U nas je na djelu već godinama pokušaj pisanja lažne krivotvorene povijesti raspada Jugoslavije

Samo čovjek koji zna prepoznati dobro, razlikovati dobro od zla, sposoban je da i čini dobro, sposoban je da moralno djeluje odnosno sposoban je da zauzima svoja osobna, moralna stajališta u svakodnevnom odlučivanju i opredjeljivanju o brojnim događanjima.

Međutim, malo je ljudi u uvjetima terora medija, posebno elektroničkih, kada dnevno ljudi primaju stotine informacija od kojih su većina netočne ili samo djelomično točne, kada se namjerno, vrlo sofisticirano, zlo prikazuje kao dobro a dobro kao zlo, koji mogu prepoznati dobro, biti čvrsti u svom uvjerenju da nisi pogriješili.

U svijetu, pa tako i u nas, vlada moralna kriza, sve se relativizira, ne poštuju se nikakvi moralni sustavi, ne poštuje se deset zapovijedi Božjih. Dakle, nema općeprihvaćenih svjetskih moralnih normi i kriterija na temelju kojih bi svaki čovjek, bez obzira na to u kojoj državi živi, bez obzira na svoju rasu i naciju, bez obzira na svoje obrazovanje i socijalni položaj, mogao prepoznati dobro i onda činiti dobro. Dakle, sve je relativno, sve je nestabilno.

Mnogi, ne samo da ne razlikuju zlo od dobra nego, često čine zlo a uvjereni su da čine dobro.

Ta relativizacija dobra i zla, ta relativizacija moralnih kriterija u razlikovanju dobra i zla, vrijedi za cijeli svijet, pa i za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i ostale države nastale raspadom Jugoslavije. Ali je u nas još mnogo veća zbrka, konfuzija jer u nas postoje i djeluju od raspada Titove Jugoslavije do danas vrlo organizirane političke i medijske snage koje pišu lažnu povijest, koje pišu neistine o Domovinskom ratu, koje pokušavaju velikosrpskog agresora pretvoriti u žrtvu a žrtvu, Hrvate i Bošnjake, pretvoriti u agresora.

U nas je na djelu već godinama pokušaj pisanja lažne krivotvorene povijesti raspada Jugoslavije i osobito RelativizacijaTa relativizacija dobra i zla, ta relativizacija moralnih kriterija u razlikovanju dobra i zla, vrijedi za cijeli svijet, pa i za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i ostale države nastale raspadom Jugoslavije. Ali je u nas još mnogo veća zbrka, konfuzija jer u nas postoje i djeluju od raspada Titove Jugoslavije do danas vrlo organizirane političke i medijske snage koje pišu lažnu povijest, koje pišu neistine o Domovinskom ratu, koje pokušavaju velikosrpskog agresora pretvoriti u žrtvu a žrtvu, Hrvate i Bošnjake, pretvoriti u agresora.osporavanja velikosrpske agresije kao uzroka svih zala i zločina na ovim prostorima.

Došlo je konačno vrijeme da se utvrdi istina o tome kako se raspala Jugoslavija, da se utvrdi istina o velikosrpskoj zločinačkoj agresiji i istina o različitim vrstama ratova koji su se vodili.

Ja sam ih na sljedeći način kategorizirao:

1) velikosrpski osvajački rat s ciljem stvaranja Velike Srbije i nametanja velikosrpske dominacije ostalim narodima na području bivše Jugoslavije;
2) oslobodilački obrambeni ratovi za stvaranje samostalnih nacionalnih država;
3) građanski i međunacionalni rat u Bosni i Hercegovini;
4) rat unutar bošnjačkog naroda (FikretAbdić);
5) rat za samostalnost albanskog naroda na Kosovu;
6) zračni napadi NATO-a na Jugoslaviju.

Velikosrpstvo kao istočni grijeh

Ipak, svi ratovi posredno i neposredno uzrokovani su pokušajem velikosrpske politike da se ratnom silom otvori Velika Srbija u uvjetima raspada Jugoslavije i komunističkog svjetskog sustava. U svim tim ratovima počinjeni su brojni različiti zločini protiv čovječanstva i čovjeka. Svi ti zločini mogu se svrstati u dvije osnovne grupe:

1. smišljeni organizirani zločini čiji je cilj stvaranje etnički čistih teritorija, istjerivanje drugih naroda iz njihovih kuća, sela i gradova. To su unaprijed smišljeni organizirani zločini, to je politika genocida, prisilnog seljenja ljudi, to je politika spaljene zemlje i sustavnog rušenja gradova i sela, kako bi se ljudi morali iseliti i kako bi se područja predviđena za Veliku Srbiju očistila od nesrpskih naroda.

2. U svim vrstama rata i sukoba počinjeni su i oni drugi zločini, koji se čine u svim ratovima, zločini pojedinaca i grupa. Te zločine činili su pripadnici svih naroda uvučenih u razne vrste ratova.

Zato je nužno utvrditi velikosrpsku politiku kao uzrok i istočni grijeh iz kojeg proizlazi, u krajnjoj liniji, sve zlo koje se događalo u proteklih godina na ovim područjima.

Velikosrpska politika bez sumnje je provodila načelo da zločinom ima pravo ostvariti svoje ciljeve, da genocidom ima pravo stvarati Veliku Srbiju.

Velikosrpska politika koju je prihvatilo vodstvo Jugoslavenske narodne armije, koju su provodili federalni organi pod komandom Slobodana Miloševića, neospornog vođe i stratega velikosrpske politike, pokušala je vojnom silom spriječiti raspad Jugoslavije, održati Jugoslaviju kao najveću moguću Veliku Srbiju i spriječiti stvaranje samostalnih nacionalnih država, odnosno spriječiti realizaciju prava na samoopredjeljenje naroda koji su činili bivšu Jugoslaviju.

Krajem 80-tih godina stvoren je velikosrpski nacionalistički pokret i tzv. antibirokratska revolucija s ciljem da se sruši Ustav iz 1974. godine, da Srbija od tri dela postane cela ukidanjem autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, da se "drugo oko u glavi", Crna Gora, pripoji Srbiji, da se Makedonija također proglasi južnom Srbijom, da se veliki dio Bosne i Hercegovine i veliki dio Hrvatske također silom pripoje Velikoj Srbiji.

Strategija svesrpskog nacionalističkog pokreta najbolje je formulirana u Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti, kojeg je u ljeto 1986. godine napisala skupina akademika. Kao nedovršeni tekst - navodno nikad nije usvojen - pojavio se kao šapirografirani materijal u zagrebu u jesen 1986. Taj dokument fantom imao je veliku ulogu u raspadu Jugoslavije, jer je bio sinteza velikosrpske politike. Ciljevi su bili jasno formulirani: 1) Srušiti Ustav iz 1974. godine i ukinuti sve elemente konfederacije, odnosno potpuno ukinuti sve one elemente i odredbe Ustava koji su bivše republike SFRJ tretirale kao nacionalne države. 2) Ukinuti pokrajine Kosovo i Vojvodinu i uspostaviti, kako su govorili, da Srbija iz tri dela postane cela. 3) Stvoriti po formi federaciju, a u biti unitarnu državu koja će osigurati potpunu dominaciju Srba nad Slovencima i Hrvatima uz potpuno ukidanje crnogorske, muslimanske i makedonske nacije. 4) Sve to ostvariti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i rat.

Memorandum SANU

Memorandum SANU dao je teorijsku i ideološku platformu za svesrpski nacionalistički pokret s ciljem da se stvori Velika Srbija, kako bi svi Srbi živjeli u istoj državi. Slobodan Milošević i njegova skupina bili su izvršitelji te politike putem stvaranja nacionalističkog velikosrpskog političkog pokreta koji je vještom propagandom i manipulacijom uključio većinu Srba i iz drugih republika, s parolama: Svi Srbi moraju živjeti u istoj državi; Srpski teritoriji su svi oni teritoriji gdje Srbi žive i gdje se nalaze srpski grobovi; Srbi imaju pravo te ciljeve ostvariti svim sredstvima, institucionalno i izvaninstitucionalno, milom ili silom. Milošević se odlučio za tzv. antibirokratsku revoluciju i oružje. Plan je imao nekoliko slojeva, etapa i različitih rješenja. Pri realizaciji njihova plana postojali su i određeni instrumenti. Najprije se pokušalo da se taj plan ostvari još potpunijim pretvaranjem Saveza komunista Jugoslavije u velikosrpsku vladajuću partiju koja će u jednopartijskom sustavu demokratskim centralizmom i diktaturom osigurati potpuno pretvaranje bivše Jugoslavije u Veliku Srbiju. Ako se to ne uspije, postojali su i drugi instrumenti ostvarivanja njihova plana.

Nakon neuspjeha na 14. kongresu SKJ i raspada SKJ, glavni instrument postala je Jugoslavenska narodna armija, koja je po sastavu časnika i do tada pretežno bila velikosrpska organizacija. Vrlo razrađenim sustavnim planom JNA je vrlo brzo pretvorena u srpsko- crnogorsku vojsku. Istodobno je postojao i plan osvajanja državnih institucija u još većem obliku i pretvaranje savezne države u potpuni instrument Miloševića i velikosrba. Policija, diplomacija i državni aparat postupno su, kao i vojska, još za vrijeme formalnog postojanja SFRJ pretvoreni u instrument Miloševićeve velikosrpske politike. Usporedno su stvarane i militarističke četničko-terorističke grupacije čiji je cilj bio dizanje pobuna i terorističko djelovanje, kako bi na različite načine natjerali sve Srbe izvan Srbije da dignu ustanak protiv svojih republika, kako bi ih onda Srbija i vojska mogle doći, navodno, zaštiti.

Dakle, plan pretvaranja Jugoslavije u Veliku Srbiju vrlo je sustavno napravljen i razrađen a sastojao se ne samo od različitih etapa nego i od različitih opcija, od maksimalne do minimalne, tako da su uvijek, bez obzira na to što se događalo, postojala i rezervna rješenja. Maksimalni je plan bio pretvaranje Jugoslavije i najveću moguću Srbiju. Zatim je postojao plan očuvanja Jugoslavije, ne samo bez Slovenije nego i bez dijela Hrvatske. Zatim, plan daljnje redukcije PlanoviPlan pretvaranja Jugoslavije u Veliku Srbiju vrlo je sustavno napravljen i razrađen a sastojao se ne samo od različitih etapa nego i od različitih opcija, od maksimalne do minimalne, tako da su uvijek, bez obzira na to što se događalo, postojala i rezervna rješenja. Maksimalni je plan bio pretvaranje Jugoslavije i najveću moguću Srbiju. Zatim je postojao plan očuvanja Jugoslavije, ne samo bez Slovenije nego i bez dijela Hrvatske. Zatim, plan daljnje redukcije bivše Jugoslavije, odnosno Velika Srbija, bez Slovenije, Hrvatske, dijela Bosne i Hercegovine. Sve manje od toga bio bi za velikosrpsku agresivnu politiku slom i poraz.bivše Jugoslavije, odnosno Velika Srbija, bez Slovenije, Hrvatske, dijela Bosne i Hercegovine. Sve manje od toga bio bi za velikosrpsku agresivnu politiku slom i poraz.

Golema podrpka srpskog naroda Memorandumu

Radi povijesne istine mora se reći da je takva memorandumska velikosrpska politika dobila golemu podršku srpskog naroda u Srbiji i Srba izvan Srbije. Takva podrška proizlazila je i iz uvjerenja u relativno laganu pobjedu, jer se mislilo da će JNA bez velikog otpora i vrlo brzo srušiti, kako su govorili, secesioniste i razbijače Jugoslavije. Tim više što je vrlo dugo, sve do raspada SSSR-a, i Zapad stajao na stajalištu da je potrebno dopustiti Jugoslavenskoj narodnoj armiji, ako je potrebno, da i silom očuva Jugoslaviju, odnosno joj valja dozvoliti da i silom natjera Slovence i Hrvate da ostanu u Jugoslaviji.

Memorandum SANU i dolazak Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji kao izvršitelja, odnosno pesnice velikosrpske politike te proces stvaranja masovnog nacionalističkog pokreta i provođenje tzv. antibirokratske revolucije, koja je najprije u Srbiji počistila sve razumne ljude iz politike, tiska i javnih djelatnosti, a onda to pokušala učiniti u federalnim organima, svakom su analitičaru davali dovoljno elemenata da može vrlo jasno vidjeti opasnosti koje nam prijete, odnosno da može shvatiti kako se ta politika mora pokušati zaustaviti što je moguće prije svim raspoloživim sredstvima. Moj povratak u politički život zapravo počinje borbom protiv velikosrpske miloševićevske politike. Od početka mi je bilo jasno što nas čeka. Pravodobno i vrlo konkretno dao sam crne prognoze. One su se, na žalost, ostvarile u još crnjoj varijanti. Koristio sam se svim mogućnostima kojima sam raspolagao da upozorim na opasnosti i da razbijem "hrvatsku šutnju" i kapitulantsku politiku stalnog popuštanja Miloševiću, kao i vjerovanje da će se sve novim i novim ustupcima konačno zadovoljiti njegovi apetiti.

Sustavno krivotvorenje istine

Kad danas ponovno čitam te tekstove od prije dvadesetak godina, vidim da sam imao pravo, odnosno i dalje vjerujem da se na početku uspona Miloševićeve politike, kao i kasnije u raznim njenim fazama, moglo učiniti mnogo više kako bi se ona spriječila i onemogućila. Znam da su u tome bila, danas jesu, a i bit će podijeljena mišljenja. Mnogi tvrde, budući da su iza njegove politike čvrsto stajale gotovo sve intelektualne i političke snage Srbije i velika većina Srba u ostalim republikama, da nisu postojale realne šanse za njegovo zaustavljanje. Suprotno tome, ima i dosta onih analitičara koji smatraju kako su napravljene velike pogreške u nizu kritičnih trenutaka, odnosno kako se Milošević mogao zaustaviti da te krupne pogreške nisu napravljene.

Cijelo vrijeme Međunarodna zajednica je vodila vrlo različitu politiku odnosno različite države Međunarodne zajednice krive su što i danas jačaju napetosti i novi sukobi, što su Srbija i Republika Srpska već daleko odmakli u sustavnom krivotvorenju istine o velikosrpskoj agresiji, što su već mnogo uspjele u pretvaranju velikosrpskog agresora u navodnu žrtvu hrvatske, muslimanske i albanske politike. Što se vrlo uspješno krivotvori istina i što se nameće gigantska prevara po kojoj su Srbi sve više žrtve a Hrvati sve više agresori.

Bez obzira na presudu Međunarodnog suda pravde u kojoj je jasno rečeno da je politika stvaranja velike Srbije zločinima i etničkim čišćenjem uzrok velikih zločina, što je rečeno da je Srbija kriva, uz pomoć određenih snaga u Međunarodnoj zajednici, Srbija i Republika Srpska uspijevaju se lažima i krivotvorinama sve više pretvoriti u žrtve a velikosrpska agresija u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom.

Novi geopolitički poredak

Danas je uspostavljen novi geopolitički poredak. Rusija više ne krije da se duboko usidrila u Srbiju i Republiku Srpsku te kao i ranije otvoreno pomaže obnovu velikosrpske politike i brani njene interese. Turska je vrlo čvrsto stala u obrani interesa Muslimana, Bošnjaka, također s pretenzijom, da kao i Rusija, čvrsto i neposredno odlučuje i provodi islamizaciju Bosne i Hercegovine.

Američka politika je ambivalentna, jer Amerikanci ne žele gurati Tursku u savez s Rusijom, što se događa, te podržavaju osmanlijsko-tursku politiku na štetu Hrvata. Kroz savez Rusije i Turske uspostavlja se savez u Bosni i Hercegovini Srba i Bošnjaka sa zajedničkim ciljem diskreditacije i sotonizacije hrvatske politike. Tužiteljstvo Federacije priprema stotine optužnica na temelju krivotvorenih činjenica koje dolaze iz Republike Srpske. Cilj je jasan, prikazati Hrvate kao zločinački narod. Prikazati Hrvatsku vojsku i HVO kao zločinačke vojske, a ne oslobodilačke vojske koje su spasile BiH. Na djelu je pokušaj da se optuži cijelo vojno vodstvo, ne samo BiHAmerička politika je ambivalentna, jer Amerikanci ne žele gurati Tursku u savez s Rusijom, što se događa, te podržavaju osmanlijsko-tursku politiku na štetu Hrvata. Kroz savez Rusije i Turske uspostavlja se savez u Bosni i Hercegovini Srba i Bošnjaka sa zajedničkim ciljem diskreditacije i sotonizacije hrvatske politike.HVO-a nego i Hrvatske vojske. Slučaj Orašje samo je vrh sante leda koja opasno prijeti destabilizacijom ne samo Bosne i Hercegovine nego i cijele regije i to do razmjera da parafriziram Miloševića "da ni oružane bitke nisu isključene".

U takvoj situaciji hrvatske država, ali i cijeli hrvatski narod, našli su se u novoj povijesnoj situaciji. Hrvatska je morala oštro odgovoriti što je na sreću i učinila. Posebno predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i potpredsjednik Vlade i ministar obrane general Krstičević i ministar branitelja Medved. Oni su jasno rekli da se podizanjem optužnica i pripremanjem novih optužnica protiv vojnog vodstva hrvatskog naroda želi ne samo kompromitirati velika uloga Hrvata u oslobađanju i stvaranju Bosne i Hercegovine nego i stvoriti nesigurnost koja bi potakla daljnje iseljavanje Hrvata i dovela do još veće neravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Dakle, ne radi se o tome kako se ponovno optužuje hrvatsko državno vodstvo a posebno predsjednica Republike, da se Hrvatska miješa u Bosnu i Hercegovinu. Ne radi se o tome da hrvatska politika političkim pritiskom želi onemogućiti normalan rad pravosudnih tijela odnosno negirati da su i Hrvati u ratu počinili pojedinačne zločine.

Prijeti destabilizacija u BiH

Radi se o tome da hrvatski narod u cjelini, i osobito hrvatska država, moraju odlučno onemogućiti povijesne falsifikate kojima se pokušava napraviti gigantska prevara i Srbe od agresora pretvoriti u žrtve a Hrvate od žrtava pretvoriti u agresore i zločince. Zato ima pravo i hvala joj na tome predsjednica Republike kada vrlo otvoreno i istinito upozorava svijet da u savezu s Rusijom prijeti destabilizacije Bosne i Hercegovine, ali ne samo BiH nego i cijele regije ukoliko se Republika Srpska, koja je stvorena na genocidu odluči na pripajanje velikoj Srbiji. Također, s pravom upozorava da u Bosni i Hercegovini se stvara neka nova muslimanska politika u kojoj to više nisu umjereni europski muslimani nego sve više dolaze ekstremisti koji se naseljavaju i provode arapizaciju Bosne i Hercegovine.

U takvim okolnostima, a u situaciji kada se širi silna promidžba da je NATO na izdisaju i da nitko ne može zaustaviti rusku imperijalnu politiku, kada se nezna koje će poteze vući novi američki predsjednik u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini oživjele su političke snage koje veličaju Putina i koje su spremne na savez s Putinovom imperijalnom politikom.

Hrvatski narod je proživio tešku velikosrpsku agresiju i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. U toj agresiji velikosrpski zločinci su imali nedvosmislenu pomoć Rusije, koju i danas imaju.

Ovih godina nešto slično je doživio i ukrajinski narod. I zato je pitanje časti i morala ali i ljudska obaveza da Hrvatska stane uz ukrajinski narod i suprotstavi se imperijalnoj Ruskoj politici. Bio sam žalostan ovih dana kada sam vidio kako mnogi u Hrvatskoj imaju kratko pamćenje, kako su zaboravili kako smo tražili pomoć kada smo bili napadnuti, ubijani i raseljavani. Kako smo se zgražali kako neke države nam ne žele pomoći, čak ni moralno ni politički. Zaboravili smo da su tada Ukrajinci bili čvrsto uz nas a Rusi protiv nas. Zato razumijem Andreja Plenkovića kada je rekao da je tužan što se njegova politika, koja je nedvosmisleno na ukrajinskoj strani, tako žestoko kritizirala kao politika koja šteti Hrvatskoj. Mislim obrnuto, da upravo istrajavanje da se mi danas ponašamo kao članica NATO i Europske unije prema drugima koji su ugroženi na isti način kako smo tražili i molili da se drugo ponašaju prema nama nije pogrešna politika, dapače, mi smo mali narod, mi nismo gospodarska sila, mi nismo ni vojna sila, naša snaga je u načelima i moralu. Mi možemo i moramo, to je naša obveza u Europskoj uniji i NATO-u argumentirano se zalagati da se i na temelju naših iskustava pronalaze mirna rješenja koja će zaustaviti nove ratove i krvoproliće, koja će znati mobilizirati svjetsku javnost u borbi za istinu.

Dugo vremena Hrvatska je šutjela i trpjela

Dugo vremena Hrvatska je šutjela i trpjela. Dugo vremena Hrvatska je imala državno vodstvo koje se mirilo s revizijom istine o Domovinskom ratu, koje se nije znalo suprotstaviti novim verbalnim velikosrpskim agresijama i na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu.

120 tisuća ljudi u Vukovaru pokazali su da hrvatski narod pamti, da ne zaboravlja, i da je izvukao povijesne pouke, jer narod koji zaboravlja svoju povijest koji dozvoljava da mu se povijest krivotvori, da mu se nametne krivotvorena povijest narod je bez budućnosti.

Zato je u Hrvatskoj potrebno uspostaviti što širi konsenzus i slogu oko bitnih nacionalnih interesa a svakako jedan od najvažnijih nacionalnih interesa je obrana istine o Domovinskom ratu, obrana ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i izgrađivanje nove nacionalne strategije u kojoj će Hrvatska znati gdje joj je mjesto u svjetskoj politici. Dobro je da Hrvatska ne vodi egoističnu neprincipijelnu politiku bi prodali nešto više robe Rusima. Dobro je što Hrvatska kao članica Europske unije i NTO-a jasno rekla gdje pripada. Hrvatska je važna i lojalna članica NATO-a i Europske unije i u skladu s tim će izgrađivati svoju nacionalnu politiku.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.