Brexit i Europa

Velika Britanija je okrenula leđa Europi, prouzročivši pravi šok, gospodarske i političke signifikacije, koji je jednostavno zabezeknuo političke promatrače i analitičare u čitavom svijetu. Oni nešto vičniji povijesnim reminiscencijama i analizama bi mogli zamijetiti da ona jednostavno nikada nije ni trebala biti dio Europske Unije, jer je bila samo trojanski konj Europe. To je jedan veliki europski vizionar, vjerojatno posljednji europski politički vizionar Charles de Gaule, već davno vidio i nije nikada dopustio da Velika Britanija uđe u Europsku zajednicu za njegovog predsjednikovanja. To će tek u 1973. omogućiti njegov nasljednik predsjednik Georges Pompidou, koji nije bio vizionar globalne politike, koji je digao veto šestorice i dopustio ulazak Velike Britanijeu Europsku Uniju.

Fakti su neupitni, sa 1614 1241 glasača za ostanak, 17 410742 protiv i 25359 nevažećih glasova ili 48,1% za ostanak i 51,9% za izlazak Velika Britanija je izgubila svoje mjesto u političkoj Europi, a u istoj prigodi izgubila i svoga Prvog ministra Davida Camerona, koji je odigrao jednu vrlo lošu partija pokera, u kojoj je na kraju sam sebi upucao metak u noge. Tko može zaboraviti njegove deklaracije od prije nekoliko mjeseci, “Ja ne volim Bruxelles, ja volim Veliku Britaniju“,pa iako se borio za ostanak, očito i njegovi su glasači osjetili da je to njegovo stanje bilo bliže istini od onog duha koje je tražio od njegovih glasača za potporu, kako bi situacija ostala nepromijenjena. Ali u najmanju ruku, on kao istinski demokrat nije imao drugog izbora već da najavi svoju ostavku nakon izgubljenog referenduma. Sav posao oko toga izlaska je sasvim prirodno stavio za svog vjerojatnog nasljednika u premijerskoj ulozi, najvjerojatnije i bivšeg i donedavnog londonskog gradonačelnika Borisa Johnsona, koji je bio jedan od predvodnika kampanje za izlazak Velike Britanije iz Europske unije nasuprot Camerunu.

Doduše i konzervativna je stranka podijeljena i nije evidentno da će se tako lako dogovoriti tko će biti nasljednik Camerona. On je svoju demokratičnost pokazao i u činjenici da jen ekolicina njegovih najbližih članova kabineta, između inih i sam ministar pravde bio protiv ostanka Velike Britanije u EU. On je održao i izborno obećanje da će provesti referendum, pa s te strane ostaje kao jedan od rijetkih poštenih političara, koji će ostaviti traga u europskoj političkoj eliti kao konzekventan, vjerodostojan i respektabilan političar.

Moramo usput i povući paralelu i prisjetiti se prije izvjesnog vremena i hrvatskog referenduma, u kojem je gotovo dvije trećine glasača glasovalo protiv naznaka Ive Josipovića i Zorana Milanovića, a njih nije bilo brige o dezavuaciji puka, oni o tome nisu vodili računa, iako su duboko zastupali ideje koje su pale referendumom. Dok je ovdje skor bio svega 1,9% razlike, ili još manje od onog što je svojevremeno De Gaulla također nagnalo na ostavku, ali pravi demokrati to respektiraju, dok je kod neokomunista to zanemarljiva činjenica, glasovanja, narod i njihove signifikacije su zanemarljive činjenice!

Odluka koja je potresla svjetske financije

Dakako, izlazak Velike Britanije, nije jednostavna odluka, koja je već prvih sati nakon rezultata već potresla i svjetske financije, jer su već nakon otvaranja burzovna središta Azije u Tokyu, Shanghaju, Hong Kongu, a potom i u Europi - Londonu, Frankfurtu, Parizu, Amsterdam - KompleksnostNema sumnje da ova odluka o Brexitu postaje nešto kompleksnija u svojoj naravi, nego što su pitanja u referendumu specificirana, a što može potaći pokrete o nezavisnosti koje su Britanci uvijek odbijali, što opet može dovesti do ogromnih političkih preturbacija, jer se populacija ovih dijelova izjasnila u velikoj većini za ostanak u Europi. Ove su naznake već spominjane od Sen Fana čak i nekoliko mjeseci unaprijed, što čini ovaj razlaz i još spektakularnijim i zagonetnijim.zabilježila signifikativne padove i vodila prema značajnoj pomutnji u burzovnim transakcijama, a isto tako je i burza u New Yorku ozbiljno potrešena, a otvorila se nekoliko sati kasnije. Ovaj ritam će se najvjerojatnije nastaviti što će oslabiti i poziciju same funte na monetarnim tržištima, i vjerojatno skorim masovnim napuštanjem investitora prema kopnenoj Europi. Već samo u prva dva dana burzovne aktivnosti smatras e da je oko 2000 milijardi dolara « odimljeno », izgubljeno padom burze, ali već od ponedjeljak taj proces se smiruje, burzovna središta se stabiliziraju, a stvarne odluke su u pripremi kako preorijentirati Europsku Uniju sa 27 članica, koje trebaju dati naznake o terminima kada će engleska vlada kuvertirati svoju odluku o napuštanju EU.

Francuska, Italija traže što promptniju odluku, dok Njemačka kao veliki gospodarski partner Engleske gleda na taj problem nešto složenije, iako ih i Europska komisija i većina zemalja tjeraju da to učine čim prije, tražeći povlačenje britanskih komesara iz EU Komisije i britanskih članova Europskog Parlamenta, pa dakako i čitav proces razdruženja da se napravi u što kraćem vremenu.

Međutim ova situacija može istovremeno dovesti i do političke dezintegracije same Velike Britanije, jer su već Škotska i Sjeverna Irska najavile da oni žele ostati u Europi, želeći ujediniti Sjevernu i Južnu Irsku. Škotska također želi ostati u Europi i predsjednica Škotske vlade gospođa Nicola Sturgeronto je to bez čekanja jasno specificirala. Nema sumnje da ova odluka o Brexitu postaje nešto kompleksnija u svojoj naravi, nego što su pitanja u referendumu specificirana, a što može potaći pokrete o nezavisnosti koje su Britanci uvijek odbijali, što opet može dovesti do ogromnih političkih preturbacija, jer se populacija ovih dijelova izjasnila u velikoj većini za ostanak u Europi. Ove su naznake već spominjane od Sen Fana čak i nekoliko mjeseci unaprijed, što čini ovaj razlaz i još spektakularnijim i zagonetnijim.

Španjolska Vlada je također promptno intervenirala već rano ujutro dan poslije odluka o referenduma, notificirajući da i oni žele zadržati i integrirati Gilbratar, koji se već tristo godina nalazi pod ingerencijom Velike Britanije, a gdje se populacija u dvo-trećinskoj proporciji izjasnila također za ostanak u Europi.

Posljedice za gospodarsku stabilnost

Ova odluka može također imati i dalekosežne posljedice i za gospodarsku stabilost, nestabilne gospodarske PerspektiveVlada Borisa Johnsona ili nekog drugog konzervativnog prvaka neophodno će biti manje senzibilna prema socijalnim inspiracijama od ove Davida Camerona, pa se čini da iperspektive za otočnu ekonomiju nisu najsjajnije, a i migranti će tražiti atraktivnija utočišta.situacije Eu rope, a pogotovo Velike Britanije. Jer možebitne posljedice ozbiljnijeg pada funte, što će kratkoročno možda učiniti britansku robu nešto jeftinijom, na trećim tržistima, ali na dulji rok to će se brzo poravnati. Međutim sav taj ogromni priliv investicija i kapitala koji se desetljećima slivao prema londonskom Cityu, koji je bio izvorištem prosperiteta Velike Britanije, sada će ga napuštati i odlaziti prema kontinentalnoj Europi, gdje su političke prilike puno jednostavnije, konfortabilnije, a vjerujemo i stabilnije. Najveće banke su već najavile njihovu instalaciju na europskom kontinentu, što će učiniti Pariz, Frankfurt i Berlin izuzetno atraktivnim mjestimama za nove plasmane i nove financijska središta svjetskih financija.

Kada se pogleda i zna da se sadašnje stanje nezaposlenosti u Velikoj Britaniji nalazi ispod 5%, ta situacija će se očito brzo reflektirati na rast nezaposlenosti, što može vrlo brzo dovesti do dramatičnih socijalnih posljedica, ali i konfliktualnog stanja autohtonih Britanaca s brojnom migracijskom populacijom, koja se posljednjih godina uselila u Veliku Britaniju, poglavito iz istočne Europe. Vlada Borisa Johnsona ili nekog drugog konzervativnog prvaka neophodno će biti manje senzibilna prema socijalnim inspiracijama od ove Davida Camerona, pa se čini da perspektive za otočnu ekonomiju nisu najsjajnije, a i migranti će tražiti atraktivnija utočišta.

Poruka Bruxelleskoj birokraciji

Ova odluka Velike Britanije ima i svoju poruku europskoj birokraciji u Bruxellesu, koja je svojom nesenzibilnom politikom upravo vodila puk siromašne engleske klase da se konačno suprostavi toj birokraciji. Europa koja je fundirana na konceptu Jean Monneta i Jacques Delorsa postala je jedna birokratizirana superstruktura kojoj je u svojoj netransparentnosti jednostavno postala nerazumljiva i neefikasna! Njemačka u njoj kao najvažnija ekonomija joj je naturala egoistično-merkantilističku politiku koja je zapravo bila usmjerena protiv vitalnih interesa najvećeg broja zamalja, vodeći Europu injenim permanentnim problemima, koji se moraju u novoj konfiguraciji korigirati, kako u ekonomskim postulatima neoliberalizma i potpuno netransparentnih birokratskih sistema koji su postali potpuno kontraproduktivni za jednu efikasnu europsku politiku. Europa se konstruirala istovremeno bez svoje vanjske politike na koju se nadovezuje strateška impotencija, što se osjeća kao slabost, nasuprot sve jačih faktora globalne politike USA, Kine i Rusije.

Europa se mora konačno oduprijeti također katastrofalnoj migracijskoj politici i konačno povesti ozbiljnije i konzekventnije računa o onome što su odrednice europske kulture, edukacije i civilizacije. Britanci su kazali tom MigracijeEuropa se mora konačno oduprijeti također katastrofalnoj migracijskoj politici i konačno povesti ozbiljnije i konzekventnije računa o onome što su odrednice europske kulture, edukacije i civilizacije. Britanci su kazali tom nerazumlju dosta, bez obzira na konzekvence, koje nisu sjajne, ali su htjeli sačuvati svoj identitet, svoju dušu i nisu htjeli više trpjeti tu hladnu bruxellsku birokraciju koja upravlja s europskim pukom kao krdom ovaca.nerazumlju dosta, bez obzira na konzekvence, koje nisu sjajne, ali su htjeli sačuvati svoj identitet, svoju dušu i nisu htjeli više trpjeti tu hladnu bruxellsku birokraciju koja upravlja s europskim pukom kao krdom ovaca.

Ovo je i prije svega odgovor i gospođi Merkel, čija je odluka otvaranju puteva masovnoj emigraciji i potom zatvaranju granica dovela Europu pred gotov čin. Pomutila je i dobre odnose spram Mađarske, Poljske, Češke... Nije nikakva tajna da je sva južna Europa od Italije, Španjolske i Portugala, konačno i Francuske bili protiv ove migracijske odluke, koju je Angela Merkel donijela bez konzultacije s partnerima, pa su je i ostali njeni partneri morali dijeliti. Odluke europske birokracije istovremeno su postajale sve više i više bizarnije formulirane i režirane u tajnosti, što je ozbiljnim promatračima dalo dodatne razloge i najozbiljniju zabrinutost za budućnost europskog kontinenta pa i stanje krize u gospodarstvu koje se produljila.Uz sve spomenute faktore bolno se osjeća također nedostatak vizija kuda sama Europa ide u gospodarskom, obrambenom, političkom i kulturnom okruženju, a stječe se i osjećaj da je to brod bez kormilara!

Odluku o pravu cirkulacije turskih građana u Europu, što je također inspirirala gospođa Merkel, koja je na putu da se aplicira svakog momenta, može bez daljnjeg dovesti do jednog drugog vala emigracije, koji može iz temelja promijeniti europsko kulturno, spiritualno i misaono ozračje i krug. Ova odluka je dodatno imala svoju težinu i na samu odluku o glasovanju britanskom izlazu. Ovo se mora pod hitno anulirati!

Transformacija tržišta

Utoliko je važno u novim uvjetima bez Velike Britanije i za EU da se transformacija njenog tržišta i bogatstva transformira u snažan vektor gospodarske snage pretvarajući ga u jednu geopolitičku objektivnost utjecaja na svjetske ekonomske i monetarne tijekove. Što se može definitivno lakše realizirati nego dok je Velika Britanija bila nazočna i ne treba se libiti i reći i to svaki puta svijesno potkopavala. Sada je konačno došlo i vrijeme lucidnosti da i sama Europa ne može nastaviti funkcionirati kao do sada. Europa mora svoje postavke zasnivati na multiplicitetu suvereniteta, na Europi nacija i efektivne kooperacije. Ona mora pokazati raspoloživost, da je EU zaista spremna preuzeti brigu za istinski dijalog naroda u kojem će briselska birokracija biti samo izvršitelj, a ne distributor odluka.

Ova glasovanja Velike Britanije je nažalost još jednom izbacila na svjetlost dana i definitivno znak dezavuacije europske političke «elite», koja je bez stvarnog lidershipa, bez izraženih državnika, koji imaju viziju i sadašnjeg trenutka, kao i nadolazećih vremena, koji postavljaju europski kontinentu ozbiljne kušnje i izazove. Upravo te kušnje, koje se mogu okvalificirati kao stanje ponovnog povratka srljanju upotrebe sile i mogu biti i kušnje srljanju Europe njenoj konzekventnoj dezintegraciji.

Zbog toga će i biti izuzetno važno da se razdruživanje dogodi u što kraćem periodu, tako da Velika Britanija ne PrilikaOvo može biti i jedinstvena prilika da se Europa zaista orijentira u duhu stvaranja političke i gospodarske velesile, ali isto tako geopolitičke odrednice svijeta. Engleska je tu želju stalno odbijala i bila de facto pijun SAD-a. Ona je uvijek bila prepreka da se Europa zaista pokaže unisona, da se tijesnije integrira, već su je stalno htjeli modelirati na britanski način i tako zapravo spriječi njen potpuniji gospodarski i politički uspjeh.sudjeluje više u bilo kojoj odluci koja će imati za posljedice na budućnost Europske unije. Utoliko treba i engleskim europskim komesarima i agentima u najbržem terminu pokazati put prema Londonu, a isto tako i britanskim članovima Europskog Parlamenta, jer oni se također ne bi trebali imati bilo kakvu ulogu u radu parlamentarnih diskusija i odbora koji kreiraju europsku politiku.

Jedna nova Europa će se morati okrenuti ako hoće realno opstati i zaštititi odrednice europske civilizacije, prema respektu partikulariteta svakog naroda i države koji su se pridružili, ne da budu asimilirani, već da budu svoji u svom duhu i tradicijama i partikularnostima, što je i sam general De Gaulle zamišljao stvarajući, inagurirajući i proklamirajući Europu majku moderne civilizacije, Europu u suglasju i kooperaciji razvoja ogromnih resursa, Europu partikulariteta od Atlantika do Urala, konačno Europu suvereniteta!

Ovo može biti i jedinstvena prilika da se Europa zaista orijentira u duhu stvaranja političke i gospodarske velesile, ali isto tako geopolitičke odrednice svijeta. Engleska je tu želju stalno odbijala i bila de facto pijun SAD-a. Ona je uvijek bila prepreka da se Europa zaista pokaže unisona, da se tijesnije integrira, već su je stalno htjeli modelirati na britanski način i tako zapravo spriječi njen potpuniji gospodarski i politički uspjeh. Oni su samo u permanenciji profitirali od jedinstvenog tržišta, ali su se borili da ne sudjeluju u zajedničkim akcijama kojim bi se došlo do nivelirajućih razina u razvoju i jedne sretnije misaone Europe.

Pitanje Turske

Nova EU će se morati također bez isčekivanja trebati reformulirati u pogledu mjesta za Tursku koja ima svoje zasebnosti, nespojive s europskim načinom življenja i razmišljanja poglavito u turskim intencijama sve nazočnije ideje obnove neo-otomanstva. Ove ideje se ne mogu nažalost pomiriti s osnovicama europske civilizacije, ali i respektabilne europske osmišljene politike. O tome svjedoče brojni događaji i razvojnice turske politike, poglavito zadnjih dvadeset godina, smještajujući tursku političku domenu militantnog islamskog fundamentalizma kao ozbiljnog problema europskoj sigurnosti, pa i na načinu pogledima na svakodnevnicu evropske civilizacijske stečevine, kojim se Turska ne može i ne želi adaptirati.

Zazivanje otvorenog povratka neo-otomanske imperijalne politike u srce Europe, turskog predsjednika Erdogana mora postaviti ozbiljna politička pitanja svakom ozbiljnom europskom političaru, a pogotovo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i njihovim intencijama u sve naočitijim investincijskim zahvatima u strateškim domenama, koji nisu lišeni imperijalnih primjesa. Njima ne treba otvarati ruke, kao što to izvan razuma otvara nekritično gospođa Predsjednica RH.

Ovo je i ozbiljna poruka i hrvatskoj Predsjednici čijim odlukama u vanjskoj politici fali političkog maturiteta, kao i njenom trčanju pred rudu turske i srpske politike koje smještaju hrvatsku državu u vrlo čudne konfiguracije i uloge. Predsjednica nažalost nezna što učiniti sa samom sobom. Njen savjetnički tim također nije shvatio što znači geopolitičko i strateško pozicioniranje hrvatske politike u odnosu na velike sile i u odnosu na njene bliže i dalje susjede. Svojeglavim odlukama, koje su zaista više nego ishitrene, može nanijeti ogromne posljedice za državne interese. Ona očito to radi po nalozima izvani poravnavajući se s onim što joj se servira iz američkih političkih kuhinja. Jesu li to i interesi hrvatskog naroda? Ne neophodno! A ona to nažalost ne razumije, angažira hrvatsku državu prema stranputicama. Mi joj to moramo decidirano reći, jer to ne može biti hrvatski globalni interes!

Ona također ne može donositi takve globalne odluke, kada imamo samo tehničku vladu u pogonu. Jer tek u vremenu ustavnosti s hrvatskom izabranom i potvrđenom vladom, ona može biti u mogućnosti donositi odluke i potpisivati akte o kojima svoje mišljenje treba dati i hrvatski Sabor i hrvatska Vlada. Sve strateške odluke koje obvezuje državu moraju naći i placet u saborskoj proceduri. Sve drugo su silovanja hrvatskog Ustava! U protivnome i nju se može optužiti za izdaju nacionalnih interesa, kao što se optužilo i Stjepana Mesića i Ivu Josipovića svojevremeno, dok sam i sam bio članom Hrvatskog Nacionalnog Etičkog Sudišta (HNES).

Uz ostalo, gospođa Kolinda Grabar Kitarovićvje njenim posljednjim pomacima napravila neoprostive gafove i nalazi se na istim koordinatima kao svojevremeno njen mentor Ivo Sanader, kada je objavio uhidbu generala Gotovine u Beogradu, a ona je izabrala upravo dan godišnjice kada je Puniša Račić ustrijelio hrvatske parlamentarce u beogradskoj skupštini, potpisujući deklaracije sa četničkim čelnicima Srbije. Nazdravlje takvim suptilitetima gospođo Predsjednice!

Ante Glibota