Otvorena izložba Nataše Vuković u Zagrebu

(Galerija Marisall, Mesnička 5 (dvorište), Zagreb, do 15. lipnja 2012.)

Oizložbi „Stvarnost je bajka" slikarice Nataše Vuković u predgovoru mlađahni povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović kaže da su slike koje umjetnica stvara inspirirane bajkovitim scenama na kojima generacije djece odrastaju, i koje zauzvrat oblikuju njihovu percepciju stvarnosti (pa otud i naslov), a zapravo ovodobne zbilje. Dojmljivi su sladunjavi likovi sa slika – porculanske bebe, bubamare, djeca, a ipak su postavljeni na pozadini - najčešće u tamnoplavoj, ljubičastoj, ili ružičastoj: bojama koje sugeriraju svijet djevojčica. Uz njih tu su i arhetipski motivi psihoanalize (kutija – žena), ili naivnosti djece i odraslih (djetelina s četiri lista), kao i posebno rezanje kadra što podsjeća na film kao izvor fascinacije.

Na gruboj teksturi podloge, koja asocira „neizglačanu" stvarnost, dječja igra i njezini predstavnici, kao i dezeni otisnuti s tekstila, glavni su kompozicijski elementi svake slike, Nataša VukovićZa slikarstvo Nataše Vuković možemo kazati kako pokazuje sudbinu i idejnost koja katkad prati tijekom mladosti pojedince. Slikarica dojmljivo dočarava smisao na vrlo neobičan i zanimljiv način slikarskom logikomčime se naglašava dječji pogled koji realnost transformira, uljepšava i očuđava. Suživot materične teksture boje s ornamentom i stvarima ukazuje na djetinjstvo koje je ujedno i idilično razdoblje, ali i razdoblje traumatičnih borbi ideala i stvarnosti. To je doba ujedno i bezbrižnosti, i velikih razočaranja (koja su nužne posljedice velikih vjerovanja); i jednostavnog uživanja u mašti, i traumatičnog, prokrustovskog natezanja stvarnosti na mjere te mašte.

Ali unatoč hladnoj neprikosnovenosti realiteta, svakoga pojedinca djetinjstvo žigoše nepovratno, obilježi njegov način gledanja na svijet toliko da stvarnost s kojom se sučeljavamo gotovo da nije „objektivna", nego „naša". Umjetnici tu unutrašnju transformaciju i permanenciju osobnosti bilježe precizno, a plod toga su i ostvarenja Nataše Vuković.

Uz sav bajkoviti inventar slike ove umjetnice prikazuju i vrlo udaljeni horizont – odjek čežnje ka novom i ne istraženom koji od djetinjstva prati neke ljude, ispunjajući ih nezadovoljstvom, sumnjom, željom za stvaranjem. To je sjeta koja nas obuzima dok razmišljamo o mrtvom dobu naše mladosti, izgubljenom, a prisutnom u svakom djeliću naše svijesti (ako se svijest uopće može dijeliti).

Za slikarstvo Nataše Vuković možemo kazati kako pokazuje sudbinu i idejnost koja katkad prati tijekom mladosti pojedince. Slikarica dojmljivo dočarava smisao na vrlo neobičan i zanimljiv način slikarskom logikom. Zapravo znalački se služi bojom - iako je zaokupljena temom, dočarava prirodu života iznimnih a nesretnih pojedinih osoba u ovodbnoj zbilji.

Ivan Raos