EU sebe ostvaruje po modelu demokratične države jednoumlja

Svaki politički zainteresirani građanin treba pažljivo i temeljno prostudirati „Izvješće GREVIO-a“ i odgovor na njega od strane Vlade Republike Hrvatske. Sjetit će se odmah burne rasprave između bistrih građana povodom procesa ratifikacije Istanbulske konvencije (IK) i vladajućih. Svi od reda pod vodstvom HDZ-a bili su uvjerenja da je IK nešto bitno i dobro za hrvatski narod. Svi ostali obični građani bili su uvjereni da je svrha IK nešto drugo, a ne „borba protiv nasilja nad ženama“. Ovih dana Grevio potvrđuje: građani su imali pravo, građani imaju pravo po klasičnoj: Vox populi, vox Dei jer su tvrdili da je glavna namjera IK ugurati u javnu svijest, u kulturu hrvatskoga naroda, tzv. „rodnu ideologiju“.

GREVIO (Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence) nam taj sadržaj ovako prezentira: Hrvatski sustav uopće ne poznaje ni termin rodno uvjetovano nasilje, koje se odnosi na nasilje nad ženama zbog toga što su žene. Zabrinjavajuće visok udio stručnjaka u sustavu policije, zdravstva i socijalne skrbi, a osobito pravosuđa, ženama žrtvama pristupa s izrazito patrijarhalne pozicije, minimalizira nasilje, pronalazi opravdanja za počinitelje i insinuira (su)krivnju žrtve. Spomenuta potvrda tog neovisnog tijela pri Vijeću Europe za nadziranje implementacije Istanbulske konvencije, koja je u Hrvatskoj na snazi već pet godina, glasi:

IK je dokument i sredstvo za širenje „rodne ideologije“, za preodgoj nositelja državnih institucija, za oblikovanje svijesti pučanstva Hrvatske u „novom svjetonazoru“. Osobito važno: među najhitnijim preporukama, koje se provlače cijelim dokumentom Izvješća, jest hitno uvođenje termina „rodno“ uvjetovanog nasilja u zakonske i druge državne dokumente i praksu te neodloživog propisivanja sustavne, trajne i obvezne edukacije na svim razinama sustava koji su uključeni u borbu protiv nasilja nad ženama. Edukaciju po naravi stvari treba sustavno, trajno i obvezno uvesti u sustav odgoja i obrazovanja: od dječjih vrtića pa dalje.

Kako će to izgledati, ima već izvještaja iz prakse u nekim državama EU. O tome nešto kasnije. Ovdje jedna molba: pročitajte pozorno ovaj kratki opis barem dva puta i recite samom sebi što će se zapravo događati u Hrvatskoj u skoroj budućnosti? Kako ćete reagirati kao građanin i katolik na sve ovo?

Rodna ideologija: stvaranje „novog“ rušenjem postojećeg

Svaka ideologija, jer ima u pozadini određeni svjetonazor ili određenu filozofiju, objavljeni je ili neobjavljeni „rat“ protiv postojeće kulture. Kako je jezik bitni sastavni dio kulture, nova revolucionarna ideologija pokušava što ranije stvoriti svoj jezik, svoju abecedu, svoj idejni i pojmovni svijet. Iz sadržaja projekata rodne ideologije možemo jasno izraditi pojmove i ideje koji imaju samo jedno za cilj: uništenje postojećih struktura društva koje su patrijarhalne, i postojeće kulture.

Evo tih riječi i pojmova: pobačaj, eutanazija, nepoštivanje prava na život i dostojanstva nerođenih... Jako važno: rodna ideologija ne služi razvoju života svojim hipotezama u vezi sa seksualnošću, s brakom i obitelji, u vezi vrednovanja ženskog bića... Odgoj djece.. Velika šteta nanosi se djeci i zdravom razvoju društva. Na djelu je kultura rušenja, a ne života.

Rodna teorija nije znanost. Spolna binarnost: muško/žensko je činjenica

Prema najnovijoj izjavi, od 25. srpnja 2023., poznatog znanstvenika, prof. Del Giudice, znanstveno je potvrđeno da postoji seksualna binarnost: muško/žensko. Ona ima svoje podrijetlo u "čistom" obliku u razlikovanju spolnih stanica, na kojima se temelji biološka definicija spolova; materijalizira se u biokemijskim procesima koji pokreću seksualnu diferencijaciju i koji mogu (vrlo, vrlo rijetko) dovesti do atipičnih uvjeta seksualnog razvoja koji se izražava u širokom rasponu fizičkih i psiholoških karakteristika. One se "stapaju" i miješaju s individualnim razlikama koje nas čine ne samo muškim ili ženskim, već i jedinstvenim osobama koje jesmo. Ovaj trostupanjski model lako je objasniti i ilustrirati, kaže profesor, i izbjegava čitav niz zabuna i nesporazuma o više ili manje binarnoj prirodi spola. Stoga, mnogi znanstvenici sumnjaju u valjanost „Rodnih studija“ i u umjetnost pojmova u njoj, a koji su masovno prodrli u zajednički društveni govor. Rodne studije izričito potječu iz političko-ideološkog projekta. Njihov krajnji cilj nije potraga za istinom ili znanjem kao takvim, već određena vrsta društvene promjene u progresivnom smislu. Ovaj stav je antiteza znanstvenog uma, koji (idealno) odbacuje unaprijed stvorene zaključke i slijedi logiku i dokaze kamo vode. Problem sa znanstvenim istraživanjima u rodnim studijama je u tome što se instrumentalizira i koriste se selektivno: sve je dobro ako ide u prilog određenim uvjerenjima; neugodni rezultati istraživanja se jednostavno zanemaruju ili a priori obezvrjeđuju kao politički sumnjivi ili se odbacuju zbog identiteta autora.

Ideje ili znanstvene pretpostavke temelj su rodnih teorija

Zagovornici rodnih teorija tvrde da su sve psihološke razlike i razlike u ponašanju između muškaraca i žena, a time i sve razlike u rodnoj ulozi, samo društvene i kulturne konstrukcije. Izmislilo ih je nepravedno društvo, posebno muškarci, kako bi vezali žene za obitelj i djecu i tako ih držali podalje od utjecajnih političkih ili ekonomskih ureda. Privrženost žena obitelji i djeci, prema predstavnicima rodnih teorija, u stvarnosti znači ugnjetavanje žena. To su osnovne pretpostavke rodnih teorija koje se ne dovode u pitanje. Nikada nisu bile empirijski testirane. Ali postoje studije koje dovode do suprotnih rezultata. Stanje stvari glasi: razlike između muškaraca i žena su neizbrisive. Politika, koja se oblikuje idejama rodnih teorija, ostat će neučinkovita.

Mogli bismo upitati zašto da se onda borimo protiv rodne ideologije, kada je ona po sebi osuđena na neuspjeh kao i svaka druga laž? Odgovor je jednostavan i jasan: trebamo podići svoj glas protiv rodne ideologije zato što je fokus propagatora politike po receptu rodne ideologije samo jedno: preodgoj naše djece i naših mladih. Jednom riječju: politike zamišljene na neistinama „rodne ideologije“ usmjerene su na sprečavanje sigurne i dobre budućnosti hrvatskoga naroda i njegovih prijatelja (i neprijatelja).

Zapamtimo: Razlike između dječaka i djevojčica ne mogu se izbrisati, ali mogu biti ozbiljno oštećene. Nositelji gender idelogije zapažaju bitne razlike između dječaka i djevojčica, ali ih kvalificiraju kao „stereotipe“ društva - patrijarhalnog društva poput hrvatskog, kako kažu - i rade svim silama da ih ukinu. To znači potpuno otuđenje naše djece i naših mladih od roditelja, od rodbine, od Domovine, od naše vjere i kulture. To znači unositi duboku nesigurnost u proces razvoja spolnog identiteta mlade generacije i narušavanje njihove sposobnosti za zajedništvom, za prijateljstvom, za sposobnošću osnivanja obitelji.

Odgojni i obrazovni sustav mora se temeljiti na istini: čovjek je slika Božja

A što se uči u vrtićima i školama? Uči se da je spol besmislen, da brak nije ništa više od bilo kojeg drugog seksualnog oblika života i da svatko može promijeniti svoj rodni identitet u bilo kojem trenutku. Adolescenti više ne uče pozitivno integrirati u svoj život svoje seksualne karakteristike, koje se odnose na komplementarnost muškarca i žene. Spriječeni su prihvatiti sebe kao ženu ili muškarca. Oni više ne uče da je brak kulturno postignuće koje tek treba razviti i za koje se vrijedi potruditi. Spriječeni su naučiti sve bolne, ali potrebne lekcije koje će im omogućiti da se vjenčaju i tako pomognu u izgradnji budućnosti svog društva. Odrasli muškarci i žene koji se više ne osjećaju odgovornima za rodne uloge koje im odgovaraju, donose zbunjenost mnogim generacijama koje dolaze. Heteroseksualnost i privrženost braku najvažniji su preduvjeti za buduću održivost svakog društva. To je upravo ono što širitelji „rodne ideologije“ ignoriraju i što hoće svojim političkim aktivizmom spriječiti. U tu svrhu je stvoren program edukacije koji se već duže vremena prakticira u nekim državama EU - i u SAD - razumije se po sebi. Evo konkretne skice toga programa za orijentaciju.

"Standardi za seksualni odgoj"

Da bismo bolje razumjeli što se trenutno događa u mnogim vrtićima i školama na našem kontinentu, dovoljno je pročitati opsežan dokument pod naslovom: "Standardi seksualnog odgoja u Europi. Okvir za kreatore politika, obrazovne ustanove, zdravstvene vlasti, stručnjake". Točnije, dokument su pripremili Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu i Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BzgA). Ovaj dokument SZO-a izmišljen je u Kölnu 2010. godine i predviđa indoktrinaciju po dobnim skupinama, kroz informativnu i edukativnu aktivnost o temama koje se obrađuju.

Prva skupina: djeca od nula do četiri godine. Prema standardu, malu djecu treba educirati o "masturbaciji u ranom djetinjstvu", "otkriću vlastitog tijela i genitalija", o sposobnosti "razvijanja svijesti o rodnom identitetu", o "različitim obiteljskim odnosima" i o "pravu na istraživanje golotinje i vlastitog tijela i na znatiželju", te bi trebali naučiti "prihvaćanje da postoje različite mogućnosti, postati dijete obitelji".

Druga dobna skupina uključuje dob od četiri do šest godina. Djeca ove dobi ne samo da bi već trebala detaljno znati sve dijelove tijela koji čine njihove genitalije, već prije svega trebaju njegovati "prepoznavanje razlika" i "prepoznavanje rodne ravnopravnosti", kao i naučiti "učvrstiti vlastiti rodni identitet" i usvojiti "uvjerenje: 'Moje tijelo pripada meni'. Isto tako djeca trebaju upoznati mogućnost "istospolnih odnosa" i "različitih pogleda na obitelj", kao i "prepoznavanje različitosti", i oni bi trebali razviti "svijest" o "mogućnosti izbora" s "otvorenim stavom, bez vrijednosnih prosudbi“.

Treća skupina od šest do devet godina: "Osnovni pojmovi kontracepcije (moguće je planirati vlastitu obitelj i razgovarati o tome) dubljim poznavanjem "različitih metoda kontracepcije" i "spolnog odnosa", kao i "seksualnih prava djece" i "bolesti povezanih sa seksualnošću". Također je potrebno da dječaci i djevojčice u dobi od šest do devet godina nauče ne samo "prihvaćanje nesigurnosti koje proizlaze iz svijesti o tijelu", već i "prepoznavanje različitosti", s posebnim naglaskom na to što znači osjećati "prijateljstvo i ljubav od ljudi istog spola", uključujući kroz obrazovanje u punom "poštivanju različitih načina života, vrijednosti i norme".

Četvrta dobna skupina je između devet i dvanaest godina. U ovoj dobi, uz potpuno poznavanje seksualnosti (menstruacija, ejakulacija, kontracepcija, pobačaj itd.), potrebno je steći "pozitivan stav prema identitetu i rodnoj ravnopravnosti", osjetiti "prijateljstvo i ljubav prema ljudima istog spola" te prakticirati "razumijevanje i poštivanje seksualne raznolikosti i orijentacije, kao i njezino prepoznavanje".

Peta dobna skupina je skupina adolescenata od dvanaest do petnaest godina. Treba ih informirati o "očekivanjima uloga i ponašanju uloga u pogledu seksualnog uzbuđenja i rodnih razlika", produbiti aspekte "rodnog identiteta i seksualne orijentacije, uključujući izlazak iz homoseksualnosti" te, naravno, također prakticirati "razumijevanje i poštivanje seksualne raznolikosti i orijentacije, kao i njihovo prepoznavanje". Moje mišljenje o tome: tko je to sastavio, taj ne poznaje čovjeka kao biće; taj traži sebe i svoje interese ne poznavajući ljubav bližnjega jer ne doživljava ljubav Boga.

Kratko objašnjenje: „Rodna ideologija" najnoviji je proizvod revolucije 1968. godine. Ova revolucija određivala je ideološku, društvenu i političku klimu gotovo 50 godina. Tijekom revolucije '68. formiran je niz "pokreta": ekološki pokret, ženski pokret sa zahtjevom za dekriminalizacijom pobačaja, homoseksualni pokret itd. Neki od njih uspjeli su postići golem uspjeh. Možda izgledaju vrlo različito, ali imaju zajednički nazivnik: napad na kršćanske katoličke vrijednosti i načela koja još uvijek vrijede u našem društvu.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.