „izvana“ Bog s kojim čovjek živi u uskoj povezanosti ispunjavajući Božje zapovijedi. Bitno je ovdje spomenuti da te zapovijedi, koje dolaze od Boga, jesu potpuno u skladu sa spoznajom ljudskog razuma koja potvrđuje da sadržaj Božjih zapovijedi - Deset zapovijedi - odgovora volji i osjećaju čovjeka da bude pravi istinski čovjek na putu k zadovoljstvu i sreći života.

Etika i religija - suradnja istinskog razvoja društva

Iskustvo bezbrojnih pojedinaca u životu potvrđuje znanstvenu spoznaju: etika, koja nije podupirana dubokom normativnom snagom jedne religije, teško će biti prihvaćena od društva i bit će kratkoga vijeka. Apelirati na razum i na odgovornost čovjeka, i ne reći kome odgovarati i zašto baš njemu, naime Bogu, ostat će bez učinkovitosti. Nije čudo da mudri atesti radije žive u društvu gdje su kršćani većinsko stanovništvo, nego gdje su sekularistički ateisti u većini. Dakle, razum i iskustvo potvrđuju tezu: kršćanstvo nije samo korisno za društvo, nego je ono element za izgradnju dobrog društva i svestranog razvoja čovjeka kojega se društvo ne smije odreći.

Znanstveno osigurana spoznaja glasi: postoji korelacija između vjere, religije i duševnog zdravlja, postoji razlika između moralnog stila života i poštivanja čovjeka kao osobe utemeljene u odgovornosti pred Bogom jer je čovjek biće na sliku Božju. Istraživanja su pokazala da postoji pozitivan utjecaj kršćanske katoličke vjere na moralno oblikovanje ljudske osobe i društva. Kakav utjecaj ima sekularizacija, shvaćena kao život bez kršćanske vjerske svijesti, na moralno-etički profil ljudi i društva? Dokazuju li istraživanja opravdanost teze da sekularizacija u koaliciji s ateizmom vodi k padu morala društva, i da je prema tome ateističko usmjerenje barem jednog dijela društva krivac za različite krize i konflikte u današnjem društvu? Jest, tako je. Sekularizacija društva je uzrok sve slabijeg morala društva.

Sekularizacija - uzrok sve slabijeg morala društva

U kriznu sliku današnjeg društva ubraja znanost: nasilje i kriminalitet mladeži, ubojstva i brutalno nasilje prema običnim građanima, ritualni vandalizam, nepoštivanje državnih vlasti, mobing na radnom mjestu, agresivne i lažne reklame, korupciju svake vrste, varanje na športskim natjecanjima, doping i drogu u športu, izbjegavanje obrazovanja, aktivnu eutanaziju i masovne pobačaje po dopuštenju države, promiskuitet, masovne rastave braka, nespremnost na rađanje djece, veliki porast duševnih poremećaja i bolesti, samoubojstva, dramatičnu kriza financija većine država, lijevi i desni ekstremizam, netolerantnost, nezanimanje za politiku, traženje užitka pod svaku cijenu, širenje praznine i besmislenosti života. Naravno da ne postoji stopostotna sigurnost imaju li svi ovi fenomeni direktni uzrok isključivo u svjetonazoru sekularizma i ateizma. Jedno je sigurno: ovaj sklop zaista zabrinjavajućih pojava u društvu nastajao je u svjesnom mijenjanju tradicionalnog sustava kršćanskih vrjednota u korist takozvanih vrijednosti napretka i sloboda čovjeka. To se događalo i to se i danas događa agresivnom propagandom internacionalnih agencija i udruga uz pomoć novčanog kapitala postojećih milijardera i njima bliskih centara znanstvenika. Tko ne može, u ovim zastrašujućim pojavama prepoznati propadanje i raspad morala, za koji su se borili najsvjetliji umovi čovječanstva, i to ne samo kršćanske provenijencije, taj je osobno postao simptom toga raspada. Naravno, on će argumentirati dijalektički i ustvrditi da je po njegovim mjerilima i kriterijima više manje sve u redu s „naprednim“ sustavom vrjednota. Još će nadodati staru izreku da ukus svakog pojedinca treba poštivati kada se radi o vrijednostima u demokraciji.

Razlike sustava vrijednosti?

Ako je tome tako, onda spadaju borci za ideal arijske rase (nacionalsocijalisti), borci za svetost vlastite nacije (fašisti), borci za diktaturu proletarijata (komunisti) u taj „sustav vrjednota napretka i sloboda čovjeka“. Po ovoj paradigmi propagatori sekularizma i ateizma nemaju nikakvog problema staviti sustav vrjednota svete Majke Tereze s njegovom vrhovnom vrjednotom služenja umirućima, brige za napuštenu djecu po ulicama.... rame uz rame pokraj ovog spomenutog „naprednog sustava vrjednota“. Naime, po toj paradigmi svi sustavi vrjednota jednako su vrijedni jer je svaki za sebe samo izbor osobnog ukusa koji treba poštivati ili barem tolerirati. Ovdje pamet stane i čovjeka zaboli srce što ima takvih ljudi koji tako misle. Ima ih, i oni su naši suvremenici. Ima ih, i oni se stavljaju u red „moderne elite“ Europe na visokim položajima. Zašto je moguće tako misliti, dajmo se poučiti od znanosti kako sam gore prikazao.

„Ako Bog ne postoji, čovjeku je sve dopušteno“

Nepriznavanje postojanja objektivnog moralnog reda, a to je posljedica nijekanja Božje egzistencije, izvor je i uzrok ispovijedanja „morala po ukusu“. Lapidarno je to izrekao Dostojevski: Ako Bog ne postoji, čovjek smije sve činiti po svojoj volji. Odatle postaje jasno zašto se razlikuju vjernici i nevjernici u poštivanju različitog sustava vrjednota i u zagovaranju različitog morala i različite etike. Znanstvena istraživanja to potvrđuju. „Ima jasnih mjerila što je dobro i što je zlo. Ta mjerila vrijede za svakoga čovjeka bez obzira pod kojim okolnostima se nešto događa“, glasilo je pitanje istraživača. Preko polovice vjernika prihvaća to stajalište dok samo jedna trećina kod nevjernika prihvaća isto. Tvrdnju da nikada ne može biti jasnih mjerila za dobro i za zlo; da što je dobro i što zlo ovisi uvijek i jedino od postojećih okolnosti, prihvaća kao ispravno 49 % ljudi nevjernika dok od vjernika to prihvaća samo 18 % ispitanika. Ova razlika u moralnom uvjerenju dolazi do izražaja i u bioetičkim pitanjima. Europska studija o tim pitanjima, primjerice, izvještava da 59 % kršćanskih vjernika smatra zaštitu svakog nerođenog ljudskog života „vrlo važnom“ , kod nevjernika tu poziciju zastupa njih 43 %. Sličan je odnos i kod pitanja o zabrani pobačaja i zabrani aktivne eutanazije kao i zabrane eksperimentiranja s embrijima (65 % vjernika prema 47 % nevjernika).

Zaključak sociologa glasi: „Religioznost djeluje trajno u zaštiti života.“ Ljepše priznanje za plemenitost kršćanske vjere, za moralnu orijentaciju vjernika kršćana i time za korisnost vjerskog svjetonazora za društvo jedva se može poželjeti. Iz te spoznaje razumije se po sebi da kršćani prianjaju mnogo više uz one krjeposti i vrjednote koje služe nastajanju, razvoju i opstojanju života općenito, u prvom redu ljudskoga života. Na pitanje „Što vam je važno u životu?", odgovori glase: „pravednost“ (67 % vjernika prema 54 % nevjernika); „ljudima pomoći u svakoj nezgodi“ (72 % vjernika: 44 % nevjernika); „preuzeti odgovornost za drugoga“ (47 % vjernika: 28 % nevjernika); „uvijek biti spreman novo učiti“ (66: 55 %); „biti kreativan“ (48: 34 %); „zalagati se za obitelj“ (84 % vjernika prema 66 % nevjernika); „aktivno sudjelovati u politici“ (14: 5 %); „imati djecu“ (67: 44 %).

Zanimljiv je i ovaj podatak iz kojeg slijedi zaključak: oni kojima religija nije važna traže u životu zabavu, jake doživljaje, pustolovine, visoke prihode za materijalno blagostanje. Jednom riječju: svoj život izgrađuju i orijentiraju materijalistički i hedonistički, dakle suprotno životu u kojem prvo mjesto zauzimaju duhovne i kulturne vrijednosti, idealističke i humane vrjednote... Te spoznaje iz znanstvenih istraživanja opravdavaju sljedeću tvrdnju: raditi na slabljenju ili čak sprječavanju utjecaja kršćansko-katoličkog načina života i djelovanja Katoličke Crkve u društvu je torpediranje sveopćeg intelektualno-duhovnog i humanog razvoja čovjeka i svjetskog društva. Zašto se o tim činjenicama u javnosti jedva raspravlja? Tematika te rasprave imala bi naslov: Ateističko usmjerenje života i sveopća moralno-kulturna kriza Zapadnoga svijeta. U teološko-filozofskoj perspektivi ta bi tematika imala naslov: Duhovno-etička korupcija društvenih elita i grijeh struktura. Katolički vjernik će često tražiti utjehu i snagu u molitvi za što veći broj krjeposnih i Božjim zapovijedima vjernih političara, državnika, znanstvenika, odgojitelja, roditelja…

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.