D. Vranjić Golub: Nevenka Nekić: Kupite igračke (Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb 2021.)

Na početku knjige autorica nam podastire dvojbu; pisati o djeci u ratu kroz faktografsku ili fiktivnu prozu. Ipak vrlo uspješno pronalazi most između tih polariteta. Četiri dijela ove knjige naslovljena su Baladama, povezuje ih, citiram autoricu "uže straha" jer, "činilo mi se da je najbolje zapisati svoje strahove koji od djetinjstva čuče u nekoj mračnoj sobi i javljaju se ponekad u snovima".

Patnja djece u ratnim zbivanjima, gubitak članova obitelji, strah, bezdomnost, napuštenost, granatiranja, bespomoćnost, strah od pogibije, dio su arsenala ugroženosti kojemu su izložena djeca u ratu. Graca Michel, borkinja za dječja prava u ratu, 1966. g., Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, uputila je izvještaj o utjecaju oružanih sukoba na djecu. Pozvala je na uspostavljanje mjera zaštite u zaraćenim područjima, jer djeca nisu bila " kolateralne žrtve", već često i aktivna meta. Polovinu ukupnih žrtava u ratu čine djeca pa postoji i Muzej ratnog djetinjstva.

Ani Galović (1985 g.), književnica i teologinja, napisala je knjigu "Mama ne vidim nebo" kratke priče o 34-oro stradale djece u Vukovaru i okolici (1991. – 92.). Slavica Šnur, scenaristica i redateljica realizirala je povijesno-dokumentarni film "Otkrhnuti", o poginuloj djeci u Domovinskom ratu.

N. Nekić u Prvoj baladi knjige Kupite igračke kroz sjećanja i snoviđenja na tkanici prvih osobnih dječjih strahova početkom II. sv. rata, u Zagrebu, kroz događaje svoje obitelji, podastire nam strah djeteta od mraka, sirena, noćnih lupanja na vrata nepoznatih ljudi, odvođenja ljudi, zvuka bombardiranja.

Selidbe iz mjesta u mjesto, glad, život nekoliko obitelji u jednom stanu, stalne uzbune i izgubljeno dijete koje ne razumije događaje u potpunosti. Ali ti događaji plaše i urezuju se u sjećanja. U pozadini tih strahova iz tame izranjaju likovi iz bajki koji dodatno plaše.

Karta Bosne obješena na zidu očeve kancelarije javlja se kao neki čudesan svijet, poveznica i lajtmotiv, u Bosni će susresti dječaka Ivana, glavnoga lika zadnje balade Kupite igračke.

Druga balada kao topos odabire Vukovar, početak Domovinskoga rata i sudbinu dvojice dječaka, Davora i Nene. Dostatna je jedna slika; tužna povorka koja napušta Vukovar i dječaci u toj povorci, nakon tri mjeseca provedena u podrumu. Obojica su imala malo godina. Obojica su naglo odrasla.

Treća balada govori o didi Hodaku, slučajnom poznaniku i pogibiji njegova unuka Joze kojega su "ubili njiovi, samo ne žele reći gdje su ga zatrpali, samo su našli njegovu ruku, suzu didinu".

Četvrta balada silazak je u zemlju Bosnu i susret s dječakom Ivanom po čijem je uzviku "Kupite igračke" naslovljena knjiga. Ivanova patnja mjerila se usporednim događanjima, granatiranjem, glađu, žeđu, iscrpljenošću, traženjem zaklona u porušenim podrumima. Dječak Ivan škrto govori, čak i s udomiteljicom koja ubrzo stradava u bombardiranju. Tri igračke koje pronalazi u napuštenom podrumu pokušava prodati za kruh. Otuda uzvik, krik bola i nade; " Kupite igračke", to će postati, umjesto imena, nakon njegove smrti i nadgrobni natpis na križu. Nitko ga nije znao imenom, neki upamtiše malena dječaka po tom uzviku.

U kontekstu pisanja o djeci u ratu, autorica se oslobađa stanovitog osobnog tereta kojega je proživjela kao dijete. Stoga stoji njezin poziv na empatiju i poruka drugima. Autorica piše; "stalno očekujem susret koji mi je u snu obećan. Trebala bi susresti nekoga malenoga koji će me uputiti do tajne što me čeka na posljednjoj stanici puta. Tako sam sanjala prije polaska, a snovi se ispunjavaju kada tragaš za tajnim."

Autorica u četvrtoj baladi, kroz ratna stradanja dječaka Ivana, podastire na pozadinskoj tkanici, sustav života ratnoga zbivanja u Bosni. Tu Bosnu prvi put je vidjela na karti obješenoj na zidu očeva ureda. Nije ni slutila da će je fascinacija odvesti u stvarni topos. Stoga, ona ne može prihvatiti činjenicu da bezimenoga dječaka pokopaju s natpisom na drvenom križu, s uzvikom po kojemu su ga znali. "Kupite igračke"! Ona vikne: "Ivan, zove se Ivan! Ali bezglasno. Onda stegnem njegovo mršavo tjelešce u zagrljaj i odemo u knjigu."

(Crteži na prednjoj i stražnjoj korici-Nevenka Nekić)

dr.sc. Dragica Vranjić Golub