Ljubav i očekivanja

Zaljubljenost i razočaranja

Djecu i mlade učimo svemu osim onomu što je njima najinteresantnije: ljubav, zaljubljenost, prijevara, ljubomora, razočaranost…

Mlade se ne podučava razlici između ljubavi i zaljubljenosti, na primjer da ne bi trebali donositi važne životne odluke dok su zaljubljeni. U fazi zaljubljenosti mala je crta razdvajanja od očaranja do razočaranja. Kad si zaljubljen, ratio (kao da) ne postoji, jer srce (ruko)vodi. Spinoza ironično komentira: "Kad ljubav govori, razum šuti".

Razočaranost u druge jedan je od najčešćih i najdestruktivnijih doživljaja. Ona je proizvod (nerealnih) očekivanja. "Ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim očekivanjima prevareni." (Goethe)

Postoje različita razočarenja. Na primjer, razočarenje u institucije, Boga, autoritete, drage osobe... Razočarani krivce nalaze izvan sebe, jer imaju (pogrješna ili prenaglašena) očekivanja od drugih. Takvi su uvijek neraspoloženi, ljuti, ogovaraju one koji su ih ostavili, percipiraju se kao žrtve, puni su gorčine, a njihove reakcije znaju biti krajnje pogubne. Nerealna očekivanja stvaraju brojne frustracije, od osjećaja srama, krivnje, do osude ili osvete. Od očekivanja proizlaze veća ili manja razočarenja. A dok ima očekivanja onda nema bezuvjetne ljubavi! Kada nemamo visoka očekivanja od drugih (u ljubavi, prijateljstvu, kolega na poslu), smanjujemo razočarenja.

Kriva je percepcija da je za moju nesreću kriva druga strana. Oni koji rezoniraju na ovaj način skloni su klevetati drugoga i iznositi laži o drugome. Nitko nam ništa ne duguje, osobito ne onda kada smo sami izabrali s kim ćemo biti (blisko) povezani. Osjećaje, bilo ugodne bilo neugodne, "izaziva naš način razmišljanja. Sve što osjećate i činite dolazi iz vas, a nije prouzročeno nečim ili nekim izvan vas" (Thruman).

Jedna strana nikada ne može ispuniti sve potrebe drugoj osobi. Ovisnost o drugoj osobi često se povezuje s patološkom ljubomorom, a takva ostavljena osoba smatra se izdanom. "Ne zadržavaj ono što odlazi od tebe jer neće doći ono što ide prema tebi." (Carl. G. Jung)

Ovisnost, a ne ljubav

Problemi nastaju kada ja očekujem od drugoga da učini što nije druga osoba spremna učiniti ili kada drugi očekuje od mene da učinim nešto što ja nisam spreman učiniti. Neki doživljavaju partnera kao dio vlasništva.

Parovi znaju biti u vezi u kojoj postoje jednostrani osjećaji. U takvim vezama, u želji da potpuno zadovolje partnera, osoba počinje gubiti dostojanstvo i postaje ovisna o partneru. Kada pomisli da bi vezi mogao doći kraj, gubi tlo pod nogama. Zato je spreman učiniti sve da bi ostao u vezi koliko god ona loša bila. Oscar Wilde takvima poručuje da trebaju uvijek biti zaljubljeni, jer je to (pravi) "razlog zbog kojeg treba ostati neoženjen".

Nikada nismo zaljubljeni?!

Anthony De Mello u knjizi Svjesnost donosi iznimno provokativne teze: "Moram vam priopćiti da nikada ni u koga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kada se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? 'Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?', kažete nekome. Jeste li mu zaista vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga! Vjerujete samo svome mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da zapravo ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba. To vam baš ne laska, zar ne?"

Na ova zapažanja naslanja se izreka: "Biti slijep i pored zdravih očiju." Autorica knjižice Vrijeme bedema, Maja Klarić je zapisala: "Pišući o suputnicima, zapravo pričam priču o sebi jer ono što kod njih primjećujem i potom zapisujem, ono je što vidim. A to više govori o meni nego o njima".

Bračna trilogija: pouka o prijevarama

Svojevremeno sam od jednog bračnog terapeuta čuo zanimljivu "bračnu trilogiju"… Kada je pitao klijente na što su bili najviše ljuti na početku braka, konstatirao je da su psovali sebe, jer su stvorili nerealnu sliku o njoj / njemu. Druga faza je kad se izblijedi ta frustracija, a nastavlja se gubljenjem želje za intimnošću, humorom ili razgovorom. U trećoj fazi, ako nije prethodila rastava, sve ovisi o tome kako se tko naučio s time živjeti. Eckhart Tolle, autor knjige Moć sadašnjeg trenutka je zapisao: "Kada se žalite, vi radite od sebe žrtvu. Napustite situaciju, promijenite situaciju ili je prihvatite. Sve ostalo je ludilo."

Kada nas partner/ica prevari, ostavi ili razočara, problem nećemo riješiti otkrivanjem njihovih preljuba ili grješaka, nego suočavanjem s pitanjem što i kako dalje! Važnije se suočiti sa sobom nego tražiti odgovore ili promjene u drugome. Kada smo, na primjer, razočarani što nam biljka slabo napreduje pa je mijenjamo drugom, mi ne vidimo da trebamo mijenjati okoliš, svoja očekivanja ili da trebamo prihvatiti biljku koja nije onakva kakvu smo je zamišljali.

Nitko nije vrijedan ljubavi kada ti crpi zadnji atom energije i snage. Emocionalno si slijep ako vjeruješ u promjene kod patoloških sebičnjaka. Albert Einstein upozorava da je ludost "raditi istu stvar i očekivati drugačije rezultate".

Koliko muškarci daju, a koliko žene traže?

Baretić u romanu Pričaj mi o njoj konstatira: "Muškarci uvijek daju manje nego što bi mogli dati, a žene uvijek traže više nego što im zbilja treba".

Moja draga kolegica Smiljana Zrilić mudro je odvagala ovako: "Kad muškarac voli, daje više nego što može. Kad ne voli, daje znatno manje nego što može. Kad žena traži više nego što joj treba, ona ne voli. Kad voli, ne traži ništa". Na sve ovo istaknuti bračni savjetnik Jürg Willi upozorava da malo toga unosi stabilnost u vezama kao ogovaranje zajedničkih prijatelja!

Vladeta Jerotić, nesumnjivo najugledniji psihijatar iz Srbije je sublimirao glavne pretpostavke za ljubav: "Voljeti drugog čovjeka znači i razumjeti ga i opraštati mu te da je najveća nesreća čovječanstva što je nesposobno voljeti na takav način".

Zaključno: Iris Tarbuk je u knjizi Srodne duše zapisala: "Kada je ljubav prava, od partnera ne tražiš ništa". Ako od ljubavi tražimo sigurnost, privlačnost, žudnju ili uživanje, moramo znati da su one prolazne. Očekivanja i čuđenja (i u ljubavi) trebamo pokopati. Kada imamo velika očekivanja od partnera, onda to nije bezuvjetna ljubav! Najveći je izazov ostati svoj i što manje se oslanjati na druge. Vjerovati u ljubav može i onaj koji nema konkretnu osobu pored sebe! Onaj tko vjeruje i živi za ljubav nije ovisan o ljubavi drugih.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.