Gaza i Sjeverna Koreja i u Hrvatskoj?

Teško je nož i čekić pojmiti kao odgojno-obrazovna pomagala, međutim post-postmoderna vremena mnogo toga nekoć nezamislivim čine svakodnevnim, štoviše s očišta novonormalnog poželjnim. Čitam kako je stanoviti ''francuski državljanin'' - to je u novije vrijeme šifra za nefrancuze u Francuskoj, neirce u Irskoj itd. - uz povike karakteristične za ''religiju mira'' jednog Nijemca izbo nožem, a Engleza izudarao čekićem, u daljnjem pohodu spriječila ga je policija. Šokerom naravno jer pucati u neprilagođene značilo bi izložiti se optužbi za rasizam, pogrešci nad kojom budno stražare ljudskopravaški kerberi. Premda ti isti ljudskopravaši i ne slute da su, zapravo, oni ti koji su neprilagođeni te da će, ako se stvari nastave odvijati ovako kako se odvijaju, oni biti ti koji će nožem i čekićem biti dovedeni u red, to jest prilagođeni svijetu koji se rađa.

Vijesti poput navedene odavno su već postale svakodnevne. Ilustracije radi navest ću samo neke nasumce izabrane naslove, sve iz tekuće 2023. godine: ''NAPAD NOŽEM U ILLERKIRCHBERGU: Migrant ubio djevojčicu (14), jer je htio putovnicu''; ''Imigranti odvijačem napali čovjeka usred bijela dana''; ''Krvavi horor kraj škole: Alžirski migrant napao djecu nožem, Irska na rubu bijesa''; ''Krvavi napad u Geteborgu: Imigrant na ulici nožem izbo djevojčicu''; ''Migrant u Italiji policajku udario kamenom u glavu pa zatim silovao''; ''Migrant brutalno udario staricu u Tuzli;'' ''NJEMAČKA GORI! Ilegalni imigranti i pro-Hamaosvci demoliraju Berlin''; ''Tinejdžeri simpatizeri ISIS-a planirali teroristički napad''; ''Napad u francuskoj školi. Ubijen učitelj, napadač vikao "Allahu Akbar'' itd. Koliko je pak sve to uzelo maha, najbolje svjedoči činjenica da je, po službenim njemačkim podatcima, prošle godine 47.923 Nijemaca bilo žrtvom nasilnih imigranata. Ima li se u vidu da se oni imigranti koji su dobili državljanstvo računaju kao Nijemci, za pretpostaviti je da je ova zastrašujuća brojka još veća.

Po svemu sudeći, još je prije nekoliko desetljeća počeo i u međuvremenu već podobro uznapredovao proces preodgoja nativnih Europljana od slabih ili nikakvih kršćana u uzorne muslimane ili poslušne podanike, građane drugog reda. Takav razvoj događaja opisao je Michel Houellebecq u romanu Pokoravanje. Čekićanje i ubadanje samo su faza u tom procesu, priča će završiti, ako je vjerovati Houellebecqu, puno prozaičnije, na izborima kada dovoljan broj domorodaca prihvati neizbježno. Druga je mogućnost krvavi rat koji će u zbunjenom europskom čovjeku, nesigurnom tko je, što je i u što vjeruje, probuditi neke zapretane strasti i nagone te će u njemu proključati barbarska krv. Što god poslije bude, bit će neki novi početak. O kojemu ne vrijedi ni nagađati.

Ovih sam dana razgovarao s jednim od najumnijih ljudi u Hrvatskoj. Reče kako Zapad pomalo razumijeva što je bit islama i da slijedi promjena stava prema islamističkoj prijetnji. Islam je, veli mi on, politika, i to inherentno ekspanzionistička politika, sve ono religijsko u njemu kopija je judaizma i kršćanstva i bez ove političke, ekspanzionističke komponente on bi kao i svaka kopija brzo izgubio svaku čar i smisao. Ne poznajem dovoljno duhovnu i religijsku dimenziju islama da bih mogao mjerodavno presuditi o tomu, ali neraskidivost ovoga političkog i ekspanzionističkog s religijskim u islamu čini mi se nepobitna.

Budist, kršćanin ili Židov može se biti u tišini, nenametljivo, za sebe, ostalima vidljiv tek po odustajanju od nekih praksi koje oni imaju, a ne po nametanju vlastitih drugima. Zato čak i benigno klečanje i molitva muškaraca svakog prvog u mjesecu na Trgu bana Josipa Jelačića suvremenim naprednjacima djeluje kao provokacija jer su navikli da se kršćani povlače u svoje prostore i nastoje biti što neprimjetniji. Kada neka skupina Muslimana klanja, koliko god to u Europi donedavno bilo potpuno nepoznato, nikome ne pada na pamet da ih ometa.

Neki su dan na propalestinskom prosvjedu na Kvatriću isticane palestinska i sjevernokorejska zastava. Ne znam je li bio koji Palestinac na tom prosvjedu, no siguran sam da su veliku većinu činili poluprofesionalni prosvjednici iz ljudskopravaških udruga. Slobodu i ljudska prava kojima navodno teže ni na pamet im ne pada okusiti u zemljama pod čijim zastavama prosvjeduju. Ni u Sjevernoj Koreji, ni u Gazi, ni na Zapadnoj obali. Međutim, neka se strpe malo, doći će do njih Zapadna obala i Gaza, pa i Sjeverna Koreja u ublaženoj kineskoj verziji i ovdje, a tada će ih braniti omraženi klečavci, ustaše, katotalibani i ostala zaostala banda. Kada barem ne bih bio u pravu!

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik