Nacionalni interesi

I will not repeat the mistakes we've made in the past. The mistake of staying and fighting indefinitely in a conflict that is not in the national interest of the United States...

- Joe Biden, 16. 8. 2021.

“

”

Brza i neočekivana pobjeda talibana u Afganistanu odjeknula je širom svijeta, navodeći mnoge da se zapitaju je li to konačni završetak ere američkog intervencionizma i dominacije, kojoj smo svjedočili još od propasti Sovjetskog Saveza. Doista, gledajući ratove na Bliskom Istoku, Kavkazu, u Ukrajini, Libiji i Jemenu, a sada i Afganistanu, stječe se dojam da Sjedinjene Američke Države, unatoč neosporivoj vojnoj nadmoći, imaju sve manje utjecaja na zbivanja u ratom zahvaćenim područjima. Jedan od razloga za to jest i čudnovata američka vanjska politika, koja u ime nametnutih globalističkih „vrijednosti“ gazi sve pred sobom, ponašajući se poput slona u staklarnici. Koliko je to daleko otišlo, vidi se po napadima američkog predsjednika Bidena na odane saveznike, Mađarsku i Poljsku, zbog krajnje nevažnih, gotovo smiješnih nesuglasica. Istu razinu bahatosti pokazalo je i američko veleposlanstvo u Kabulu, samo mjesec dana prije bezglavog povlačenja?! (v. sliku u prvom dijelu članka!) Što bi na to rekli zagovornici dobre, stare real-politike, poput Kissingera i Brzezinskog? Nakon fijaska u Afganistanu, moguće je da će SAD ipak preispitati svoje ponašanje i prema protivnicima i prema saveznicima te se ubuduće rukovoditi nacionalnim interesima, a ne globalističkim ludostima. No hoće li svijet zbog toga postati bolje mjesto za život?

Globalna prijetnja

Iako se o tome malo govori američko povlačenje iz Afganistana ohrabrilo je i ispunilo ponosom islamiste u čitavu svijetu, od Islamabada i Teherana do Istanbula i Sarajeva (v. npr. poruku Mustafe Cerića talibanskim „osloboditeljima“!). Nakon dugog razdoblja neprestanih poraza, propasti „Islamske države“, slabljenja Al Qaide i krvavih međumuslimanskih sukoba, „Veliki Sotona“ napokon je doživio bolan udarac, i to od šačice bradonja naoružanih kalašnjikovima?! Povijest kao da se vratila dvadeset godina unatrag! Iako nove talibanske vlasti uvjeravaju međunarodnu zajednicu da više ne će pružati utočište teroristima, malotko im zaista vjeruje. Je li to uopće bitno? Na svijetu ima sasvim dovoljno kriznih žarišta za nove Osame bin Ladene, pa nije nužno da se ekstremisti okupljaju baš u dalekom Afganistanu. Za globalnu sigurnost puno je važnija okolnost da talibani sada raspolažu naoružanjem koje im je predala regularna vojska, pa se može očekivati da će bar dio toga golemog arsenala završiti na crnom tržištu. Ako uskoro ne započne novi građanski rat u samom Afganistanu, oružje bi već sutra moglo „krenuti“ prema islamističkim skupinama u Aziji i Africi, a nešto će valjda ostati i za Europu?! Tko je za to odgovoran?

„Nation-building“ vs „national interest“

Val izbjeglica iz Afganistana naveo je Amerikance da potraže privremeno rješenje za njihov smještaj i na brdovitom Balkanu. Kosovo, Makedonija i Albanija spremno su prihvatile ulogu domaćina, a isto se očekuje i od drugih europskih država. Hrvatska će, uvjerava Plenković, „u ovoj fazi“ primiti samo dvadeset visokoobrazovanih izbjeglica. (Kad se odobri spajanje obitelji, broj bi mogao višestruko narasti!) Koliko god nam se Afganistan činio daleko, i na tom primjeru vidi se da nas se tamošnja zbivanja itekako tiču. Posebno to vrijedi za Bosnu i Hercegovinu, na koju bi američki poraz mogao imati golem utjecaj. Ovog trenutka nemoguće je predvidjeti u kojem će smjeru eventualne promjene ići. Neki smatraju da će Amerikanci ustrajati na viziji unitarne „bosanske“ države, upravo zato da bi pokazali tko je gazda u kući. Sličnu politiku „nation-buildinga“ (izgradnje nacije) vodila je i Austro-Ugarska, pa se zna kako je to na kraju završilo! Pogleda li se nešto šira slika, pitanje je može li takva BiH biti u američkom „nacionalnom interesu“? Hrvatska, kao lojalna članica EU i NATO-a, te Srbija, poduprta od Rusije i Kine, sigurno ne će stajati skrštenih ruku pred naletom muslimanskih unitarista. Isplati li se Americi, zbog sumnjivih probitaka, miješati u etničke sporove čiji je ishod neizvjestan? Nikakve prijetnje iz Washingtona ne mogu poništiti činjenicu da se „milijun i nešto“ Muslimana nalazi u okruženju 4 milijuna Hrvata i 7 milijuna Srba. Koliko je vjerojatno da će ekstremisti u Sarajevu nadvladati deset puta brojnije protivnike, i uspostaviti „remetilačku“ državu u srcu Europe?! Zašto bi im itko u tome pomagao?

Dinko Pejčinović

Povezano: D. Pejčinović: Američki poraz u Afganistanu