Dida i okupatorske podmornice

28. kolovoza 1991.

U 22 sata izlazim unatoč zamračenju ulica. Na sreću, noć je punog mjeseca. Pomažu i automobilski farovi. Djelomično i rasvijetljeni izlozi. Igra crveno-žuto-zelenih semafora. Građani žure kućama. Spuštam se na Rivu.

Nema uobičajenog društvanca mojih znanaca. Pokoji ljubavni par uživa u mliječnoj mjesečini, a na četrdesetak kilometara sjeverno od Splita vampiri kolo vode...

Neonske vertikale hotela Bellevue i Marjan uzalud zovu. Ondje na dnu zapadnog dijela luke naziru se bjelkasti obrisi zlokobne zgradurine VPO u kojoj je posljednjih mjeseci toliko zla skovano. Malo južnije, naziru se mondena svjetla opustjelog ACY-a.

- Ratna vremena! I to smo opet doživjeli pod stare dane... - govori, prišavši mi s leđa, šjor Branko.

- Da, da. Probudili se demoni.

- Znate li vi da to što se dogodilo u Sinju predstavlja pomračenje uma. Garnizon što otvara vatru na mjesto koje ga ugošćuje, potpisuje vlastitu smrtnu presudu. Tako se ne postupa ni u najtežim ratnim uvjetima. Nešto slično nije se dogodilo ni u jeku talijanske i njemačke okupacije.

- Znam, moj šjor Branko, to je jedno od temeljnih vojnih pravila. Dobro poznato svakom časniku koji je završio vojnu akademiju.

- Molim vas, ne upotrebljavajte tu riječ! Kakvi 'časnici', nema u njima ni trunka časti! Riječ je o najordinarnijem gangsterizmu.

- Sami smo krivi. Naivni kakvi jesmo, njegovali smo zmije ljutice u njedrima.

- Čak smo ih svojim trudom školovali i kupili im sve te skupe ubojite igračke...

Pozornost nam privuče katamaran koji je upravo pristajao. Dok se izletnici iskrcavaju, jedan dječačić viče s krme:

- Dida! Dida! Vidili smo dvi podmornice! Okupatorske! Zamalo smo ih potopili!

Imenovani 'dida' zbunjeno se okreće oko sebe. Očito mu je neugodno.

- Gledajte! Jadan čovjek, sigurno je umirovljeni časnik, ali dostojan tog imena. - došapne mi šjor Branko.

Pristigli turisti užurbano se razilazili zabrinutih lica. Ispred ulaza u pothodnik konobari pospremali stolice i gasili svjetla. Večeras zatvaraju ranije.

U daljini odjeknu dvije-tri potmule eksplozije.

- To vam je naša sudbina, dragi moj gospodine! Ne daju nam u miru proživjeti stare dane. Za nas manje-više, ionako smo pri kraju, ali žao mi je ove mladosti... - reče šjor Branko i požuri se na noćni autobus.

Vraćajući se kući zamračenom Ulicom prvoboraca, na pročelju zgrade br 17 (nekadašnjem sjedištu prvog poslijeratnog Rajonskog odbora Lučac-Bačvice!) u odsjaju svjetla izloga primjećujem izblijedjeli i teško čitljiv natpis: ŽIVILA NARODNO OSLOBODILAČKA VOJSKA!

Koje li ironije!

29. kolovoza

Nenaviješteni prljavi rat protiv Hrvatske eskalira iz sata u sat. Kijevo je porušeno i spaljeno. Vrlika poprilično razorena. Potresna svjedočanstva onih što su uspjeli pobjeći. Štićenike Zavoda za mentalno zaostalu djecu i omladinu evakuirali u dva navrata u Split. Neki dehidrirali, osoblje srpskog podrijetla pobjeglo i ostavilo ih same onako jadne i nemoćne. Ima i umrlih. Prošle noći na valovima Radija Split slušao razgovor novinara sa stanovitim pukovnikom koji je zaposjeo Vrliku. (Kakav odvratni vojačko-balkanski mentalitet!) Opravdava se da štiti ugroženo srpsko pučanstvo! Dok su razgovarali, stigao zubar Babić, 'vojvoda' kninski, u ratnoj odori, a pukovnik mu - nakon primjedbi novinara - dobrohotno kaže: „Dede Milane, obuci beli mantil!...“

Vukovar i Osijek bombardirani svakodnevno. Jučer iz tenka ubili snimatelja HTV-a. Jutros u Splitu ispred Komande VPO pritvorena ekipa HTV-a dok je snimala perivoj ispred južne strane zgrade, koji je, navodno, miniran. Tuđman jučer bio kod Mitterranda. Iz Lisabona nazvala rodica, uznemirila se vidjevši danas na RTP stravične snimke o događajima u Hrvatskoj. Također javili da će danas biti objavljeno pismo SOS DA CROACIA koje je moja supruga uputila prije osam dana...

Jučer dogovor u Fakultetu: moramo biti stalno na raspolaganju. Ispred podrumskih prozora naš susjed postavio petnaestak vreća ispunjenih pijeskom. Uređuju se protuzrakoplovna skloništa...

Majke iz Hrvatske, BiH i Makedonije krenule danas u Beograd. Ondje ih policija okružila ispred željezničke postaje i napala pendrecima! U Zagrebu se okupilo oko 100.000 građana na mitingu majki ispred Komande vojne oblasti (nekadašnji Dom Hrvatskog radiše). Sudjelovalo i desetak književnika (sjajno zborio V. Gotovac!) Zbog stradanja vojnika i gardista upućene oštre optužbe generalima... Netko je pokušavao prekinuti prijenos, ali se TV Marjan uključila u satelitski program. Poslije vidjeli današnje snimke iz Vrlike i Kijeva, koje su uz dopuštenje puk. Mladića (tako se, naime, zove taj žovijalni, veoma brbljavi oficir-zločinac) posjetili novinari. Također i snimke današnjeg protestnog zbora tisuća majki i žena na Trgu Republike u Splitu te noćnu povorku sa svijećama ispred Komande VPO...

Kako to da se nitko nije sjetio da je točno prije 50 godina Kijevo doživjelo sličnu sudbinu? Tijekom kolovoza 1941. Kijevljani su zajedno s manjom posadom hrvatskih domobrana danima odolijevali žestokim četničkim napadima. Današnju ulogu JNA tada je odigrala talijanska armija. Talijanski general, zapovjednik sinjskog garnizona, zahtijevao je da se domobrani povuku, a da će on poslati svoje postrojbe. Tvrdio je da nazočnost domobrana tobože 'ugrožava' okolno pravoslavno pučanstvo. Zato je 1. rujna 1941. naredio povlačenje domobranskih postrojbi iz Vrlike. Međutim, obećani soldati italiani nisu stizali, a hrvatsko je pučanstvo ostalo prepušteno na milost i nemilost četničkim hordama... I još neki kažu da povijest nije učiteljica života!

Frano Baras