Hodočašće u Midland

Ubrzini naših života, kad slušamo o događanjima u svijetu, o užasu u Ukrajini, požarima u Hrvatskoj, neizvjesnosti u svijetu - probavam malo razmišljati o nečem drugom – lijepom. Eto, ove nedjelje 17. srpnja, još jednom – kao i svakog ljeta u ovo vrijeme godine – mi, kanadski Hrvati iz Toronta i okolice, Norvala, Oakvillea, Hamiltona, Miltona, Guelpha, čak i Sudburyja – hodočastimo u svetište kanadskih mučenika u Midland. Iz svih većih i manjih mjesta Južnog Ontarija krenuti će autobusi i automobili prepuni hrvatskih hodočasnika, koji nose svoje molitve, zahvale i prošnje Djevici Mariji.

Ne mogu, a da se danas ne sjetim prošlih hodočašća u Midland, kad su sve okolne livade oko oltara bile prepune starih i mladih, mnoštvo djece je bilo tamo! Bio je i štand s prekrasnim hrvatskim licitarima, hrvatske zastave svugdje oko nas, mnogi obučeni u hrvatske boje ili kockice. Posebno se sjećam jednog ljetnog dana, kad je propovijedao don Iko, koji je svojim gromoglasnim glasom govorio o Bogu, Majci Božjoj i njenim jednostavnim porukama svima nama, o ljubavi koja ne prestaje i neće prestati nikada. Kad god mislim o Midlandu i hodočašću u Midland, prvo se sjetim njega, njegove nevjerojatne tadašnje propovijedi, koja mi je ostala u srcu zauvijek.

Krcmar1 1

Krcmar1 2

Krcmar1 3

Sjećam se još jednog hodočašća u Midland, kada je počela kiša, ali ništa nije omelo hodočasnike. Euharistijsko slavlje počinje odmah nakon Križnog puta u kojem gotovo svi prisutni sudjeluju glasnom molitvom i pjesmom. Svaka sv. misa u Midlandu završava isto: svi prisutni šalju pozdrave domovini pjevanjem najljepše pjesme na svijetu „Lijepa naša domovino“. Taj dan, već za vrijeme sv. mise, rominjala je kišica, koja je sve upornije i upornije padala i padala i kad je počela hrvatska himna, zaista je jako padala, ali hodočasnici su stajali na svojem mjestu i pjevali iz sveg glasa - svi su slali pozdrav dalekoj domovini, koja nam je uvijek u srcu, premda i nismo uvijek sretni sa svime što se događa tamo. Često nas srce boli, zabrinuti smo, posebno u zadnje vrijeme, no ništa ne može umanjiti našu ogromnu ljubav i brigu za Hrvatsku, a to se osjeća svakog trenutka u Midlandu. Uz svoje osobne molitve, dobro znam da svatko, tko je došao u Midland, razmišlja o Hrvatskoj, neka joj bude bolje.

Obično odlazim u Midland na hodočašće u to svetište kanadskih mučenika bez nekih većih očekivanja: dolaze autobusi prepuni starijih ljudi, nešto mladih dolazi, Križni put, Sv. misa nakon toga, ručak, idemo polako svojim domovima... Posebno sam danas ujutro bila gotovo tužna, jer sam mislila koliko malo će nas biti danas na sv. misi u Midlandu, jer mnogi su otputovali, ostarjeli smo, mnogi više nisu s nama... No, danas, 17. srpnja, ostala sam zaista sretno iznenađena. Prvo, došao je zaista velik broj ljudi, gotovo toliko kao za vrijeme Domovinskog rata. Velik broj su, jasno, bili oni stariji, ali na ovom hodočašću pojavilo se mnogo mladih, velik broj djece sa roditeljima... Srce mi je igralo gledajući ih kako mirno sjede kraj roditelja, kako dolaze na sv. pričest, mnogi samo s prekriženim rukama, neki ozbiljni u primanju Tijela Kristova. Lijepo ih je bilo vidjeti, no ono što me najviše dotaklo i oduševilo je sama sv. misa, koju je predvodio vlč.doc. dr. Odillon Singbo, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a koncelebrirali su mu naši domaći, dragi nam svećenici. Većina naših župnika su u Hrvatskoj na dopustu i drago mi je da se odmaraju – svima nam treba malo odmora.

Krcmar1 4

Krcmar1 5 1

Krcmar1 6

Krcmar1 7

Krcmar1 8

Moja župa, Župa hrvatskih mučenika, izvrsno je organizirala sve oko pripreme, naša orguljašica Ira je, po običaju, pratila sv. misu hrvatskim svetim pjesmama koje svi toliko volimo i pjevamo iz sveg glasa, ali najveće iznenađenje je bio vlč. Odillon. Svi smo znali da će on predvoditi sv. misu, ali nas je zaista oduševio svojim humorom, a uz smisao za humor, njegov hrvatski je bio bolji od vašeg i mog. Često slušam propovijedi koje su „u visinama“, često teške za nas, obične smrtnike, za razumjeti ili upotrijebiti u svom osobnom životu. Današnja propovijed vlč. Odillona bila je uz susret Abrahama s Isusom i dvojicom njegovih učenika, i što znače naši susreti ili kako se ponašamo kad dajemo ili primamo. Često pitamo osobe, koje nam učine uslugu ili podare dar, kako se revanširati njima. Čemu revanširanje, jer dati ili učiniti nekome drugome nešto je obično, dajemo dar i ne očekujemo povrat, ali isto tako primajmo dar ili uslugu bez onog „kako ću vam se revanširati“. Vlč. Odillon mi je to prvi puta potpuno objasnio, ali dalje u njegovoj propovijedi, razmatrajući čitanje Svetog Evanđelja po Luki (LK 10, 38-42) govorio je o obiteljima, o mogućim svađama, pomirenjima, o ulozi roditelja. Često mislimo mi, obični smrtnici, koji se tu i tamo „zgrabimo“ s našim supružnicima, kako to ne smijemo, kako je to grijeh. Možda i je, ali vlč. Odillon je rekao „kako nije normalno da se nikad ne posvađamo“, ali treba se svađati pametno, miriti smireno i ljubezno, i treba naći vremena za sve, a posebno za naše obitelji, a u obitelj treba ugraditi Vjeru. Ipak , najviše su hodočasnici pljeskali – a pljesak je bio dosta čest – kad je vlč. Odillon zamolio roditelje neka imaju strpljenja sa svojom djecom u učenju i govoru hrvatskog na ovim predjelima, jer sve će biti dobro, rekavši, ako je on, koji je došao u Hrvatsku pred 18 godina, naučio hrvatski i stvarno ga govori izvrsno, čak s nekim posebnim dodatcima, koje samo dobri poznavatelji našeg jezika znaju (moje mišljenje) – onda ima nade i za našu dječicu.

Krcmar1 9

Krcmar1 10

Krcmar1 11

Krcmar12 1

Ovo je bilo prekrasno pravo hrvatsko hodočašće i posebna sv. misa, danas 17.7. u Midlandu, iako su se dva svećenika opraštala s nama: fra Marko Puljić i don Ivan Vukšić, naša dva popularna svećenika, koje smo tako voljeli – fra Marko odlazi na novu poziciju u Chicago, a don Iko odlazi u zasluženu penziju, no o tome idući članak.

Vruće nam je bilo svima, jer sunce je pržilo i svi su, nakon blagoslova, poletjeli u hlad starih drveća po prekrasnom zemljištu oko crkve, izvadili brižno pripremljeni ručak, sjeli s prijateljima uz tanjur i moguću čašicu, sretni što imamo jedni druge u tuđini. Teško je nekome tko nije u koži nas po svijetu razumjeti što mi značimo jedni drugima, pa tako pozdravljam sve poznate i nepoznate hodočasnike u Midlandu, pozdravljam sve naše drage svećenike, nekima želim dobrodošlicu, neke pozdravljam na odlasku, s veliko hvala na svemu.

Valentina Krčmar

Ned, 14-08-2022, 17:16:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.