Šjor Toma i tatarska kuga

Nazvao me šjor Toma. Želi mi pokazati dijelić Dioklecijanove palače koji dosad sigurno nisam posjetio. Ujedno mi priprema malo iznenađenje. Čekat će me u Luxora. Točno u jedanaest sati....

- Najprije diskrecija! Ne smijete odati adresu.
- Čiju adresu?
- Stana gdje ću vas odvesti.
- ???
- Vremena su opasna...

Žurno je dokrajčio espresso, pokupio plastičnu kesicu s knjigama i štap:

- Idemo!

Naviknut na šjor Tomina 'iznenađenja' strpljivo sam šutio. Krenuli smo preko peristila put Srebrenih vrata, zatim uz nekoć Pretorijansku ulicu. Kad smo stigli ispred uskog svoda upita:

- Vi sigurno znate što se nalazilo u ovoj kući?
- A znam, tu se obavljalo uživo ono što se sada na videu nudi iza ugla u Samanthi...

Tako je!

Skrenuli smo lijevo put Carrarine poljane, unišli u jednu od mračnih veža i počeli se penjati. Šjor Toma pokuca na starim natrulim vratima. Otvori nam odeblja domaćica:

- Opet vi!
- Nećemo dugo. Gospodin voli starine.

Prođemo uskim hodnikom do kuhinjice i iziđemo na malu terasu.

- Izvolite sjesti! Znate li gdje se nalazimo?
- Čini mi se na ostacima srednjovjekovnog kruništa sjevernih zidina palače.
- Tako je! A jeste li ikada prošetali tim kruništem?
- Nisam. Nemoguće je, Split nije Dubrovnik...
- Eto, dragi moj gospodine - danas, potkraj srpnja 1991. - doveo sam vas ovdje da se zajednički prisjetimo prizora koje su stari Splićani s ovog istog mjesta zaprepašteno motrili u ožujku 1242. godine. Dakle, prije sedam i pol stoljeća, u jeku tatarske kuge!

Natakne naočale, izvadi knjigu iz kesice i dršćućim glasom stane čitati:

"Nastave (Tatari) započeti put po hrvatskim stranama. Iako su, pak, bili već blizu, još uvijek se Splićanima činilo nevjerojatnim. Ali kada se jedan dio spustio s brda, evo iznenada se nekolicina pojavi pod zidinama grada (...)

"Tada su oni, koji su bježali među zidine, izvršili veliki pritisak na sva vrata grada. Ostavljali su konje i životinje, odijela i kućni pribor, pa ne čekajući ni samu djecu, jer ih je gonio badalj smrti, trčali su na sigurnija mjesta. A Splićani, pak, ukazujući im veliku milost i čovječnost, primali su ih na konak i njihovu su oskudicu, koliko su mogli, ublažavali (...)

"A Tatari, smicajući mačem sve one, koje su mogli naći u polju, nisu štedjeli ni žene ni dječake, starce i nemoćne, i onima, koji su od gube gnjijali, veselili su se barbarskom divljinom oružjem oduzeti život (...)

"Tek tada Splićani, pak, započnu izgrađivati bojne sprave i postavljati ih na zgodnim mjestima."

Šjor Toma pažljivo zaklopi Kroniku svog imenjaka Arhiđakona, skine naočale, duboko uzdahne i zamišljeno se zagleda preko bujnih zelenih krošnji gradskog perivoja put sjevera. Rezignirano ripalih desetu opatiju tog jutra.

(31. srpnja 1991.)

Iz Ponoćnog dnevnika:

30. srpnja 1991. Kriza kulminira, ali još uvijek nije proglašeno ratno stanje! Četnici su opet masakrirali desetke mupovaca i civila, osobito u Strugi. Policija u Vrginmostu pripojila se Krajini. Hrvatska je već amputirana. Samo slijepci ne vide kako se sve odvija po veoma dobro smišljenom planu pripremljenom u generalštabu JNA. Vojska logistički pomaže teroriste: opskrbljuje ih oružjem i municijom, izvlači im ranjenike i mrtve, a u kritičnom trenutku osigurava povlačenje ili probijanje iz obruča. Od Vukovara do Šibenika svo područje uz srpsku i bosansku granicu praktički su zaposjeli četnici i armija. Ne znam što čeka Vrhovništvo, što Europa?! Svaki je trenutak dragocjen, a Sabor će se sastati (ako mu neprijatelj uopće dopusti!) tek prekosutra. Jučer je potpredsjednik Predsjedništva, stanoviti Kostić, posjetio Borovo Selo i harangirao protiv hrvatske vlasti - odmah je uslijedila višesatna minobacačka paljba. Na današnjoj sjednici Predsjedništva, taj isti Kostić, predložen je i prihvaćen (sa 6 glasova) za šefa misije za nadzor prekida vatre... (Doista, čovjeku pamet staje!) Mesić je napustio sjednicu i Beograd. Međunarodna je sramota što su jučerašnjem sastanku 'dvanaestorice' pribivali Marković i Lončar. Upravo javljaju da zrakoplovi nadlijeću Vinkovce, Slavonski Brod, Osijek te sela Dalj, Erdut... Navodno se sprema napad i na Imotski. Rat se približava Splitu...

Frano Baras