Propast škunera Zagreb

Godine 1922. na Kubi je potonuo naš posljednji veliki jedrenjak duge plovidbe Zagreb. Taj stari drveni četverojarbolni škuner (duljina 69 metara, širina 12, visina 7, nosivost 1800 tona) bio je sagrađen 1894. godine u SAD. Imao je sošna (uzdužna) jedra te parna vitla za dizanje jedara i sidra, čak i sistem grijanja prostorija. Do 1921. pod imenom Quatro Novembre bio je u posjedu lošinjskih brodovlasnika. U trenutku potonuća novi vlasnici bili su Bunćuga / Šalata iz Jelse te zagrebački industrijalac Holujević, pripadnost luke Split.

Škuner Zagreb u Splitu

Iz Splita je isplovio potkraj listopada 1921. za Kraljevicu. Zatim je dokovan na Rijeci. Na novu oceansku plovidbu krenuo je iduće godine pod zapovjedništvom kap. Josipa Medanića (Kostrena) te I. časnika Vinka Lukšića (Sutivan), II. časnika Bože Kovačića (Vrbovska) i III. časnika Šime Lisičića (Split). Među članovima posade bila su i četvorica kadeta: Ivo Prukener, Pero Prcović, Ivo Medanić, Ivo Sučević. Početkom travnja 1922. zaplovili su za Marseille gdje su - zbog nepovoljnih vjetrova i tišina - stigli tek nakon 41 dana plovidbe 18. svibnja 1922. Bio je to prvi jedrenjak pod zastavom nedavno utemeljene države SHS koji je uplovio u tu prometnu sredozemnu luku. Ukrcavši 600.000 komada crjepova, nastavili su plovidbu za Kubu. U Havanu su sretno stigli i iskrcali teret. Tom prigodom havanski dnevni list Heraldo de Cuba objavio je slike broda i posade te iscrpan razgovor s kap. Šimom Lisičićem o političkim i ekonomskim prilikama novoosnovane države.

Dana 6. listopada 1922. napustili su Havanu zaplovivši za Tampu na Floridi da bi ukrcali teret fosfata za Bristol. Pri isplovljavanju imali su povoljan vjetar. Nažalost, ubrzo ih iznenadi suprotni vjetar i snažna morska struja koja je u tim predjelima veoma opasna po jedrenjake. Unatoč svim nastojanjima posade i zapovjedništva, jedrenjak se sve više bližio kopnu...

U nedjelju 8. listopada nalazili su se 16 do 17 milja zapadno od Havane. Struja ih je i dalje nosila na zapad. Kada su se zatekli na dubini od 7 sežanja, pokušali su sidriti.

Nažalost, dno je bilo pločasto i glatko... U 20.30 sati brod je jednom stranom sjeo na dno. Radio-postaju nisu imali pa su tijekom čitave noći uzaludno tražili pomoć svjetlosnim signalima. Nitko ih nije primijetio.

Kada je svanulo, utvrdili su da je „kormilo dostatno odskočilo, a donja strana kobilice skupa s krmninom osovinom razbila se". Brod je već propuštao vodu. Sada su se nalazili 28 milja zapadno od Havane na poziciji zvanoj Punta Dominica. Na pustom kopnu „vidjeli su se isušeni kosturi morskih nemani i obližnje tropske prašume".

Tijekom dana pojave se dvojica domorodaca na konjima. Dva mornara odu s njima do prvog naseljenog mjesta da bi brzojavili po pomoć. Uzalud... Posada još uvijek nije napuštala brod. Od jarbola do jedne palme na kopnu rastegnu čvrst konopac da bi se u slučaju većih valova njime mogli prebacili na kopno.

Sutradan, budući da je brod sve više primao vodu, brodsko vijeće odluči da ga se napusti. Prekrcali su najnužnije stvari u dva čamca i zaplovili k obali. Prvi čamac stigne sretno. Drugi, u kojem se nalazio Splićanin kap. Lisičić, šezdesetak metara od kraja naiđe na podvodnu hrid i prevrnu se. Spasili su se plivajući.

Uz pomoć domorodaca posada je kroz prašumu uz velike napore stigla u obližnje mjestance Asumption. Tu su proboravili devet dana spavajući u napuštenoj daščari na golom tlu. U smjenama su odlazili stražariti / čuvati nastradali jedrenjak koji se pod udarima valova sve više raspadao, dok se konačno nije raspolovio.

Kad su se iscrpljeni i bez sredstava vratili u Havanu, obrate se tamošnjem rumunjskom poslaniku koji je zastupao interese Države SHS. On o svemu obavijesti naše poslanstvo u Washingtonu i zatraži novčanu pomoć. Nažalost, na odgovor su čekali punih 35 dana! - sve dok tamo nije stigao novi poslanik, srećom ovog puta bio je to Hrvat dr. Ante Tresić Pavičić. Tek tada, brodolomcima bude omogućen ukrcaj na engleski brod koji ih prebaci do Bordeauxa. Na Sušak su konačno stigli dva i pol mjeseca poslije brodoloma. Propašću škunera Zagreb na dalekoj Kubi završila je bogata tradicija naših velikih oceanskih jedrenjaka. Istina, u hrvatskoj trgovačkoj mornarici bilo je i poslije jedrenjaka, ali su svi bili manje tonaže od Zagreba, te su bili registrirani u kategoriji "velike obalne plovidbe".

Usputno napominjem da je spomenuti kap. Šime Lisičić bio otac Lovra Lisičića (1942.-2007.) dugogodišnjeg veoma uspješnog ravnatelja zagrebačkog "Lisinskog"...

Frano Baras