Osvrt na knjigu 'Tajni rat Srbije – Propaganda i manipuliranje poviješću' – autor Philip J. Cohen iz 1996., a u izdanju Biblioteke Ceres na hrvatskom jeziku 1997.

Knjigu sam prelistao, no ne i pročitao, u jednoj stranoj biblioteci prije dvadesetak godina. Krajem lipnja ove godine pogledao sam na TV Laudato emisiju 'Moja Hrvatska' koju vodi gospođa Nada Prkačin u Tajni rat Srbijekojoj je gostovao gospodin Zdravko Mikulić koji me zainteresirao za knjigu 'Tajni rat Srbije' o kojoj je govorio. Ovaj put sam knjigu pročitao na hrvatskom jeziku.

Ono što znam danas o temi koju obrađuje knjiga, nisam znao prije dvadesetak godina. Knjiga 'Tajni rat Srbije' je svakako knjiga koju bi prvenstveno Srbi trebali pročitati jer obrađuje umiješanost Srbije u holokaust pa da konačno prestanu vjerovati u 'genocidnost Hrvata' što bi bio prvi korak u normalizaciji zatrovanih hrvatsko-srpskih odnosa. Naime, do objave spomenute knjige mogli smo uglavnom slušati o sudjelovanju Hrvata u progonu Židova tijekom 1941.-45.

Moram priznati da nisam nikako mogao shvatiti zašto bi netko (u ovom slučaju Hrvati) progonio svoju braću Židove. Razumijem nesnalaženje u nemilosrdnim vremenima donošenja 'rasnih zakona', no te zakone ne opravdavam, pa ni po cijenu državnosti, pogotovo ne tipa NDH gdje su drugi (nacisti i fašisti) odlučivali o sudbini Hrvatske i Hrvata. NDH je u samom njenom začeću (do početka operacije Barbarossa) zaista bila podržana od velike većine Hrvata, no dominantna njemačka i talijanska politika tog vremena nije dozvolila Paveliću ostvarenje slobodne i nezavisne države kakvu mi još uvijek i danas sanjamo, već ga je njegova poniznost prema nacističkom i fašističkom režimu i njegovo nesnalaženje i neodlučnost odvela u propast zajedno s brojnim obezglavljenim pukom.

Nikad mi nije bio cilj osporiti istinu, stoga sam zahvalan našim vrijednim istraživačima u razotkrivanju povijesnih falsifikata kroz objavljivanja dokumenata koji daju drugačiju sliku o tome što se zapravo i kako događalo tijekom postojanja NDH. Ne želim osporiti progon Židova, jer holokaust je sramota ne samo jedne zemlje, već čitavog svijeta, i to se ne može zaboraviti. Mene zbunjuje način na koji se Židove progonilo u NDH. Naime, Hrvatima je nametnuto velikosrpsko mišljenje da su nacisti bili bezazleni u odnosu na okrutnost ustaša. No čitajući knjige temeljene na dokumentima, pa tako i ovu knjigu Philipa Cohena može se bolje shvatiti strateški dugoročna velikosrpska izrazito neprijateljska politika prema Hrvatskoj i Hrvatima, politika koja je teorijski dobro dokumentirana i praktički provedena 1941., 1945. i 1991., a kako stoje stvari vlada RH priprema teren za novu obljetnicu.

Nevjerojatno je da i nakon Domovinskog rata projekt 'Nebeska Srbija' ide dalje. EU se na štetu Hrvatske otvorila Srbiji, no umjesto da se EU prilika u Srbiji prihvati bez pogovora, velikosrpstvo je i dalje koncentrirano na klevetanje i blaćenje Hrvatske i Hrvata gdje god je to moguće (više o tome vidjeti u Cohenovoj knjizi).

U svom životu nisam nikad čuo od nijednog Hrvata, a imao sam ih prilike upoznati širom svijeta, niti jednu jedinu misao ili riječ antisemitskog sadržaja, tako da taj neosporni dokumentirani progon Židova od ustaša ostaje za mene zagonetka koju ne mogu uopće razumjeti. I naši katolički svećenici koje sam na misama slušao uvijek pozitivno govore o našoj braći Židovima tako da tu mržnju prema Židovima ja nisam upoznao. Mislim da je nemoguće mrziti nekoga tko je dao na primjer jednog Mendelssohna. Onaj tko je na pozornici izvodio 'Die erste Walpurgisnacht' razumjet će o čemu govorim.

Suradnja hrvatskih i židovskih intelektualaca (bez onih komunističkog, tj. antifašističkog podrijetla koji su od stradanja Židova stvorili 'utvrdu iz koje bez milosti pucaju po nevinima kad kod im se prohtije') je vrlo važna u rasvjetljavanju činjenica iz NDH poput 'zašto su zaista uvedeni rasni zakoni, što je istina, a što laž o Jasenovcu i kakav je bio stav Hrvata prema Židovima uopće tijekom NDH?'. Prema tome, iskrenu i prijateljsku suradnju između Hrvata i Židova, kao i između Hrvatske i Izraela, na svim poljima, a ne samo dijela povijesti, treba uvijek zdušno pozdraviti.

Zbog ustaša (ne više od 3% u populaciji Hrvata za vrijeme NDH) Hrvati općenito su od 1945. tretirani građanima drugog reda što je povijesna nemilosrdna nepravda učinjena jednom narodu. Zabrinjavajuće je da nam još i danas zabranjuju ono što je za nas sveto, poput veličanstvenog pozdrava 'Za Dom' kojemu ne možeš odoljeti, a da ne odgovoriš sa 'Spremni'. Tko god nam osporava taj pozdrav koji nikoga ne vrijeđa, a nas ohrabruje, ne može biti prijatelj Hrvata, niti nam željeti dobro, pa o tome trebaju voditi računa svi kojima taj pozdrav zbog nekog razloga smeta. Meni smeta štošta kod drugih, no ipak šutim i poštujem ih.

Genocid nad Židovima je tema koja se ne smije zloupotrebljavati ili stvarati 'biznis' od nje, jer to upravo šteti samim Židovima. Manipulacije s brojem žrtava Jasenovca su najbolji dokaz (ponovo vidjeti Cohenovu knjigu), tako da umjesto iskrenog poštivanja žrtava stvoren je 'jasenovački mit' kojega danas može svatko osporiti.

Ovom bih se prilikom htio zahvaliti kolegama Nikoli Baniću i Mladenu Koiću na njihovom značajnom doprinosu u razotkrivanju nametnutog nam 'jasenovačkog mita' koji vrijeđa u zdrav mozak svakog razumnog čovjeka, a svima nama se oduzima od plaća i mirovina da bi se godinama financiralo to vrijeđanje.

David Riesman u predgovoru Cohenove knjige kaže da je doprinos knjige taj što pokazuje da su četnici pogrješno prikazivani kao antifašisti, pa čak i kao zaštitnici Židova. On zaključuje temu knjige s riječima 'Srbi su bili antisemiti davno prije pojave nacista, a onda su dijelom upotrijebili naciste, a dijelom bili opčinjeni njima zbog zajedničkih ideologija – njemačkog nacionalsocijalizma i velikosrpskog ekspanzionizma'.

O knjizi bih mogao još puno pisati, no najbolje bi bilo da se sami čitatelji uvjere o sadržaju knjige. Još bih samo izdvojio jednu autorovu misao: 'Činjenica da je srpska popularna potpora četnicima bila široko rasprostranjena a hrvatska potpora ustašama marginalna, odražava povijesno-kulturne razlike između Srbije i Hrvatske'.

Knjigu posebno preporučam Židovima u Hrvatskoj komunističke, tj. antifašističke provenijencije koji ignoriraju činjenice u kompromitaciji Hrvatske od grupa proizišlih iz KOS-a. No i o tome možete čitati u Cohenovoj knjizi. I da zaključim, u Hrvatskoj nema antisemitizma, ali ima perfidnog propagandnog rata usmjerenog protiv Hrvatske.

Dr. Ivica Tijardović

 

Uto, 21-09-2021, 04:51:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.