Blagdan sv. Dujma

U nizu stoljetnih proslava blagdana sv. Dujma, ona iz 1770. zauzima osobito mjesto. Tog svibnja mali kasnobarokni Split osam je dana slavio (danas bismo kazali: multimedijalno!) god svoga zaštitnika. Povod je bio prenošenje svečevih kostiju u novi (današnji) oltar. Splićani su očito željeli pošto-poto nadmašiti dugo spominjanu veleproslavu prijenosa sarkofaga sv. Ivana Trogirskog održanu 4. svibnja 1681., kada su se, u tada suparničkome Trogiru, bili okupili biskupi svekolike Dalmacije, brojni predstavnici dalmatinskog plemstva te više od deset tisuća pučana i zagoraca.

Iako su kapelica i Morlaiterov oltar u splitskoj Stolnici dovršeni 1767., prijenos je obavljen tek poslije tri godine. Valjalo se dostojno pripremiti. Po ulicama, trgovima i poljanicama grada i zagrađa kojima je trebala proći procesija uklonjeni su ruševni kućerci, dotjerani pločnici i odvodni kanali... Lijepo je uređen i veoma prometan Put od Poljuda (danas Zrinsko Frankopanska ulica) do gradskih zidina kojim su nekoć, nakon što bi doplovili do Brodarice, stizali u grad Trogirani i Kaštelani.

Na žalost, te je godine od početka svibnja vrijeme bilo kišovito i vjetrovito, pa su završni radovi na otvorenom prostoru teško privođeni kraju. Zbog olujnoga mora, od petnaestak pozvanih biskupa stigla su samo osmorica. Većina ih je odsjela u staroj Nadbiskupiji (nalazila se između Stolnice i Crkve sv. Filipa), a trojica kod rodbine. Ostali strani uglednici ugošćeni su u Kneževu dvoru i po plemićkim palačama. Doplovila je I flotila kažnjeničkih galija te drugo brodovlje... Jedino se, zbog navodne spriječenosti, nije odazvao generalni providur koji je stolovao u Zadru.

Međutim, Sudamja 1770., osim svojim iznimno raskošnim i raznovrsnim vjerskim ceremonijalom, pozornost privlači i popratnim sadržajima, koji po mnogočemu podsjećaju na slične suvremene prigodne kulturno-znanstvene manifestacije. Bilo je književnih, glazbenih, scenskih, folklornih i znanstvenih događanja. Katedralni zbor i orkestar popunjeni su posebno unajmljenim stranim glazbenicima. Dok se 6. svibnja u stolnici odvijala glazbena večernjica, ostalom mnoštvu okupljenom na Peristilu prigodnu pohvalnicu sv. Dujmu na hrvatskom je krasnoslovio franjevac Jerolim Bareza. Sutradan u zoru po raskošno urešenim ulicama istaknuti su i drugi prigodni pjesmotvori tiskani na posebnim listovima. Istoga dana za svečane mise otvorena je urna sa svečevim moćima, a poslije večernjice uslijedilo je noćno bdijenje. Po jedan kanonik, svećenik i građanin smjenjivali su se svakoga sata, što je najavljivano zvonjenjem i topovskim hicima.

Nažalost, zbog lošeg vremena, procesija je priređena tek 10. svibnja. Po svemu sudeći, slična se više nikada nije ponovila. Evo, kako je opisuje očevidac:

“Na čelu je jahao odred konjanika za kojim je kročilo tisuću i dvadeset (!) naoružanih domaćih momaka s razvijenim zastavama, a za uzde vođeni su i paradni konji u svečanoj ormi. Slijedile su ih bratovštine u tunikama s kukuljicama noseći voštanice i torce, a usred svake bratovštine četiri su svećenika nosila ukusno iskićeni podij s dragocijenom svetom relikvijom. Slijedili su redovnici, a svaki je red nosio po jedan svetački kip okružen voštanicama (...) Zatim su stupali trubači, a za njima svećenici glagoljaši (Clero Illirico) a svaki je nosio neki moćnik ili sličan crkveni pribor. Slijedilo je latinsko svećenstvo (Clero Latino) najprije katedralni klerici, pa đakoni, svećenici u tunikama i planitama noseći relikvije I crkveno posuđe. Slijedili su pjevači te kanonici ogrnuti pluvijalima. Za njima brojni uniformirani pojedinci s duplirima, te dva đakona koji su kadili urnu sv. Dujma koju su nosili četiri kanonika (...) a koja bijaše natkrivena baldakinom kojeg pridržavahu četvorica glagoljaša (...) zatim prečasni nadbiskup noseći srebrno poprsje s relikvijama sv. Dujma, pratila ga po dvojica biskupa sa svake strane od kojih je svaki nosio po jednu srebrnu ruku s moćima istoga sveca. Svih njih pratili su s obje strane vojaci pješaci u jednoredu predvođeni dvojicom časnika s kopljima. Za crkvenim dostojanstvenicima kročila je Bratovština sv. Sakramenta s torcima te mnoštvo pobožnih pučana. Na kraju procesije kaskao je odred vojnika konjanika iza kojeg se gomilalo beskrajno mnoštvo pučanki, koje su gledane s povišena mjesta podsjećale na zapjenjenu I uzbibanu morsku površinu...”

Procesija je obišla i četiri predgrađa zastajući pred, u tu svrhu, podignutim oltarićima na koja se postavljala urna s moćima. Glazbenici bi otpjevali antifonu, a nadbiskup izrekao molitvu... Nailazak procesije pucnjavom su pozdravljali vojnici postrojeni po gradskim bedemima, a topovskim salvama galije u luci. Kada se procesija vratila na Peristil, svečeve moći pozdravila je narodna straža hicima iz arkebuza.

Poslije ručka plemići su s općinskog balkona okupljenoj sirotinji dijelili kruha i bacali novčiće. Također, na Pjaci bila je postavljena naprava s velikim kipom koji je namigivao, klanjao se i točio vino... Navečer su bedemi s morske strane i zvonik sv. Duje bili rasvijetljeni bakljama, usidreni brodovi također. Nepregledno je mnoštvo uživalo u prigodnom vatrometu popraćenom topovskim salvama i trubljenjem vojnih truba.

Proslava i vjerski obredi nastavljeni su sljedeća četiri dana. Popodneva su bila rezervirana za znanstvene i književne rasprave o teloškim, ali i svjetovnim pitanjima. Primjerice, o svojstvima "svjetlosti i boja" te "nebeskim i svjetovnim pojavama". Predavači su bili ugledni profesori Nadbiskupskog sjemeništa: Antun Perić Franković, Toma Sadia, Ivan Dudan te kanonik Toma Čulić. Večeri su se odvijale u obnovljenom kazalištu (nalazilo se u sklopu nekadašnjeg Kneževa dvora na današnjem Narodnom trgu). Glazbenici su izveli prigodni Bajamontijev oratorij Prijenos sv. Dujma, splitski i zadarski dramski amateri po jednu tragediju, a obrtnici otplesali narodno kolo i Morešku...

Detaljan opis te memorijalne Sudamje ostavio nam je splitski liječnik, polihistor i glazbenik Julije Bajamonti (1744.-1800.) u prigodnoj raspravici "posvećenoj gradu Splitu", tiskanoj iste godine u Veneciji, a u hrvatskom prijevodu objavljenoj u Zapisima o gradu Splitu, (priredio D. Kečkemet, 1975.) Podsjetimo na kraju da tada još nije bio objavljen Fortisov Put po Dalmaciji (1774.), te da je bilo prošlo tek šest godina od objavljivanja čuvene Adamove monografije Ruševine palače cara Dioklecijana...

Frano Baras