„Gremiji“ protiv Romana Leljaka

Dok je istraživač Roman Leljak daleko od svjetala reflektora, daleko od „red carpeta“ promovirao svoju knjigu o monstruoznim komunističkim zločinima, dok je o istini progovarao i prikazivao svoj film u zabitim prostorima, dvorištima, sokacima, skriven iza zidina samostana diljem Hrvatske i BiH, bez ikakve institucionalne i proračunske materijalne podrške, svi prozvani sljedbenici Tita su šutjeli, nadajući se valjda, kako će jednog dana Leljak prestati i kako će tema o zločinima u Hudoj jami i drugim stratištima biti potrošena i zazidana iza 10 zidova Hude jame, GlasnikUmjesto kriminalizacije i procesuiranja dokazanih zločina najmračnijeg doba Titovog komunističkog totalitarnog režima, medijski „vučji čopor“, po nalogu podzemnih vladara Hrvatske, bili oni infiltrirani lijevo ili desno, najokrutnije su otpočeli kriminalizirati glasnika Leljaka, istraživača, koji je svojim hrabrim i neumornim radom bez ikakve razumne sumnje utvrdio zločine, dokazao tko su zločinci imenom i prezimenom i ukazao na nesumnjivu zapovjednu odgovornost samog J. B. Tita.isto onako kako su bili zazidani blajburški mučenici, kao da se nikada ništa nije dogodilo.

Onog trenutka kada je Leljak istinom probio debeli medijski mainstrem zid, kada se našao na javnoj televiziji, a pogotovo kada je prekoračio prag Hrvatskog sabora kao Mostov neformalni konzultant u svezi zakona o arhivskoj građi, gremiji su rekli „dosta“. Postao je preopasan i trebalo ga je odstrijeliti po već poznatom „modus operandi“, dobro nam znanog laveža „vučjeg čopora“. Umjesto kriminalizacije i procesuiranja dokazanih zločina najmračnijeg doba Titovog komunističkog totalitarnog režima, medijski „vučji čopor“, po nalogu podzemnih vladara Hrvatske, bili oni infiltrirani lijevo ili desno, najokrutnije su otpočeli kriminalizirati glasnika Leljaka, istraživača, koji je svojim hrabrim i neumornim radom bez ikakve razumne sumnje utvrdio zločine, dokazao tko su zločinci imenom i prezimenom i ukazao na nesumnjivu zapovjednu odgovornost samog J. B. Tita. Na svjetlo dana, kirurškom, forenzičkom preciznošću, iznio je neoborive dokaze kao podlogu onima koji se žele iskreno pozabaviti „suočavanjem s prošlošću“, konkretno, odlučno, bez ikakvih trulih kompromisa.

Možemo li mi onda mirne savjesti tvrditi da je Roman Leljak „heroj, a ne zločinac?“. „Kriminalac ili vjerodostojan svjedok “? „Čovjek kojega treba lustrirati ili je on sam sebe svojim djelima odavno lustrirao doživjevši katarzu?“.

Nitko bolje ne bi obavio taj posao od onoga koji je bio suradnik KOS-a, UDBE ili drugih kriminalnih struktura, a kada si dio tih struktura onda ni sam ne možeš pobjeći od navodnih, sumnjivih kriminalnih aktivnosti kojima ga sada „vučji čopor“ želi ljudski diskreditirati. Samo kao suradnik KOS-a, što je i sam nebrojeno puta priznao na svojim prezentacijama, mogao je ući u hodogram te mafijaške organizacije, naučiti pratiti tragove, čitati i naći one dokumente važne za njegovo istraživanje, važne za istinu, važne za budućnost Hrvatske.

Cilj je rušenje Vlade

Svu „milozvučnu“ raskoš laveža „vučjeg čopora“ mogli smo identificirati u slučaju „ovce“ ministra Barišića. Svi „vučji čopori“, znani i neznani, medijski, oni iz nevladinih sektora civilnog društva, oni intelektualni, akademski, filozofski udružili su se u jednu notornu bulumentu pripremajući Barišića kao „janje za klanje“. Cilj je potpuno jasan! Rušiti ovu Vladu svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, rušiti HDZ koji je svojom petogodišnjom nacionalnom politikom doveo u pitanje mentalno komunistički opstanak vučjih čopora i njihovih financijera. Cilj nije bio ministar Barišić, cilj je bio izazvati prijevremene izbore, izazvati kaos, nered, nastaviti s pljačkom, grabežom, nastaviti s Milanovićevom prijetnjom o „paklu“ koji nas čeka.

Sam zapovjedni stožer svih vučjih čopora na Iblerovom trgu vrlo plastično nam je opisao sam član te družine Fred Matić. Kaže on da je „SDP gori od životinjske farme, u kojoj jednostavno ne znaš tko te grize“. Kaže on kako je „SDP gori i od srpskih koncentracijskih logora, jer kada se u logoru povjeriš čuvaru onda znaš da možeš računati na punu diskreciju“! Što se tiče Freda Matića ovdje je vidljivo da se on povjeravao srpskim čuvarima logora, prema svjedočenju logoraša imao RušenjeSvu „milozvučnu“ raskoš laveža „vučjeg čopora“ mogli smo identificirati u slučaju „ovce“ ministra Barišića. Svi „vučji čopori“, znani i neznani, medijski, oni iz nevladinih sektora civilnog društva, oni intelektualni, akademski, filozofski udružili su se u jednu notornu bulumentu pripremajući Barišića kao „janje za klanje“. Cilj je potpuno jasan! Rušiti ovu Vladu svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, rušiti HDZ koji je svojom petogodišnjom nacionalnom politikom doveo u pitanje mentalno komunistički opstanak vučjih čopora i njihovih financijera. Cilj nije bio ministar Barišić, cilj je bio izazvati prijevremene izbore, izazvati kaos, nered, nastaviti s pljačkom, grabežom, nastaviti s Milanovićevom prijetnjom o „paklu“ koji nas čeka.je povlašten status, a o svemu drugome možemo samo nagađati iz njegovog odnosa prema hrvatskim braniteljima. Ali nije ovdje tema Fred Matić i njegovi odnosi sa čuvarima srpskih logora, već modus operandi zapovjednog stožera svih „vučjih čopora“ u Hrvatskoj.

Poznati modus operandi vučjeg čopora

Modus operandi je odavno poznat, od Željke Markić, preko Karamarka, pa do ministra Hasanbegovića. Prvo ide artiljerijska priprema planiranog medijsko-političkog zločina koju predvodi JRT N1 TV sa svojim opskurnim voditeljima i komentatorima, onda iz svih vučjih jazbina izlaze vučice i vučići NVO udruga, Soroševi plaćenici, organiziraju lavež diljem Hrvatske, „kulturnjaci“ laju na trgovima, studenti blokiraju rad filozofskog, lavež postaje još glasnija kada se uključe kvazi znanstvenici, samoprozvani moralisti, „forenzičari“ plagijata, kemičari i sva ta mentalno-komunistička žgadija potpomognuta institucijom saborskog odbora za etiku koji ima istu ulogu kao i „vučica“ Dalija Orešković.

Dok svi oni orkestrirano laju, do tada glavni čopor na Iblerovom trgu danima ima organizirani team building i do detalja razrađuju plan kako će rastrgati „ovcu“ Barišića, izazvati pad Hrvatske Vlade i još jednom, barem u sedmom pokušaju dobiti makar jedne izbore. Precizno su podijeljene interpelacijske uloge i određeni su oni koji će najviše gristi, oni koji će Hrvatski sabor pretvoriti u vučju jazbinu. I nisu za vođu čopora odabrali Jovanovića čije je očnjake odavno prepoznao Zdravko Mamić, nisu odabrali ni Stazića kojemu se jezik petlja još od uzroka pada s bicikla. Izabrali su „vučicu“, izvjesnu Sabinu, ocjenivši da bi baš ona, po klasičnim staljinističkim matricama i u Berijinom NKVD-u bila zasigurno najbolja tužiteljica, sutkinja i egzekutorica u jednoj osobi. Da je takva „vučica“ kojim slučajem živjela u tim staljinističkim vremenima sibirskih gulaga ne bi ni bilo, jer do sibirskih gulaga nitko živ ne bi ni stigao. Da je takva „vučica“ sudila Stepincu, naš Blaženik, vjerojatno bi bio obješen još u sudnici po kratkom postupku.

A sutradan muk! „Vučji čopor“ je zanijemio, bez kapi krvi u licima, poražen do nogu! Zadnju nadu i flaster na usta stavio im je njihov najljepši, najperspektivniji mladi vučić iz Milanovićevog „legla“, iz Milanovićevog odjeljka kumrovečke škole. I umjesto da „zakolju ovcu“ Barišića, došao je nalog za „hapšenje“ njihovog zlatnog mladunca.

Pa ne može se orgijati u Taču i ostalim ekskluzivnim zagrebačkim „šupama“ uz poznatu skladbu „Celo selo šmrče belo“ bez love!? Ne može se tući i varati žene ako nemaš lovu za kurvanje, ako nemaš lovu za odvjetnika (ne daj Bože), ako nemaš za jamčevinu!? Ne mogu se dobivati izbori, kupovati srpski glasovi ako nemaš lovu! Ne može se nahraniti medijski vučji čopor, NVO čopori ako nemaš prljavu lovu. Za sve to, malim, ali značajnim doprinosom po matrici „use nase i podase“, pobrinuo se mladunac Tomislav Saucha i sada u Remetincu može lajati jedino na mjesec. Kako je on dobio putni nalog za Remetinac, tako je objektivno nadati se, po logici zapovjednog lanca i otkrivenom modusu operandi, kako Saucha ne će ostati usamljen na tom samotničkom mjestu. Bojan Glavašević i Fred Matić idealni za Souchinecimere, jer i oni o putnim nalozima znaju sve! Za kapitalce iz „vučjeg čopora“ potrebno je revitalizirati Goli otok!

S nestrpljenjem možemo očekivati da ćemo lavež „vučjeg čopora“ uskoro moći čuti samo iz Remetinca i da ćemo u tom lavežu prepoznati i Pernarov glas. A sve radi mira i demokršćanske ravnoteže u Hrvatskom državnom saboru, jer nije više vrijeme za šišanje hrvatskih ovaca!
Ili se možda varam?

Kazimir Mikašek-Kazo