Ponoćni dnevnik 1962.-1972. (9)

Split, 24. siječnja 1971.

Plenum splitske Matice hrvatske protekao veoma burno. Stara uprava pruža otpor spajanju s Izdavačkim centrom mladih «Marko Marulić«. Jedni i drugi žele pokrenuti čakavski časopis. Zahtijeva se pomlađivanje uprave i širenje broja članstva, aktualiziranje Mogućnosti, osnivanje Kluba kulturnih radnika itd. Na kraju izabrana komisija (A. Dujić, C. Fisković, J. Franičević Pločar, I. Petrinović i ja) koja će na temelju izvještaja i rasprave izraditi preporuke za daljnje djelovanje MH u Splitu.

10. veljače

Telefonski hitno pozvan na «Savjetovanje o kulturi« (!?) u 9 sati u Dom JNA (II kat, soba 45). Nejasnu i neodređenu raspravu veoma smušeno vodio J. Vrhovac (sekretar CK SKH). Iznenadio me neuobičajeno smioni istup mladog profesora I. Babića iz Trogira. Prisustvo brojnih vojnih lica po hodnicima natjeralo me da u jednom trenutku pomislim da će nas hapsiti! Pretpostavljam da su čitavi tok rasprave potajno snimali.

5. travnja

Jučer svečano proslavljena dvostruka obljetnica: 80. godišnjica postavljanja kamena temeljca kazališta i 70. godišnjica smrti Gaje Bulata. Osim splitskih uglednika prisustvovali i predstavnici Zagreba: F. Tuđman (Matica hrvatska), G. Novak (JAZU), N. Alegretti (Sveučilište). Uz njih se stalno nalazio splitski odvjetnik I. Mužić (?) Akademika Novaka i dr. Alegrettija poznavao sam otprije, međutim ne i dr. Tuđmana, za kojeg mi intendant Roje reče da je bio general JNA (!) Postavljen vijenac na spomen-ploču u atriju. U pred-foayeu otkrivena Bulatova bista i prigodna izložba. Na svečanoj akademiji kraća predavanja: prof. J. Grabovac (Gajo Bulat i triumf narodne misli) i dr. Tuđman (Povijesno značenje slamanja autonomaštva u Dalmaciji i Splitu). Prigodne recitacije izveli B. Kolničar i B. Buljan. Od glazbenih brojeva, najimpresivniji bio finale iz Papandopulove Marulove pisni kojeg su zvuci dopirali s ruševne pozornice izgorjeloga gledališta... Proživljavamo velike trenutke! Pitam se hoće li sve dobro završiti? Ima mnogo otpora. Sreo M. Foretića. Kaže mi da će nakon Hrvatskog sveučilišta, uskoro početi izlaziti i Hrvatski tjednik, (glav. urednik bit će I. Zidić) te da je u Dubrovniku bilo niz provokacija od strane unitarista. Sutra se, navodno, održava veoma značajna sjednica CK Hrvatske…

25. travnja

(...) Događaji se smjenjuju iz dana u dan. 'Stvar' je toliko nabujala da se teško može zaustaviti ili vratiti natrag. To je združena političko-kulturno-gospodarska akcija. Predavanja, razgovori, agitacije. Govornici (Đodan, Veselica, Jonke...) smjenjuju se svakodnevno. Jedva stignem prisustvovati. Nastupom M. Tripala otvorena Tribina Slobodne Dalmacije. Ogroman interes. (Zvučnici na prozorima za sve one stotine što su ostale pred ulazom na Trgu Republike.)

Bio sam iznenađen Tripalovom vehementnošću: u jednom trenutku izlaganja žestoko je izgovorio: "Ako bude potrebno i tenkovima ćemo zaštiti granice Hrvatske..." Slijedilo je opće odobravanje svih prisutnih u dvorani, a bard splitskih partijaca Ante Jurjević Baja ustao je, pljeskao i vikao: "Tako je Mika! Hoćemo!"

Na Pedagoškoj akademiji također snažna politizacija. Smijenjen cjelokupni prounitaristički studentski odbor. Govori se da bi kazalištu trebalo vratiti predratni naziv Hrvatsko narodno kazalište, (nije sve u 'nazivu', bitno je da djelovanje bude prožeto hrvatskim duhom!) Poslije šeste izvedbe morali smo skinuti s repertoara Kunderinu Monadu (Dva uha, dvije svadbe) koju je Vanča (Kljaković) sjajno postavio. Jugoslavenska autorska agencija iz Beograda javila da je praška agencija «Dilia« uskratila autorizaciju za prikazivanje u Jugoslaviji. Drugi libar Marka Uvodića dobio je godišnju nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske.

31. svibnja

Na današnjem skupu radnih ljudi, među ostalim prihvaćen i prijedlog Udruženja orkestralnih umjetnika (usmeno obrazložio prof. Joško Biskupović) da se vrati stari naziv (iz 1940.) Hrvatsko narodno kazalište. Poslije nekoliko 'blagih' primjedbi, prijedlog jednoglasno prihvaćen.

23. lipnja

Danas u crnim draperijama prekrivenom atriju na svečanom odru Tomislav Tanhofer (nenadano preminuo prekjučer u restoranu za ručkom u Vranjicu). Članovi kolektiva održavali počasnu stražu svom dugogodišnjem direktoru i intendantu. U 11 sati održana komemoracija.

6. rujna 1971.

Večerašnju oluju i vihor usred izvedbe Raosove drame Navik on živi ki zgine pošteno u Meštrovićevom Kašteletu doživio simbolično. (Bojim se da Hrvatsku čekaju teški dani!) Idućeg tjedna završava XVII. Splitsko ljeto. Naša Drama izvela dvije premijere: Pijero Muzuvijer i Fuente Ovejuna (nažalost uganuće noge R. Perkovića, onemogućilo reprizu!) Za treću (Lizistrata) nije bilo para...

17. prosinca 1971.

U foyeru održana Svečana akademija u povodu proslave 450. obljetnice tiskanja Marulićeve Judite. Uvodnu je riječ imao akademik Grga Novak, predsjednik JAZU. Glazbeni dio programa izvelo je društvo "Petar Zoranić " iz Zadra (J. Hatze Marku Maruliću, L. Županović Tužbeni poj od rasute bašćine, J. Gotovac Petar Zoranić). Stihove iz Judite krasnoslovila E. Karađole, a stihove Hektorovića, Zoranića, Ujevića i T. Petrasova Marovića posvećene Maruliću recitirali članovi Drame (B. Kolničar, B. Buljan, V. Kovačić, I. Marjanović). Zbor, orkestar i solisti Opere izveli također prigodni program u crkvi sv. Frane.

28. siječnja 1972.

Sinoć smo napokon - unatoč velikim "postkarađorđevskim" peripetijama - uspješno krenuli sa "Satiričnim zabavištem za odrasle" u foyeru. O tome je V. Mirković jučer objavio kraći razgovor sa mnom u Slobodnoj. Inače, Satiričnu scenu namjeravali smo pokrenuti još lani, međutim neki su se članovi ansambla tome protivili držeći je minornom djelatnošću... Sada se pojavila, ali smo morali dobrano zagladiti sve "oštre bridove i ćoškaste uglove" ...

1. veljače 1972.

Osjeća se sve jača represija... Partijci nam zamjeraju Satiričnu pozornicu... Razočaran sam općim razvojem događaja u Hrvatskoj. Odlučio sam samoinicijativno podnijeti ostavku...

Frano Baras