Otvorenje Retrospektivne izložbe Ivana Francuza, 28. travnja 2017. u Donjem Miholjcu

Proljetno predvečerje. Kiši. Parkiram automobil pokraj dvorca „Mailath“ u Donjem Miholjcu. Nakon nekoliko trenutaka dolazi drugi automobil. Iz njega izlaze gospoda Ivan Francuz i Tomislav Šutalo koji ga je dovezao. Prilazimim i srdačno se s njima rukujem. Nudim pomoć pri izlasku gospodinu Francuzu koji teško uz pomoć štaka pokušava izaći, no on odbija pomoć rekavši: „Mogu ja i sam, Zdravko. Hvala ti na ponuđenoj pomoći.“

Polagano smo odšetali do dvorca i ušli u veliki prostrani hodnik. Na ulazu nas je dočekalo nekoliko razdraganih djevojaka i mladića koji su nas lijepo pozdravili. Potom smo ušli u dvoranu koja je nekoć bila plesna, a danas je gradska vijećnica. Zidovi su gotovo prekriveni Francuzovim slikama (ulja na platnu). Čak su postavljene i u „lože“ koje se nalaze na istočnoj strani. Dvije velike slike (ulje na drvetu) smještene su ispred stola naslonjene na stolice. Između njih se sa stola nazirao cvjetni aranžman.Veliko drveno korito u kojemu je oslikana „Posljednja večera“ naslonjeno je uz zid, a „Posljednja večera“ ulje na drvetu ispod zastava. Sedamdeset i devet slika gotovo su prekrile zidove velike dvorane dvorca. Djelovale su tako živo i stvarno pa mi se katkada učinilo kako će pokoji pijetao sa slike skočiti i zakukurijekati. Svi ti motivi na slikama oživljavali su sjećanja na događaje i običaje stare Slavonije koja je odavno iščezla, izgubila se je u bespućima svakodnevnice. Zamirisao je kruh iz stare krušne peći, šljivovica pokraj kazana, začulo se kloparanje starih zaprežnih kola i rzanje konja. Ponovno su se zavrtjela vretena u rukama vrijednih šokačkih snaša i baka. Gledajući sve te slike postao sam dječak koji je sa sestrom pomagao roditeljima i djedu prostirati uža ispletena od ražene slame. I vidjeh na trenutak njivu ispunjenu snopljem pšenice i naša oznojena, ali sretna lica. Sjetio sam se onih davnih dana kada sam išao s djedom u ribolov, bezbrižno se igrao u našem velikom dvorištu pokraj ambara i krušne peći... Oživjeli su u mojim mislima svi oni kirvaji, rodbina koja nam je dolazila u goste, zvuci tamburice i šokačko kolo ispred moje rodne kuće u Kućancima.

Počeli su pristizati gosti koji me ponovno vratiše u stvarnost. Dvorana se polako počela puniti. Pedesetak posjetitelja došlo je uveličati otvorenje Retrospektivne izložbe Ivana Francuza.

Predsjednica časnog suda Književne udruge „Mihael“ Donji Miholjac Ana Živković pročitala je osvrt o Ivanu Francuzu i njegovom stvaralaštvu. Potom je govorio predsjednik „Likroba“ akademski slikar Marko Matijević koji je naglasio da je za ovu vrstu slikarstva primjereniji naziv „Hrvatsko izvorno slikarstvo“ od naive. Nakon njega sam i sam u ime Književne udruge „Mihael“ Donji Miholjac i u svoje osobno ime pozdravio nazočne i iznio svoje dojmove o stvaralaštvu poznatog slikara Ivana Francuza poželjevši mu dobro zdravlje i nadahnuće za nove slike.Pritom sam pročitao pjesmu „Očeva ruka zalogaj mi pruža“ po Francuzovoj želji. Nazočnima se je obratio i Tomislav Šutalo iz Valpova koji je izrekao jednu svoju pjesmu. Impresioniran izloženim umjetničkim djelima naglasio je kako bi najradije ušao u te slike i postao dio njih samih. Gošća iz Osijeka gospođa Silva Filipović također je pročitala prigodne stihove.

Čitanje poezije je zvucima gitare potiho pratio Nenad Čošić iz Donjeg Miholjca. Potom se je skupu obratio i sam autor kojemu je povodom pedesetogodišnjice stvaralaštva u ovom velebnom zdanju postavljena izložba. Prisjetio se je svojih prijašnjih izložbi (nekih s radošću, a nekih bogme i s gorčinom) kao i svoga prijatelja Ivana Demše kipara iz Svetog Đurđa s kojim je iz čudesnog krajolika slavonske ravnice crpio nadahnuće za svoja djela. Naposljetku se je nazočnima prigodnim riječima obratio gradonačelnik Donjeg Miholjca Zoran Kovač koji je otvorio izložbu.

Razgledavanje izložaka proteklo je u lijepom i pozitivnom ozračju.

Zdravko Živković