Ivo Banac i Ukrajina

Na Mirogoju smo se oprostili od Ive Banca… Otišao je veliki čovjek, veliki znanstvenik, Ižintelektualac odan svojoj domovini. U tome je ponavljao sudbinu onih Hrvata u povijesti koji su upravo zbog ljubavi prema rodnoj grudi bili neshvaćeni i ogovarani. Bio je veliki i odani simpatizer i Ukrajine. S Mirogoja lijes je krenuo prema Dubrovniku gdje je pokopan taj veliki Dubrovčanin. Upravo tamo smo se upoznali prigodom jednog od simpozija, u razdoblju prije propadanja socijalističkog konglomerata.

Imao je veliko razumijevanje za Ukrajinu, njenu povijesnu sudbinu, karmu prokletstva prekrasne, Bogom dane zemlje, unakažene prokletim susjedstvom. I Hrvatske i Ukrajine. Vjerojatno nema nigdje takve srodnosti kao Hrvatska i Ukrajina u tome fatumu. I to su najviše razumjeli Hrvati iz inozemstva, posebice iz SAD-a, gdje su se družili s ukrajinskom emigracijom. Ivo Banac je bio svijetli čovijek, zračio je razumijevanjem Ukrajine i uvijek se odazivao na prijedloge suradnje na ukrajinsku temu. Kao intelektualac bio je strog prema procjenjivanu činjenica i plemenit u odazivu, jer imao je razumijevanje za realnost Ukrajine, stisnute susjedskim zlotvorom.

Odmah se odazvao na prijedlog da bude recenzent prve knjige biblioteke Ucrainiana Croatica – Genocidni zločin totalitarnog režima u Ukrajini. Gladomor 1932-1933.(2008). Nije osporavao taj neologizam Gladomor, adresiran hrvatskom čitateljstvu s ciljem da shvati taj genocidni pomor ukrajinskog seljaštva vještačkim izgladnjivanjem. Bio je intelektualac visoke razine, prihvatio je taj naziv, umjesto engleske forme Holodomor, ne posve jasnog za Hrvate naziva. Bio je širokogrudan, ne i kao one sitne duše iz zakržljalog zagrebačkog uskogrudnog voždizma lokalnih arhaičkih manjinaca koji su se gušili u naporima da treba englesko Holodomor. Kad bi bili doista rodoljubi, shvatili bi da svaki napor u prenošenju istine zaslužuje priznanja.

Ivo Banac je bio recenzent knjige Zakarpats'ka Ukrajina (2010) s prikazom političkog rusinstva. Uvijek je pohvalno primao knjige iz biblioteke Ucrainiana Croatica, a njih je više od 20. Knjigu 21. posvećenu povijesti Krima i prikazu ruske agresije na ukrajinski teritorij je odmah prihvatio za recenziranje. Ona će izaći uz njegovo recenziranje, ali neće moći nju ugledati. Kada sam preporučio da bude sudionik Internet konferencije o položaju krimsko tatarskoga naroda, što je organiziralo Veleposlanstvo Ukrajine u Zagrebu, prvi put je došao odgovor – da neće. Bio je teško bolestan. Tjedan dana iza toga je umro.

Otišao je veliki Hrvat, veliki čovjek, nastao je veliki gubitak za društvo prijatelja Ukrajine u Hrvatskoj. U toj Hrvatskoj još uvijek debela je naslaga sovjetojugofila, bolesnih nekrofilijom prema umrlim režimima i zato antiukrajinski raspoloženih. Međutim, Hrvatska je u svojim temeljima – zemlja ljudi odanih svojoj domovini, što povezuje nju i s Ukrajinom koja vodi iscrpljujući rat na istoku – sa zlobnim agresorom. Ivo Banac je imao dubinsko razumijevanje za Ukrajinu i takvih ljudi, sličnih njemu, ima po Hrvatskoj.

Jevgenij Paščenko, predsjednik udruge Hrvatsko ukrajinska suradnja