Divote vrlog novog svijeta

Jutarnji je list 13. ožujka objavio članak pod naslovom ''Mračni scenarij postaje stvarnost: Hapsit će ljude za koje smatraju da bi mogli počiniti zločin?!'' Na stranu sada što se u jezičnoj praksi Jutarnjega sve više ostvaruje ''mračni scenarij'' oživotvorenja ''našeg jezika'', pa se ljude ne uhićuje nego hapsi – mračni scenarij iz ove vijesti kudikamo je mračniji od jugoslavenskog mraka i žala za njim. Naime, u Kanadi se razmatra donošenje zakona koji bi omogućavao sucima da ljude stavljaju u kućni pritvor samo na temelju pretpostavke da bi mogli počiniti zločin iz mržnje. Zakon bi također omogućavao da onome tko podnese pritužbu Kanadskom povjerenstvu za ljudska prava pripadne novac od kazne koji okrivljeni bude platio, čime se otvaraju nevjerojatne perspektive za cinkarenje i ljudsku zlobu.

Kao što su neki komentatori već primijetili kanadski naprednjaci kao da su inspirirani filmom Minority Report (2002.) s Tomom Cruiseom u kojem se specijalizirana policijska jedinica za provođenje zakona pod nazivom PreCrime (Predzločin) oslanjajući se na informacije vidovnjaka hvata potencijalne prijestupnike prije nego što počine zločin. Trudeauva policija, doduše, neće voditi ''predzločince'' u pravi zatvor, nego će se za početak zadovoljavati kućnim pritvorom i nanogicom; no kada takve stvari jednom počnu, razvoj uvijek ide lošem smjeru. Većina naših ljudi na ovakve će vijesti samo odmahnuti rukom, ma to je daleko u Kanadi, ne tiče nas se puno. Nije li, uostalom, taj ludi Trudeau kamiondžijama blokirao račune kada su svojedobno štrajkali!? Jest, i opet će bude li trebalo! A ta Kanada i nije baš tako daleko kako nam se ponekada čini! Danas čuda iz globaliziranog svijeta za tren oka stižu i do nas.

Evo, čitam na portalu Nacional.hr kako Boris Vujčić, guverner HNB-a, slatkoslovi o prednostima bezgotovinskog svijeta. Sukus članka sažet je u naslovu: ''ZBOGOM KARTICE, ZBOGOM GOTOVINA. Uskoro ćemo plaćati digitalnim eurima iz mobitela.'' Plan o skorom ukidanju gotovine guverner uopće ne skriva, štoviše slavi prednosti digitalnog novca, no nitko nam ne objašnjava što će biti ako neki naš Trudeau sjedne na naše račune govoreći nam da ne možemo prodavati ni kupovati – dakle ni jesti - jer nismo bili dobri i poslušni. A kakve se tek sjajne perspektive otvaraju vlastodršcima kada još uvezu kinesku praksu socijalnih bodova pravdajući to većom sigurnošću i boljim funkcioniranjem društva! Zadržavanje mogućnosti gotovinskog plaćanja diljem zapadnoga svijeta konzervativne političke snage nastoje uvesti i u ustav, no u Hrvatskoj nitko o tomu ne vodi računa. Osim, naravno, Vujčića. Koji, kao i svi posttuđmanovski guverneri, provodi naloge iz središta svjetske financijske i svake druge moći.

U Mađarskoj se Orban već usprotivio digitalnom novcu i poručio da bi Mađarska mogla ustavom zajamčiti pravo na korištenje gotovine, u Hrvatskoj to pitanje nijedna od konzervativnih stranaka nije ni percipirala kao relevantno političko pitanje. Naprotiv, u Hrvatskoj se sve u ovo predizborno vrijeme vrti oko navjestitelja rijeke pravde s Pantovčaka. To je ta hrvatska zla sudbina, ovdje se disidentstvom kite najdeblji prasci s državnih jasala, alternativcima samoproglašavaju drmatori iz mainstreama, hrabrima i provokativnima slijepi sljedbenici trenutno vladajuće ideologije, a sva im je hrabrost i provokativnost u tome da se nemilice udaraju po onima koje je vladajući sustav već potisnuo na margine. Sad dočekasmo da nam se čovjek, koji je predsjednikdržave, a bio je i predsjednik vlade, pokušava prodati kao buntovnik koji će povesti narod protiv zlih i korumpiranih političkih elita.

Rijeke nam se pravde najavljuju s Pantovčaka, jednog od dva vladajuća brda u zemlji. Urnebesno je i apsurdno da nam čovjek koji je u posljednjih dvanaestak godina obnašao obje najvažnije funkcije u zemlji obećava nešto novo, čisto, prljavštinom vlasti netaknuto, dok mu iza leđa kao glavni aduti te nove pravednosti stoje Radimir Čačić, Anka Mrak Taritaš, Krešo Beljak, bivša snaha Slavena Letice i bolesno ambiciozni bračni par iz Splita. Ništa od te pročišćujuće rijeke, nekako mi se čini da ni hrabriša s Pantovčaka neće biti tako hrabar kada mu prođe mandat i ne uspije plan. Ričući bi se lav tada mogao preobraziti u običnoga zeku. Sva ova, kako bi Bosanci rekli, frtutma tada će se svesti na zeku i potočić. Eventualno – jazavca i potočić.

A za to vrijeme gore spomenute i još mnoge nespomenute divote vrlog novog svijeta napreduju svakog dana u svakom pogledu sve više. Hrvati ih, zabavljeni svojim povijesnim traumama i rascijepljenošću na centripetaliste i centrifugaliste, ne stižu pošteno ni osvijestiti.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik