"Lijevi liberalizam" je neodrživa konstrukcija

Ranije sam pisao o blaćenju konzervativizma, a ovdje ću detaljno objasniti zašto se i od koga se širi histerija protiv liberalizma.

Deplasirane su tvrdnje onih koji liberalizam vezuju za anacionalne, antikršćanske, anarholiberalne ili lijevo-liberalne politike. To su izmišljene konstrukcije onih koji nemaju elementarne spoznaje o teoriji klasika liberalizma!

Nekad i danas okorjeli dogmati u liberalizmu vide "crnog vraga", zaboravljajući da s(a)mo u Lenjinovoj, Staljinovoj i Titovoj ideji (real)socijalizma imali korpus doktrinarnih zala. U socijalizmu se individualni interes branio samo kada je bio podudaran s klasnim interesom. Filozof J. S. Mill je najkraće definirao abecedu liberalne demokracije: "Individualnosti bi trebala pripadati ona sfera za koju je pojedinac osobito zainteresiran, društvenosti bi trebala pripadati ona za koju je osobito zainteresirano društvo." Mill je tvrdio da su politički i ekonomski sustavi liberalni samo onda kada pridonose općoj korisnosti. Osobne slobode u svim sferama društva su stup liberalizma.

Najutjecajniji promicatelji liberalnih misli od Milla, Poppera, Huma, do Hayeka polaze od individualnih težnji za probitkom kao temeljem razvoja društva. I Karl Popper u svojim djelima prosperitet društva sagledava kroz pojedinačne inicijative.

Liberali i kršćanstvo

Nitko nema pravo liberalnu opciju nazivati anacionalnom. Nemaju prava ni nemali broj predstavnika Crkve kada optužuju (neo)liberalizam kao opasnu dogmu, protivnoj kršćanstvu. Suprotno, kršćanska i liberalna doktrina podučavaju isto: nitko ti ne će pomoći ako se sam ne pobrineš za sebe. S druge strane, sloboda i ekonomski napredak su i u službi kršćanske etike ljubavi prema bližnjima.

Luka Šarić u jednoj svojoj ranijoj kolumni je opravdano konstatirao da "ne postoje liberalni i konzervativni katolici, postoje katolici." Liberali ne priznaju socijalizam, a prihvaćaju kapitalizam zasnovan na konkurenciji i slobodnom tržištu. Sociolog Antun Šundalić opravdano tvrdi da liberalna doktrina "sebe nikada ne stavljala izvan kršćanske tradicije". Neovisno o gore navedenom i neki predstavnici Crkve optužuju (neo)liberalizam kao opasnu političku dogmu, a istaknute liberale prozivaju da su anacionalni. Naši najpoznatiji liberali u postsocijalističkoj Hrvatskoj Dražen Budiša i Vlado Gotovac su praktični vjernici, a u vrijeme socijalizma robijali su zbog borbe za samostalnost Hrvatske.

Benjamin Wiker smatra da liberalizam postaje "državna religija koja pokušava izgurati kršćanstvo". U takvim interpretacijama liberali (p)ostaju etiketirani kao antikršćani. U tim tvrdnjama najdalje je otišao Mladen Lojkić koji smatra da je "neoliberalna ideologija totalitarna, a poglavito neoliberalna praksa koja po svojoj isključivosti nadmašuje despotske režime komunizma, fašizma i nacizma” (iz knjige: "Tko želi razoriti Crkvu"). Ovo je primjer politikantskog etiketiranja i elementarnog nepoznavanja liberalne teorije. Suprotno njemu, Mario Nakić konstatira da "konzervativni liberalizam nadopunjuje klasični liberalni svjetonazor kršćanskom etikom."

Utopija kolektivnog vlasništva

J. S. Mill u svom glasovitom djelu "On Liberty" odbacuje ideju društvenog vlasništva, jer kada nema privatnog vlasništva, teško je izgraditi održiv model uspješnog gospodarstva i slobodnog tržišta... I F. A. von Hayek, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije je odbacio ideju 'socijalne pravde' egalitarne koncepcije socijalizma. Filozof Nikolaj Berdjajev je rekao: "Nitko ne može nekoga primorati na bratstvo, tj. bratski odnos prema nekome koga sam čovjek nije izabrao ni zavolio, već mu je država nametnula." Kolektivistički model socijalne pravde kao "zajednički cilj svih socijalizama, a pogotovo 'proleterskog socijalizma' jer se kolektivno vlasništvo koristilo u antiegalitarne svrhe" (Hayek). Socijalizam i sama ideja egalitarizma potiru liberalna načela u odgoju, obrazovanju i proizvodnji. "Nikada nisam vidio da su dobro učinili oni koji su se pretvarali da trguju zbog javnog dobra", duhovito konstatira Adam Smith.

Liberalizam je teorija koja je i svjetonazor, ali nije lijeva politička platforma niti je nužno vezan za političku stranku. "Lijevi liberalizam" je neodrživa konstrukcija jer liberalna teorija pobija diktat mase, partije i društvenog vlasništva! Liberalizam podučava da su "prava svih ljudi umanjena kada su prava jednog čovjeka ugrožena". (John F. Kennedy)

Izmišljene opasnosti (nepostojeće) "liberalne ljevice"

Novinar Luka Šarić je nedavno sjajno "secirao" lik i djelo političarke Dalije Orešković, ali je komentirajući izbore u metropoli krivo generalizirao o "lijevo liberalnom Zagrebu." Kovanica "lijevo liberalno jednoumlje" poznata je samo Juri Vujiću u tekstu "Kako je nastala lijevo - liberalna kulturna hegemonija." Novinar i publicist Josip Jović je svojevremeno tvrdio da je neoliberalizam povezan s “profiterskim apsolutizmom”. Bivši diplomat Tomislav Sunić iznosi stupidnu tezu da su za komuniste i liberale “svi ljudi jednaki”. Njemu su sinonimi komunizam i liberalizam. Pored toga, trebao bi znati da liberali u svijetu sve češće koaliraju s konzervativcima nego ljevičarima. Na zadnjim lokalnim izborima u Hrvatskoj za gradonačelnika je najviše glasova (81,2 %) dobio u Bjelovaru Dario Hrebak, staro-novi gradonačelnik liberal, a koji je stari koalicijski partner HDZ-a.

I Jurica Pavičić piše o "lijevo-liberalnom", a da i on nije objasnio što nedostaje liberalnoj teoriji. Mario Nakić je svojevremeno dobro primijetio da je do danas nazočna stara novinarska škola koja liberalizam "trpa u lijevu, ili čak ekstremno lijevu košaru koja s liberalizmom nema veze".

Leszek Kolakowski, poljski filozof je zapisao: "U ovom svijetu mijena postoje stvari koje treba očuvati, u toj sam mjeri konzervativac. Znam isto tako da društvo koje ne favorizira privatnu inicijativu pada u stagnaciju. Znam da je dobro da država bude socijalna država. Zato sam konzervativac, liberal i socijalist."

Liberalizam nije politička ideologija

Liberalizam je iznimno važna filozofska, sociološka, ekonomska i pedagoška teorija. Liberalne vrijednosti polaze od ideja autonomnosti pojedinca i nacionalne suverenosti, privatnog vlasništva, radne učinkovitosti, poduzetništva, osobnih sloboda i slobodnog tržišta. Liberalizam stavlja pojedinca iznad mase, protivi se globalističkim politikama i nije politička ideologija koja se podređuje amorfnim kolektivitetima. Nedavno je predsjednik RH Zoran Milanović kazao da se više ne će kandidirati ni za jednu političku dužnost jer je shvatio da je ugodno biti u krdu, ali da tamo "smrdi".

Liberalizam polazi od konkretnog pojedinca i načela individualizma. Adam Smith, škotski ekonomist, svojim kritičarima s ironijom je odgovarao kako nije vidio da su dobro učinili oni koji su se pretvarali da trguju zbog javnog dobra.

Najutjecajniji promicatelji liberalizma i pragmatizma, od F. Taylora, A. Smitha, J. S. Milla, K. R. Poppera, J. Locka, D. Huma, L. von Misea, M. Webera do F. A. von Hayeka polaze od glavne teze o individualnoj težnji ljudi za materijalnim probitkom kao pretpostavke za ekonomski razvoj društva. J. S Mill je tvrdio da politički i ekonomski sustav mogu dokazati svoju demokratičnost samo ako doprinose općoj korisnosti.

Zaključno

Liberalizam predstavlja jednu od najprogresivnijih teorija društva i neprihvatljiva je tvrdnja da je to lijeva politička ideologija. Zaprepašćujuće je puno onih koji u liberalizmu vide crnog vraga, ideologiju totalitarizma, lijevo jednoumlje, anarholiberalizam, anacionalnu i antikršćansku politiku. Sve te kvalifikacije dolaze od onih koji nemaju elementarna znanja o liberalnoj teoriji. I konačno, "lijevi liberalizam" je neodrživa konstrukcija jer liberalna teorija pobija diktat mase, partije i društvenog vlasništva.

dr. sc. Zlatko Miliša prof.