Mons. Vlado Košić: Govor na sprovodu Zvonimira Šeparovića

Poštovana gospođo Branka Šeparović, primite iskrenu sućut i izraze duhovne i molitvene blizine zbog odlaska supruga Zvonimira nebeskom Ocu! Poštovana djeco Borut i Duška Marija, primite sućut zbog smrti oca! Poštovani g. Predsjedniče Vlade RH, ministre vanjskih poslova i rektore Zagrebačkog sveučilišta! Dragi poštovatelji našeg Zvonimira, zajedno smo u tuzi, ali i u zahvalnosti Bogu zbog velikog čovjeka kojeg danas ispraćamo na vječni počinak.

Zvonimir Šeparović (Blato na Korčuli, 14. rujna 1928. – Zagreb, 30. siječnja 2022.) - hrvatski je pravnik i političar. Bio je profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, a vršio je dužnost dekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu . Obnašao je i dužnost rektora Sveučilištu u Zagrebu od 24. veljače 1989. do 24. travnja 1991. Godine. U modernoj neovisnoj R. Hrvatskoj postao je ministar vanjskih poslova 1991. godine, pokreće tužbu Republike Hrvatske protiv Srbije zbog genocida, pred Međunarodnim sudom pravde Ujedinjenih naroda. Godine 1992., postao je prvi stalni predstavnik Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Bio je ministrom pravosuđa od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000. godine. Osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

U braku je s Brankom Šeparović. Ima dvoje djece; to su: sin Borut Šeparović (1967.); kćer Duška Maria Šeparović (1954.) Bio je pokretač i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje je moralno osudilo niz hrvatskih osoba koji su radile protiv Hrvatske…

Ovim kratkim biografskim podacima pridružujem i osobna sjećanja: 2012. u zagrebačkoj Mimari održali smo konferenciju „Dignimo glas do neba. Oslobodite hrvatske generale“ koju je 10. XI., tek nekoliko dana prije oslobođenja, organiziralo HŽD, a i ja sam sudjelovao, zalažući se za oslobađanje naših generala u Haagu – na toj je konferenciji on rekao da dobro poznaje suca Theodora Merona i da se nada da će pravedno presuditi i osloboditi naše generale; 2013. održan je šesti hrvatski žrtvoslovni kongres u Sisku i u Baćinu i to na njegovu inicijativu, prvi puta izvan Zagreba i Vukovara; 2014. na zagrebačkom aerodromu zajedno s više uglednih ljudi, među kojima je bio i on, dočekali smo haškog uznika Daria Kordića; više puta ZŠ je došao na komemoraciju u Gvozdansko u mojoj Biskupiji… Dakle, sretali smo se i surađivali na više načina i na tomu mu zahvaljujem.

Prof. Zvonimir Šeparović, od kojeg se danas opraštamo, bio je poštovan borac za slobodu svoga naroda; kao stručnjak na području međunarodnog prava veoma je mnogo pridonio uspostavi RH. Zato ga nećemo zaboraviti i moleći se Bogu za njegovu dušu, molimo se i za našu Domovinu.

Književnica Nevenka Nekić povodom njegova odlaska napisala je lijep esej pod naslovom „Dostojanstveni i časni Zvonimir Šeparović“ u kojem između ostalog kaže:

„Hrvatima danas više nego ikada treba čast.

Takvih časnih ljudi u hrvatskoj političkoj povijesti bilo je više, ali u novijoj kao utemeljitelje možemo ponijeti u sjećanju Ivana Mažuranića, Antu Starčevića i Stipicu Radića. Oni su odabirali čast i ponos u tragičnim trenucima pa i onda kad su bili osamljeni u naporima borbe za slobodu svoga naroda…

Tu je negdje bio i naš Zvonimir Šeparović. On je i danas tu - ne da Hrvatima da prestanu vjerovati i potiče ih da prestanu šutjeti…

Posvećen ne samo živima, nego i onima koje nismo uspjeli spasiti. Njih tražimo i ne ćemo prestati tragati za njihovim posmrtnim ostacima dok postoje takve moralne vertikale kao što je dostojanstveni i časni Zvonimir Šeparović, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko nacionalno etičko sudište kao i svi oni koje boli ranjena domovina. A najviše boli naše branitelje jer nestaju ne samo od četničke ruke, nego i svoje vlastite. Duše su to koje nadnose svoj križ nad opustošenu domovinu Hrvatsku.“

Kako Gospodin kaže: „Tko vjeruje u mene i ako umre, živjet će!“ To i mi vjerujemo i zato svoje drage ispraćamo s ovog svijeta u toj vjeri u uskrsnuće. Stoga se molimo za pok. Zvonimira da mu Gospodin oprosti grijehe koje je počinio na zemlji te ga nagradi za sve dobro što ga je darovao svojim najbližima, svojoj obitelji, prijateljima i struci, i našoj domovini Hrvatskoj!

Mons. Vlado Košić