Kekinov programatski stihotvor

Kad su ono poraženi iz devedesetih živnuli i, partijski rečeno, počeli dizati glavu – Milan je Kekin spjevao pjesmu Ja nisam vaš. U toj je pjesmo iskreno rekao čiji je i što misli o nama koji nismo njegovi. Da ne bi bilo zabune čiji je Mile se deklarira odmah na početku: Ja nisam vaš/ nisam vaš od glave do pete/ ja nisam vaš/ moji su dobili četrdeset pete. Ovako dalje pjeva okretni pučki pjesnik Kekin: Nisam vaš/ nisam vaš od glave do pete/ i serem vam se na nijanse/ znam tko je pred zid vodio đake/ nisu sotone punile vagone/ već nečiji djede i bake. Vidi se da je Milana malo prebacilo pa je prenabregnuo da su đake u Kragujevcu pred zid vodili servilni ljotićevci, nedićevci ili koja već četnička grupacija, nipošto mrski Hrvati s kojima se obračunava u ovoj pjesmi. No, njemu se ionako ''sere na nijanse'', a četnici su u međuvremenu rehabilitirani i promovirani u antifašiste pa mora da su i za kragujevačke đake krivi ustaše i domobrani.

U nastavku svog programatskog stihotvora Kekin klikće kako će i svoje dijete odgojiti da se bori protiv nas, to jest Hrvata koji nisu prešli na jugoslavensku stranu. Kekinovi trenutno mašu zastavama duginih boja, za njih je karakteristično da imaju vrlo prilagodljiv taj površinski ideološki premaz u skladu s onom narodnom o vuku i dlaci. Tako se na ovogodišnjoj Paradi ponosa usred mnoštva duginih pojavila i jedna jugoslavenska zastava s petokrakom, ista ona pod kojom je razaran Vukovar. Zamislite da netko sa zastavom Trećeg Reicha defilira Tel Avivom! Ne ide, naravno, to se ne može ni zamisliti, međutim i nezamislivo je moguće u Hrvatskoj. Štoviše, ne primijetih da je itko od ovdašnjih medija, osim portala Narod.hr i Direktno.hr, i primijetio da se paradiralo s neprijateljskom zastavom ulicama Zagreba. Ako je Kekin u pravu da se naše društvo dijeli na njegove i nas koji nismo njegovi, onda treba konstatirati da su njegovi opet oslobodili Zagreb kao i četrdeset pete. Samo ovaj put ne strijeljaju. Za sada.

Ta zaslijepljenost svojima ide do te mjere da ''nenaši'' svojima opravdavaju sve, nesposobnost, glupost, lopovluk… samo neka su njihovi. Tako su ovih dana ovdašnji ''nenaši'' mediji stali u obranu svoga Tomaševića koji je bezizlaznu situaciju doveo Gradsku plinaru Zagreb – Opskrba d.o.o. koja je izgubila na natječaju posao opskrbe Zagrepčana plinom. Na prvom natječaju povoljniju je ponudu poslala tvrtka Međimurje-plin d.o.o. HERA je natječaj poništila i dala Gradu još jednu priliku, međutim rukovodstvo Gradsku plinaru Zagreb – Opskrba d.o.o., očito uz sufliranje gradske uprave, opet šalje lošiju ponudu od Međimuraca i, naravno, gubi posao zbog kojega je i osnovana dovodeći 500 radnika u nezavidan položaj. Tomaševiću je opet kriv HDZ jer direktor Međimurje-plina haenesovac! HDZ je kriv i za veprove koji tumaraju po gradu, i za nepokošenu travu, i za gomilajuće smeće, i za sve druge zagrebačke nevolje. A sada je tu još i DP, pa se košarkaški as u miru može baviti odrastom, šarenim zastavama i kreativnim propagiranjem biciklizma kroz otežavanje protočnosti gradskog prometa. Ako ćemo iskreno: da nije ''nenaš'', Tomica ne bi sastavio sto dana na čelu grada.

Kako god stvar okrenuli, Kekinovi su polako preuzeli i ulicu i institucije. Zato i udare u nepodnošljivu dreku ako se sumnjiv oblačak pojavi na njihovom nebu duginih boja. Tako već tjednima stoje na stražnjim nogama zbog ulaska DP-a u vlast. Ako tako nastave, mogao bi se dogoditi evolucijski pomak, to jest mogli bi uspravno prohodati. Ovih dana njihovu je dreku izazvalo jedno neprimanje u HAZU. Krivac je opet – a tko bi drugi – Josip Pečarić. On je digao svoj glas protiv primanja povjesničara i književnika Stanka Andrića u HAZU. Pečarić Andriću zamjera uklanjanje biste predsjednika Tuđmana iz Podružnice HIP-a u Slavonskom Brodu kada je postao predstojnik, kao i suprotstavljanje prijedlogu da HIP dobije naziv po predsjedniku Tuđmanu. Žestoki Andrićevi zagovornici u Jutarnjem i drugim medijima osuli su drvlje i kamenje po Pečariću, kojega drže najodgovornijim zato što Andrić nije dobio dostatan broj glasova akademika da postane član Akademije, ističući da je gore navedena Andrićeva averzija prema Tuđmanu bila jedini razlog zašto Andrić nije primljen.

Međutim, propuštaju navesti ključni Pečarićev argument kada su akademski kriteriji u pitanju – Andrićev znanstveni opus jednostavno je preskroman, dostatan možda za profesorsko mjesto na kakvom provincijskom sveučilištu, no ne i za članstvo u Akademiji! Opet, kada su i Mašu Kolanović primili u Razred za književnost HAZU-a iako ni jezik hrvatski ne priznaje, mogli su i Andrića. Ipak je on, kako veli Jurica Pavičić, nekakav katolik, umjereni konzervativac. Ono domobran, s jednom nogom u partizanima. Pavičić se, za razliku od Kekina, razumije u nijanse. Da rezimiramo, HAZU nam nije bogzna što, ali još nije pao u ruke kekinovaca, pa Andrić, Đikić i Ivo Goldstein Drobilica za sada ostaju izvan Akademije.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik