Tursko prezime Çakır u hrvatskom izričaju

Povod za ovaj tekst je pogrešan izgovor prezimena turskoga nogometnoga sudca Cüneyta Çakıra.

Sva prezimena, osobna i zemljopisna imena iz jezika koji se služe latinicom prenose se u hrvatski jezik bez ikakvih izmjena, pišu se onako kako se pišu i u zemljama izvornoga jezika. Dakle, ne vrši se nikakva transliteracija. To vrijedi i za turska imena jer je službeno pismo u Turskoj turski tip latinice. Jedino je važno izvršiti pravilnu transfonetizaciju, odnosno pravilno izgovoriti sve glasove u glasovnoj postavi kojega turskoga imena. Tu postoje dvije mogućnosti: prva je da se ime izgovori onako kako se izgovara u turskom jeziku, fonetski i prozodijski. Ta se mogućnost rijetko ostvaruje u govoru. Druga mogućnost je da se svi turski glasovi, kojih nema u hrvatskom jeziku, izgovore kao njima slični hrvatski glasovi, te da se naglasak iz zadnjega (finalnoga) sloga pomakne neoslabljeno u prethodni slog zato što je naglašavanje zadnjega sloga u riječi protivno prozodijskim zakonitostima hrvatskoga standardnoga jezika.

Turski nogometni sudac Cüneyt Çakır sudio je do sada na dvjema utakmicama na kojima su igrali i hrvatski nogometaši: prva je bila Engleska - Hrvatska na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018. god., a druga je bila utakmica Hrvatska - Španjolska na europskom nogometnom prvenstvu za 2020. god. Na početku prve utakmice televizijski izvjestitelj (komentator, spiker) izgovorio je pogrešno ime i prezime toga sudca, u drugoj ime nije izgovorio nego samo prezime, i to pogrešno. Oba su izvjestitelja zaposlenici HRT i učinili su istu pogrešku, nepravilno su izgovorili navedeno tursko prezime. Budući da je na tim nogometnim prvenstvima sudjelovalo više od 700 igrača, trenera i sudaca, nije izvjestiteljima bilo lako naučiti izgovor tolikoga broja prezimena jer su na njima sudjelovale po 32 reprezentacije iz isto toliko zemalja (država) koje imaju različite službene jezike u okviru kojih su sva ta brojna osobna imena i prezimena nastala. Rješenje je bilo da jezični servis HRT prije svake utakmice instruira svojega izvjestitelja jer je tako ta televizija glede jezika pokazala svoju neprofesionalnost (tur. Çakır > hrv. Çakır > srp. Čakir).

Tursko prezime Çakır je tvoreno konverzijom nadimka rodočelnika u osnovi kojega je poimeničeni pridjev çakır kojemu je značenje 'onaj koji je razrok (škiljav)' ili 'onaj koji je raznobojnih (šarenih) očiju'. Za tvorbu nadimka obje su motivacije moguće, ali je vjerojatnija ona da se je radilo o škiljavoj (razrokoj) osobi, dakle o škílji. (Uzgred budi rečeno da se u Raosovu djelu Prosjaci i sinovi pojavljuje lik kojemu je nadimak Škiljo iz Zagvozda.) Tvorbeni proces u navedenoga turskoga prezimena je bio sljedeći: çakır (pridjev) > çakır (poimeničeni pridjev) > Çakır (nadimak) > Çakır (prezime). Osnovno značenje pridjeva çakır je 'plavo-zelenkast'. Takvu boju perja ima jedna vrsta sokola koja je u prošlosti bila pripitomljavana i dresirana uglavnom za lov na zečeve. Taj sokol (kobac, jastreb) ima plavo-zelenkasto perje i službeno mu je zoološko ime çakırdoğan, tvoreno slaganjem pridjeva çakır i imenice doğan. Zbog ekonomičnosti izričaja imenica doğan je otpala iz imena çakırdoğan pa je pridjev çakır postao poimeničen. Iz ovoga proizlazi da je prezime Çakır moglo biti motivirano poimeničenim pridjevom çakır u značenju 'šareni sokol', kraće samo 'sokol'. Motivacija nadimka i prezimena imenicom sokol postoji i u hrvatskoj antroponimiji, dakle: sokol (imenica) > Sokol (nadimak) > Sokol (prezime).

Prezime Çakır je dvosložno (ça-kır), slogotvorni vokal u drugom slogu je zapravo ultrakratki samoglasnik /ı/ koji se u izgovoru ne čuje, u okviru toga poluvokala ostvaruje se udarni naglasak koji artikulacijski odgovara hrvatskomu kratkosilaznomu naglasku. U sklonidbi se na obličnu osnovu toga prezimena dodaju padežni nastavci: nom. i ak. Çakır (izgovor: čakȑ > čàkr), gen. Çakıra (izg.: čakrȁ > čàkra), dat. i lok. Çakıru (izg. čakrȕ > čàkru), instr. Çakırom (iz. čakrȍm > čàkrom). Budući da se u hrvatskom standardnom jeziku kratkosilazni naglasak ne ostvaruje u zadnjem slogu, dolazi do njegova pomicanja u prethodni slog kako je to pokazano u prethodnoj rečenici. Dakle, prezime turskoga nogometnoga sudca u hrvatskom izričaju je u nom. i ak. čàkr (ne čàkir), u gen. čàkra (ne čàkira), u dat. i lok. čàkru (ne čàkiru), u instr. čàkrom (ne čàkirom) jer je u turskom jeziku slovo i bez točke /ı/ grafijski znak za ultrakratki vokal koji se ne izgovara. U nom. i ak. u drugom slogu slogotvoran je glas /r/ (čà-kr) kao npr. u riječi masakr, posuđenice iz francuskoga jezika (ma-sà-kr).

Turski pridjev çakır davno je ušao u sustav štokavskoga narječja i jezika na njem izgrađenih, i to u dvama oblicima: čàkr i čàkar u značenjima 'koji je raznobojan (šaren)' i koji je 'razrok (škiljav)'. U oblika čàkar turski poluvokal /ı/ je zamijenjen vokalom /a/, (çakır > čàkar), a u oblika čàkr takva zamjena je izostala (çakır > čàkr). Oblik čàkr se rijetko rabi jer u štokavskom narječju nema primjera u kojih je finalni glas /r/ slogotvoran, češće se rabi oblik čàkar, npr. Opremi mi čàkar bedeviju gdje prijedložno-imenički izraz čàkar bedeviju znači šarenu bedeviju, dakle bedeviju bijele dlake s crnim točkama. Sokol je samo čàkar, ne i čàkr. Osoba koja dresira čakare za lov u turskom jeziku se naziva çakırci (izg. čakrdži) - 'sokolar'. Ta je imenica ušla u štokavsko narječje u dvama oblicima: čakṙdžija i čakìrdžija. Od pridjeva čàkar izveden je novi pridjev nastavkom -ast (čàkar > čàkarast) u značenju 'šaren, raznobojan', najčešće u značenju vrlo šaren, drečav, npr. čakarasta haljina, čakarasta slika i sl.

Zaključno, prezime nogometnoga sudca koji je nedavno sudio na utakmici Španjolska - Hrvatska piše se Çakır, a izgovara [čàkr].

Literatura:

• Čaušević, Ekrem: Gramatika suvremenoga turskog jezika, 553 str., Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996.
• Čaušević, Ekrem - Işiker, Mehmet: Turski jezik za putnika, 172 str., Školska knjiga, Zagreb, 2011.
• Klasov, Genčo - Nikolov, Strahil: Bъlgarsko-turski rečnik / Bulgarca-türkçe sözlük, 592 str., Izdatelstvo na Bъlgarskata akademija na naukite, Sofija, 21992.
• Jašar Nasteva, Olivera: Turskite leksički elementi vo makedonskiot jazik, 304 str., Institut za makedonski jazik Krste Misirkov, Skopje, 2001.
• Nosić, Milan: Rječnik posuđenica iz turskoga jezika, 692 str., Maveda, Rijeka, 2005.
• Radić, Prvoslav: Turski sufiksi u srpskom jeziku sa osvrtom na stanje u makedonskom i bugarskom jeziku, 212 str., Institut za srpski jezik SANU, Beograd, 2001.
• Smailović, Ismet: Bosansko-turski rječnik / Bosnakca-turkce sozluk, 618 str., El-Kalem, Sarajevo, 2003.
Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 664 str., Svjetlost, Sarajevo, 1965.
• Tuna, Enes - Lisica, Sanita: Tursko-srpski - srpsko-turski rečnik / Türkçe-sırpça - sırpça-türkçe sözlük, 700 str., Jasen, Beograd, 2009.

Prof. dr. sc. Milan Nosić