Peristil

Prošlog tjedna izvedbom Verdijeva Nabucca na Peristilu je otvoreno 64. Splitsko ljeto. Tim povodom želim podsjetiti da je taj iznimno scenični prostor Dioklecijanove palače u neprekidnoj funkciji više od sedamnaest stoljeća. Njime se kročilo dok su nad većinom današnjih europskih gradova gavranovi graktali, a po njihovoj periferiji divlje zvijeri zavijale.

Pokušajte izračunati koliko je splitski Peristil stariji od danas slavnih trgova Venecije i Milana, Pariza i Londona, Bruxellesa, Geneve, Berlina, Madrida ili Lisabona...

Uostalom, koji se to europski trg može pohvaliti da ga krasi spomenik (Sfinga) stariji od Mojsija i Homera, Platona i Aristotela, Sofokla i Euripida... U svom prethodnom postojanju (u Egiptu) ta Sfinga čuvaše grobnicu faraona Thutmosisa punih 18 stoljeća, a kod nas je u Splitu 'tek' oko 1660 godina. (Nekoliko je stoljeća starija i od vitkog Luxorskog obeliska na pariškoj Place de la Concorde!)

Poslije Dioklecijana Peristilom su duže od stoljeća i po šetali razni prognani rimski velikaši i islužen vladari. Galla Placidija sa sinčićem Valentijanom i kćerkicom Onoriom. Bio je tu i Marcelin samozvani kralj Dalmacije. Pa nekadašnji car Glicerije (sve dok ga urotnici nisu dotukli) kao što će poslije nedaleko Peristila otrovati i julija Nepota posljednjeg zakonitoga cara Zapadnoga Rimskog Carstva.

Preko Peristila su u VII. stoljeću - po nalogu nadbiskupa Ivana Ravenjnina - iznijeli iz Mauzoleja i u more pobacali preostale poganske kipove i ukrase, a unijeli kosti salonitanskih mučenika svetih Dujma i Anastazija...

Tijekom idućih stoljeća, sve do naših dana, veliki broj okrunjenih glava i ostalih velikodostojnika, umjetnika i književnika njime je prošetao.

Ipak, na kraju, moramo se upitati je li njegov današnji izgled izvoran? Naime, sve do velikih zahvata (1956.–1961.) kada se tragalo za tzv 'niveletom', Peristil (Plokata sv. Dujma) čitavom je svojom površinom bio u razini susjednih ulica i bez današnjeg 'bazena' .

Sjećam se kako su se mnogi stari Splićani žestoko suprostavljali i samoj ideji da se njegov južni dio snizi zbog navodnog otkrića izvorne 'nivelette'. Bilo je i duhovitih verzija tog otkrića. Neki su zastupali mišljenje da je to ipak moguće, budući da je Dioklecijan bio veliki ljubitelj pastrva iz Solinske rijeke (Jadra)... Dakle, držali su da je taj dio otpočetka bio snižen kako bi se po carevoj želji mogao pretvoriti u plitki ribnjak koji bi se posredstvom izgrađenog zidanog vodovoda punio solinskim pastrvama eda bi ih car po volji mogao osobno pecati... Neki su zlobnici toliko pretjeravali te su čak tvrdili da su te pastrve – opet po carskom naređenju – bile hranjene sitno sjeckanim mesom prvih kršćana...

Frano Baras