Ponoćni dnevnik 1962.-1972. (7)

21.siječnja 1969.

Prije tri sata ustoličen je novi predsjednik SAD Nixon. Izjavio je da želi mir i da će sve svoje napore uložiti u tom pravcu: "...danas kada svi narodi žele mir i kada se lideri boje rata." — zgodno rečeno!

Jučer je umro praški student Palach koji se polio benzinom i zapalio u znak protesta zbog novog kursa u ČSR.

Ultimatum do sutra: ako ne ukinu cenzuru spalit će se sljedeći... Studenti ponovno demonstriraju u Barceloni, Tokiju, San Franciscu... gdje li sve još! Mladi se bune. U nas je navodno zatišje.

7. ožujka

Zbog tekućih poslova opet zapustio Dnevnik. U prošlom Telegramu objavljeni Novogodišnji zapisi, ali pod naslovom Zadar i Nin u starim kronikama (zaboravili me potpisati!). Također, prošlog petka, obilazili studente na praksi u školama u Sinju, Brnazama i Trilju. Na povratku, podno Klisa, susreli sprovod Hranka Smodlake predvođen "crvenom zvijezdom" umjesto križem. Vesna Parun održala književno veče. Poprilično utonula u nove depresije i paranoidna stanja. Zaokupljena religijom. Valjda utjecaj boravka u Bugarskoj, što li? Obnovili uspomene na Marjan i Poljud.

Proveli romantično popodne i večer u Trogiru. Na Večernjoj u dominikanskoj crkvi. Šetnje uličicama. Bili ugošćeni u staroj, ali suvremeno uređenoj kući njene prijateljice Filomene. Valjalo bi češće provoditi predvečerja u Trogiru...

15. travnja

Le théâtre racinien est-il démodé? Sjajno predavanje M. Carraza. Sinoć me posjetio Brutus sa suprugom u povodu predstojeće godišnje skupštine Matice hrvatske. Mislim da ponudu neću prihvatiti. Kaže da je Cezar vratio partijsku knjižicu, a Kardinal da je isto uradio još prošle godine. (Nasreću, takovi su problemi daleko od mene!) Danas Stamaću poslao Smrt pod tušom za Telegram.

17. travnja

Večeras, poslije koncertne izvedbe Porgy and Bess, u redakciji Slobodne, saznao da je Dubček popodne podnio ostavku. U tek pristiglom Dubrovniku br. 4 tiskarsku boju ugledali Oni dolaze. Mogu li i sada, nakon 17 godina, još uvijek biti opasni? Ni s posljednjom verzijom nisam zadovoljan: valjalo bi brisati po koju rečenicu ili riječ.

(Predsamoubilački Zapisi Dubravke Skurle — u istom broju — poklapaju se s tim razdobljem). Možda ću srediti Dnevnik umornog mladića.

29. travnja

Pretprošle subote bio na izvornoj dalmatinsko-zagorskoj svadbi kod Trilja. Svečani ručak: desetak odličnih mrsnih jela i neograničene količine pitke rvaštine. U istoj zgradi prespavao poluodjeven jedne veoma hladne i vjetrovite prosinačke noći 1944. Rat je još trajao. Roditelji me poslali za Božićne blagdane k rodbini u Sinj. (Iz Splita putovao u marvinskom vagonu tek obnovljene Rere.) Put Trilja krenuo biciklom sa zavežljajem iznošene odjeće da bih je mijenjao za hranu: puru, brašno, slaninu. Sadašnji mladoženja bio je star tek nekoliko mjeseci! Na povratku kod Turjaka zavirio u srebrenu "leteću tvrđavu" koja se nedavno teško oštećena uspjela kako tako prizemljiti na oranici.

Vraćala se nakon plodno obavljena "smrtonosnog posla"...

De Gaulle je izgubio na referendumu i povukao se. Uslijedit će novo razdoblje za Francusku. Tko zna kakovo. Valjda će ostati vjerna pariškom geslu: Fluctuat nec mergitur. Čini mi se da ću ipak pokušati s Trimalhionovom gozbom. Zahvaljujući Felliniju Satyricon je sada toliko razvikan. Dramsku adaptaciju tog Petronijevog teksta (pronađenog u Trogiru!) uzaludno sam nudio Tanhoferu prije punih sedam godina! Nažalost, provincija nije imala ni sluha, ni para.

2. svibnja

Ostao kod kuće da bih u miru sređivao rukopise. Sutra je subota, a prekosutra nedjelja. Još dva neradna dana. Znaju Jugovići slaviti prvomajske-praznike! Međutim, nepodnošljiva larma električnih gitara iz dvorane Mjesne zajednice uništava živce. Došao P. Bergamo iz Beograda. Ostaje desetak dana. Njemu i R. Radici izvešće se kompozicije na ovogodišnjem Biennalu. Sunčano s maestralom. Šetao gradom. Na Voćnom trgu TV snimala kadrove novog Smojinog serijala. Prekjučer vodio M. Carona (direktora zagrebačkog Francuskog instituta) na Klis, po solinskim iskopinama i u Vranjic. Sada je na Hvaru. Oduševio se kliškom tvrđavom. Prepuna je divljeg i pitomog cvijeća. Šteta što propada neiskorištena i zaboravljena. Hoće li što biti od najavljene omladinske Kliške Republike? Možda ideja i nije tako loša.

27. svibnja

Prva sjednica žirija novoutemeljene godišnje nagrade Slobodne Dalmacije. Članovi: F. Baras, M. Foretić, A. Franić, B. Kalogjera, T. Lalin, I. Martinac, V. Mirković, I. Pandžić, K. Prijatelj, Ž. Rapanić, T. Šuljak, J. Vrančić. Sjednicu vodio glavni i odgovorni urednik H. Baričić. Pravilnik prihvaćen uz manju modifikaciju drugog člana. Izabrali me za predsjednika. Dobili spisak (16 kartica!) relevantnih djela / manifestacija od lipnja 1968. do lipnja 1969. iz područja: književnosti, muzike, likovnih umjetnosti, arhitekture, scenskih umjetnosti i filma.

31. svibnja

Uživao u Šoljanovoj Palači Dioklecijana (gostovanje zagrebačkog Teatra&TD). Sočna tragifarsa na temu jalovosti moćnika svih vremena. Iskričava persiflažakulta ličnosti i megalomanskih ciljeva dehumanziranih silnika i njhovih dvorjanika. To je po prvi put da se u podrumima palače izvodi tekst neposredno vezan uz ime njenog nekadašnjeg vlasnika. Nadajmo se da će Dalmacijakoncert uspjeti pretvoriti veliku dvoranu u omiljeno sastajalište kazališne publike.

16. lipnja

Danas dodijelili (većinom glasova) prvu godišnju nagradu Slobodne: Antonu Nanutu, dirigentu Gradskog orkestra u Dubrovniku »za vrijedna umjetnička ostvarenja postignuta u višegodišnjem radu s dubrovačkim orkestrom te sistematsko izvođenje i populariziranje simfonijske muzike starih hrvatskih kompozitora u zemlji i inozemstvu«. U užem izboru bili: M. Fotez (dramatizacija i režija Prikazanja života sv. Lovrinca mučenika); A. Kaštelančić (izložba tempera); T. P. Marovič (roman Ljudski kusur); L. Paljetak (zbirka Nečastivi iz ruže) te grupa splitskih autora za prostorno-pejzažno rješenje poluotoka Marjan.

29. kolovoza

Opet kod kuće. Nakon 4000 kilometara kotrljanja dyanom po evropskim autocestama. Koliko sam ostario u tim vrtoglavim jurnjavama!? Kako daljine postaju malene! Pojam vremena uvjetuju prevozna sredstva. Impresije?

Epohalna: TV-prijenos u boji hodanja po Mjesecu praćen one noći u pariškoj Cite Universitaire. Sentimentalna: otkriće portugalske Belle au Bois dormant u Besançonu.

25. studenoga

Konačno se rodila Kripta-70. Novi komorni teatar djelovat će u okviru Izdavačkog poduzeća Marko Marulić i Dalmacijakoncerta. Kao članovi dramaturškog kolegija (T. Kuljiš, V. Mirković, P. Selem, T. Slavica i ja) danas imali konferenciju za tisak. Izvodit ćemo moderne, pretežno avangardne komade domaćih i stranih pisaca, ali i ostala novija vrijedna djela. Predviđeni su i drugi mogući scenski oblici. Početak rada u veljači iduće godine.

Frano Baras