O hrvatskoj povijesti bez hrvatskih znanstvenika

It has already been convincingly demonstrated that the past represents an important means for legitimizing the present. (I. Barbiera)

Da politika uvjetuje znanost, bijasmo dugo godina svjedoci. No da se znanost koristi kako bi se potkrijepili nelegitimno dosegnuti ili tek pripremani politički ciljevi, toga smo manje svjesni.

Zadnjih petnaestak godina, koje koincidiraju sa stvaranjem, odnosno proširenjem EU (EZ), niču u susjednim zapadnim državama projekti i skupovi posvećeni pitanjima države u ranom srednjem vijeku, pitanjima etnija, etniciteta i nacionalnih skupina u srednjem vijeku i u 19./20.stoljeću i drugim temama vezanima uz identitet naroda.

Riječ je o projektima država s kojima Hrvatska direktno ili posredno graniči i s kojima je stotinama godina bila u zajedničkoj državi, i u kojima postoje i hrvatske nacionalne manjine. Države su Austrija i Slovenija. Znanstvenici koji sudjeluju na projektima dolaze iz Italije, Slovenije, Engleske, Njemačke, Austrije i Srbije, katkada i s baš određenih fakulteta. Hrvatskih znanstvenika na projektima Austrije nema, dok se na projektima Slovenije njeguje tip znanstvenika koji se bavi određenim temama iz hrvatske prošlosti, tj. onaj tip koji se bavi ili manjinama ili anacionalnim pojedincima i koji se po mogućnosti školuje vani sa stipendijom nematične zemlje. Obzirom na područje koje stoji u žiži interesa – područje od Dunava do Jadrana –, na kojem se nalazila kako srednjevjekovna hrvatska država, tako i današnja Republika Hrvatska, nesudjelovanje hrvatskih znanstvenika djeluje neobično.

Pod egidom Austrijske akademije znanosti, Odsjeka za srednji vijek, pododsjeka Istraživanje historijskih identiteta održani su brojni, dijelom dovršeni i objavljeni projekti (Projekte zur historischen Identitätsforschung), među kojima ih je nekoliko sadržajno vezano za hrvatsko srednjevjekovlje:

Grenze und Differenz im frühen Mittelalter / Granica i „razlika“ u ranom srednjem vijeku, 2000.

Staat im frühen Mittelalter / Država u ranom srednjem vijeku, 2006.

Archäologie der Identität / Arheologija identiteta, 2010.

Ethnische Identitäten im Europa des Frühmittelalters / Etnički identiteti u Europi u ranom srednjem vijeku (Wittgenstein Projekt; 2005 - 2010), kojega je dijelom i projekt: Sprache und Identität im frühen Mittelalter/Jezik i identitet u ranom srednjem vijeku/

Social cohesion, identity and religion in Europe, 400-1200 (SCIRE; od 2011)

Francesco Borri, Die Transformation des römischen Dalmatien: Macht, Kommunikation, Identitäten

Bojana Radovanovic, Terminological Interference – The Case of Gottschalk of Orbais.

Hrvatski znanstvenici nisu se odazvali pozivu ili nisu bili pozvani?

U svim navedenim projektima i publikacijama ne sudjeluje niti jedan hrvatski znanstvenik. Pitanje je da li se hrvatski znanstvenici nisu odazvali pozivu ili ni nisu bili pozvani? Hrvatsko nesudjelovanje uzrokovalo je da je hrvatska materijalna i nematerijalna kultura bila ili prešućena ili su se njome bavili talijanski i slovenski znanstvenici (kao svojom interesnom sferom?).

Spomenimo nekoliko primjera iz gore navedenih radova.

U publikaciji o Granicama i „razlikama“ u ranom srednjem vijeku istražuje se između ostaloga i istočna granica Karolinške države, kao i istočna granica Italije, a obje se nalaze na teritoriju današnje Hrvatske, a jedna od njih je i granica srednjevjekovne hrvatske države. Osim nekoliko hrvatskih toponima i spominjanja geografskih ili kulturnih dijelova Hrvatske – slično nalazimo i u srpskoj historiografiji, koja umjesto Hrvatske navodi uvijek samo njene dijelove (Istra, Dalmacija,...) – bizantska Dalmacija, Liburnija ili srednjevjekovna hrvatska država uopće se ne spominju.

A veliki poznavalac irskog srednjevjekovlja Michael Richter u prilogu u kojem govori o “korzetu” latinske abecede (Die Zwangsjacke des lateinischen Alphabets), osvrćući se na glagoljicu, spominje Moravsku i izjavljuje kako je glagoljica, tek pošto je uvedena, izašla iz uporabe, iako je u crkvenom području ostala u uporabi do u novo doba. Autor Hrvatsku i njenu glagoljsku tradiciju uopće ni ne spominje, pa tako podatke koji se odnose na Hrvatsku (da je glagoljica do u novo doba ostala u uporabi) pripisuje Moravskoj.

Slovenski znanstvenik P. Štih se bavi slavenskim ili slovenskim jezikom ranog srednjeg vijeka (Slowenisch, Alpenslawisch oder Slawisch zwischen Donau und Adria im Mittelalter/Slovenski, Alpski slavenski ili slavenski između Dunava i Jadrana) na osnovu jedinog sačuvanog pisanog spomenika koji se pripisuje ranom slovenskom srednjevjekovlju, a ujedno je i prvi tekst uopće pisan latinskim slovima na slavenskom jeziku. No i Štih primjećuje da te rukopise nije moguće dovesti u vezu s današnjim Slovencima. Radi se o Frajsinškim listićima (Brižinski spomeniki) s kraja 10. i iz 11. stoljeća, ali se spominje i mogućnost da su nastali u 8. stoljeću.

Treba reći da sami rukopisi niti su nađeni na ozemlju današnje Slovenije, niti na ozemlju nekadašnjh slavenskih kneževina, niti sadrže bilo kakav podatak koji bi upućivao gdje su nastali, da vremenski ni zemljopisno nemaju ni prethodnika, ni nasljednika, te da se jedino na osnovu jezika rukopisa i okolnosti nalaza (codex) može doći do izvjesnih informacija. Jezik rukopisa pokazuje osim općih slavenskih karakteristika određene specifičnosti koje su se sačuvale u današnjim slavenskim jezicima: slovenskom, slovačkom i češkom te hrvatskom i gradiščansko hrvatskom.

Zanimanje Slovenije za ozemlje Hrvatske

Francesco Borri, znanstvenik koji je nekoliko radova posvetio Dalmaciji i Hrvatima, tvrdi između ostaloga kako Iranska teorija o podrijetlu Hrvata (jedna od teorija etnogeze Hrvata, op.) ima nacionalističku i čak rasističku pozadinu, te da se prije Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća (jedan od najvažnijih ranih pisanih izvora o Hrvatima u srednjem vijeku, op.), gotovo ne nalazi izvora koji govore o postojanju Hrvata u Dalmaciji u to vrijeme. Slijedom toga drži da Hrvati nisu doselili i da ime Hrvati ne predstavlja etnik nego određeni status, no ne zna kako bi objasnio hrvatske etnonime izvan Hrvatske. Povjesničar Borri zasigurno zazire od arheloških spomenika i natpisa te znanstvenih radova hrvatskih autora, kojih ipak ima i više nego dovoljno, a koji potvrđuju postojanje Hrvata i Hrvatske države prije 10. stoljeća.

Zanimanje Slovenije za ozemlje Hrvatske ogleda se u nizu radova i skupova kojima je ona ili glavna ili posredna tema: o granicama između Slovenije i Hrvatske pišu se radovi (za Istru na primjer u: Acta Histriae 23, 2015., 3), pripremaju međudržavni projekti, istražuje hrvatska povijest u svrhu izlučenja. U travnju se priprema skup pod nazivom: Identities, categories of identification, and identifications between the Danube, the Alps, and the Adriatic (Ljubljana, 20.- 21.4.2017; Identitete, identifikacije in identifikacijske kategorije med Donavo, Alpami in Jadranom), koji se, sukladno najavljenim radovima, odnosi prvenstveno na 19. i posebno 20. stoljeće.

Između vrlo velikog broja pristiglih radova, izabrano je uz uvodna izlaganja 20 referata, što od poznatih znanstvenika što od studenata ili tek završenih studenata. Referata koji se odnose na Hrvatsku ima čak 7, i mogli bi ih podijeliti na one koji obrađuju značajne Hrvate kojima je služba prema caru ili monarhiji bila na prvom mjestu (ban Jelačić i Isidor Kršnjavi), na one koji se bave dijelovima Hrvatske koji graniče sa Slovenijom (Istra) te na one koji se bave nacionalnim manjinama, srbskom i “jugoslavenskom”:

Anita Buhin predstavit će rad “Naše malo misto” (Our Small Town): Yugoslav Mediterranean Dream. Autorica, rođena u Prilepu, studirala je u Puli, gdje je 2011. magistrirala Povijest i hrvatski jezik i književnost s diplomskim radom: Kulturna povijest nogometa u socijalističkoj Hrvatskoj, te u u Budimpešti (Central European University) gdje je završila jednogodišnji diplomski studij srednjoeuropske povijesti obranivši rad Why Do We Need the Comparison with the San Remo Festival? The Birth of Yugoslav Zabavna Music under the Italian Influence.

Ivan Jeličić, doktorand na Sveučilištu u Trstu predstavlja rad: The Typographers' Community of Fiume: SkupKoju svrhu slijedi ovaj skup i izbor tema? Istru i Rijeku autonomizirati, Dalmaciju jugoslavenizirati, a važnost srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj podignuti? Hrvatskoj bi nesudjelovanje ili sudjelovanje autora s u najmanju ruku neprikladnim temama moglo biti svejedno, kada paralelno ne bi postojale političke intencije raznih subjekata koji Hrvatsku žele prekrojiti ili rašćeretiti: povijesno, jezično, nacionalno i teritorijalno.Between Spirit of Category, Class Identity, Local Patriotism, Socialism, and Nationalism(s). U objašnjenju njegove disertacije (Socialism and the National Question in Fiume, 1901-1921) navodi se da je Fiume bila mađarski teritorij, koji su nastanjivali stanovnici većinom talijanskog jezika, s ograničenom autonomijom unutar kraljevstva, a okružen populacijom koja je govorila hrvatski....” (“Fiume was a Hungarian territory, inhabited by an Italian speaking majority, with limited autonomy inside the Kingdom, surrounded by a Croatian speaking population, in economic and demographic growth thanks to its role of State's only port.”)

Nikola Tomašegović, student povijesti i filozofije (?) na Zagrebačkom sveučilištu, koji piše za Radnički portal i H-alter, predstavlja rad: Statistical Nation-Building in Civil Croatia and Slavonia during the Second Half of 19th Century.

Filip Tomić sa Instituta Ivo Pilar u Zagrebu prezentirati će rad: Serbs in Croatia and Slavonia 1908 – 1914: The Contested Construction of an Ethnic Category, Conditions of Its Deployment and the Issue of Its Reception.

Koja je svrha skupa?

Koju svrhu slijedi ovaj skup i izbor tema? Istru i Rijeku autonomizirati, Dalmaciju jugoslavenizirati, a važnost srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj podignuti?

Hrvatskoj bi nesudjelovanje ili sudjelovanje autora s u najmanju ruku neprikladnim temama moglo biti svejedno, kada paralelno ne bi postojale političke intencije raznih subjekata koji Hrvatsku žele prekrojiti ili rašćeretiti: povijesno, jezično, nacionalno i teritorijalno.

Koliko su hrvatski znanstvenici koji u tome sudjeluju i posebno oni koji ne sudjeluju toga svjesni?

Kada Hrvatskoj ne bi bili okupirani teritoriji od strane zapadnog (samo u Istri radi se o 2 900 ha i 25 sela, kod Sv. Gere o skoro 13 000 m2) i istočnog susjeda, kada ne bi postojale očite tendence da se ne samo Istra i Rijeka, nego sada već i Dalmacija pretvore u „regiju“, kao i planovi za prepuštanje dijelova Slavonije nekim, do sada još ne pronađenim uvoznim „poljoprivrednicima“, ovaj tekst ne bi ni bio potreban.

Na kraju se pitamo, zašto se u proklamiranom jedinstvu EU inzistira na razlikovnim temama, a ne na onima koje narode spajaju?

Gustav Vitez