Egalitaristička koncepcija je utopistička vizija 

Temeljna zabluda egalitarističke koncepcije obrazovnih politika počiva na vjerovanju da se obrazovnim sustavom mogu rješavati društvene nejednakosti. Jedan od aspekata egalitarne koncepcije u školstvu je masovno obrazovanje koje uništava kritičnost i kreativnost. To je uočljivo i u činjenici da je i danas skupina (a ne pojedinac) subjekt obrazovanja.

John Taylor Gatto u knjizi Oružje za masovno poučavanje – putovanje nastavnika kroz mračni svijet obveznog školovanja, objašnjava da masovno obrazovanje stvara "ropsku masu mediokriteta".

U Hrvatskoj je ekspanzija (obrazovanja) išla na štetu kvalitete. Sintagma "društvo znanja" pretvorila u politikantsku frazu. U Hrvatskoj se širi mreža novih nastavnih programa, veleučilišta, studija i sveučilišta, ali se smanjuje broj studenata i interes za visoko obrazovanje. Ekspanzija (visokog) obrazovanja ide i danas na štetu kvalitete.

Demokratizacija visokog obrazovanja ne postiže se krilaticom "obrazovanje za sve". Dostupnost ili šanse za obrazovanjem se kod dogmatskih struktura tretira(ju) kao jedini indikator demokratičnosti visokog obrazovanja.

Zanemaruju se drugi važni čimbenici: uspjeh i trajanje studiranja, uvjeti studiranja, atraktivnost studijskih programa i predavača, implementacije kriterija izvrsnosti, (ne)poticanje kritičkog mišljenja, motiviranost za studiranje, uključenost studenata u procese donošenja odluka, kvaliteta studentskog standarda, postotak diplomiranih u odnosu na upisane, mogućnost (vertikalnog) napredovanja i zapošljavanja, (dis)proporcije radnog mjesta i stečene diplome, ekspanzija obrazovanja i privrednog razvoja…

Potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća na jednom simpoziju gdje je jedan ruski sociolog uvjeravao svoga švedskog kolegu da je sustav studiranja u njegovoj zemlji demokratičniji zato što su studenti iz "radničkih obitelji" zastupljeniji na fakultetima negoli u Švedskoj. "Da, vi ste u pravu", obrati mu se švedski kolega, "ali naši studenti kraće studiraju, rade u struci za koju su se obrazovali, imaju visoka primanja, a kod vas? Imate li usporedive podatke?" Rus je zanijemio.

Ministri znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj nekada i danas se hvale kako su (za njihova mandata) povećane šanse i uspjeh, kako se skratilo vrijeme studiranja ili povećao postotak diplomiranih. Nisu navodili koliko se povećao postotak nezaposlenosti, koliko ih radi u struci ni (kao najaktualnije) koliko ih je otišlo u inozemstvo bez namjere povratka!? Otvaranje novih studija pravdali su brojkama koje navodno potvrđuju demokratizaciju visokog obrazovanja. Virus dogmatsko egalitarne koncepcije postao je bit studentskih prosvjeda….

Znanje je roba

Posljednji masovni studentski prosvjedi iz 2009. godine oslikavaju apsurdnost egalitarnih zahtjeva. Studentski zahtjevi za besplatnim obrazovanjem su kopija egalitarne ideje (socijalizma) artikulirane u antikapitalističkom raspoloženju, a što asocira na anarho-sindikalnu parolu: «Svijet bez kapitala i gospodara». Studenti su izašli s parolama "besplatno obrazovanje" i "znanje nije roba". Međutim, u liberalnoj teoriji i praksi znanje je konkurentno na slobodnom tržištu. Ako su željeli prihvatiti sintagmu društva znanja, trebali su ustati zbog činjenice da ono nije kurentno, konkurentno i/ili isplativo među drugim proizvodima i uslugama.

U svjetlu liberalne teorije tržišni odnosi znanje tretiraju kao resurs. No tržište je način raspodjele (bilo kojeg) resursa, a roba je drugo ime za razmjenu dobara. U tome kontekstu i znanje je roba. Problem je kada znanja koja mladi usvajaju zaostaju za znanjima koja bi trebali usvojiti, kada se diploma omalovažava, kada knjiga među drugim robama nije konkurentna… Dakle, bit je u pitanju koliko je znanje u funkciji proizvodnje znanja. 

U svojim prosvjedima studenti su prakticirali tzv. «horizontalnu organizaciju», kojom su odluke na plenumima donosili direktnom demokracijom. U pravilima plenuma je stajalo da svi mogu sudjelovati, dakle ne i nužno studenti. Odluke su donošene relativnom većinom glasova, a koje su postale obvezujuće za sve (kako za Upravu fakulteta, tako i za sve koji nisu nazočili njihovim plenumima). To je zoran primjer kako se egalitarne ideje pretvaraju u anarhistički bunt manjine! Anarhistički prosvjedi su tek utihnuli, a dan danas su uočljivi revolucionarni pozivi (iz vremena socrealizma).

Mitovi o opasnostima liberalnog kapitalizma

Najutjecajniji promicatelji ideja liberalizma i pragmatizma - od F. Taylora, A. Smitha, J. S. Milla, K. R. Poppera, J. Locka, D. Huma do L. von Misea i F. A. von Hayeka - pobili su ideju kolektivizma i utopističkih fraza iz realsocijalizma.

Svi oni koji tvrde da je za aktualnu društvenu krizu kriva (neo)liberalna doktrina nemaju elementarne spoznaje o liberalnoj teoriji. Francois Michelin gotovo je pedeset godina vodio svjetski poznatu francusku kompaniju za proizvodnju guma. Obrazovanje je držao ključnim za osobni i društveni prosperitet. Svoju je ulogu vidio kao radnika-koordinatora između interesa zaposlenika, kupaca i ulagača. Svojim ponašanjem i radnim postignućima demantirao je sve one koji i danas lupetaju o strahotama neoliberalnog kapitalizma.

Kapitalizam neće sići s društvene pozornice zato što nema alternativu. Društveno vlasništvo nema svoju povijesnu ni ontogenetsku utemeljenost. Egalitarizam potire liberalna načela u odgoju, obrazovanju i proizvodnji. Tako M. Weber u knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma u vrijednostima rada protestantizma vidi duhovno izvorište kapitalizma i uopće razvoja privrede. Weber u stvaranju kapitala vidi obvezu koja proizlazi iz etike odgovornosti kao pretpostavke razvoja i opstojnosti (duha) kapitalizma.

Adam Smith, škotski ekonomist, svojom je kritičarima gotovo s ironijom odgovarao kako nije vidio da su dobro učinili oni koji su se pretvarali da trguju zbog javnog dobra. Njega se drži osnivačem ekonomskog liberalizma, koji promiče privatno vlasništvo, a država je zadužena za stvaranje uvjeta nužnih za funkcioniranje tržišta i pružanje usluga koje privatni sektor ne može pružiti. Osnova te doktrine jest ekonomska sloboda, a vlasništvo se stječe bez prijevara, korupcije, lopovluka ili kriminala.

I engleski filozof J. S. Mill (1806. – 1873.) je u knjizi O slobodi promicao ideju liberalne demokracije: "Individualnosti bi trebala pripadati ona sfera za koju je pojedinac osobito zainteresiran, društvenosti bi trebala pripadati ona za koju je zainteresirano društvo". On je davno upozoravao na opasnost od širenja lažne egalitarističke ideje socijalizma: "Čim nekom neobrazovanom radniku uđe u glavu ideja o jednakosti, bukvalno mu zavrti glavom. Tada prestane biti koristan, postane drzak."

Umjesto nekadašnje Weberove vizije kapitalizma, nastale na protestantskoj etici rada, danas imamo korporativni kapitalizam. Istraživanja američkog sociologa J. Berga pokazala su da Amerikanci prestaju vjerovati korporacijama koje su (u)gušile individualizam "kao temelj američke kulture". On je, među prvim sociolozima još s konca sedamdesetih godina prošlog stoljeća utvrdio kako su u zaposlenici u SAD-u "prestali vjerovati u ideale protestantske etike kapitalizma" (Berg, J.: 1977, u knjizi "They won't work")

Zablude egalitarne teorije

Tumačenja da su kolektivizam, "bratstvo"… svojstva ljudske prirode, nisu dokazana, a povijest ih osporava.

Totalitarizam nije specijalnost socijalizma, jer se svaka apsolutna vlast izvodi iz iste formule - iz određenja čovjeka zajednicom. U ideji egalitarizma viši interesi kolektiviteta postaju imperativima pojedincu. Iz "općeg" neizbježno se izvodi i ono rousseauovsko razmišljanje jedinke: "Ja sam za zajednicu jednako značajan i vrijedan kao i svatko drugi." To je stajalište posredstvom društvenih normi totalitarnog društva, navodilo pojedinca da može reći: "Ja sam jednako kompetentan kao i svi drugi." U radikalno-egalitarističkoj koncepciji, jednakost označava prije "jednolikost" negoli "jedinstvenost".

Osnivač funkcionalističke škole u sociologiji, E. Durkheim zastupao je tezu kako je uspostavljanje osjećaja zajedništva moguće ako se stigmatiziraju oni koji se ne uklapaju u društvo.

U svjetlu radikalno - egalitarne koncepcije prosječnost ili uravnilovka (p)ostaje formula podobnosti. To je one najbolje otjeralo iz Hrvatske. To je jedan od uzroka demografskog kolapsa ili posljedica mentalnog sklopa po kojemu se do afirmacije ne dolazi radom, nego vezama, neradom, lopovlukom ili snalaženjem... F. A. von Hayek, dobitnik Nobelove nagrade s područja ekonomije pobija ideju "socijalne pravde": jer se u socijalizmu kolektivno vlasništvo koristio u "antiegalitarne svrhe. Ova teza konvergira s narodnom poslovicom: "Što je svačije, to je ničije".

Egalitaristička koncepcija je utopistička vizija koju marksistička filozofija nije uspjela povijesno legitimizirati. Društveno vlasništvo nema svoju povijesnu ni ontogenetsku utemeljenost.

Zaključno

Socijalizam kao i sama ideja egalitarizma potiru liberalna načela obrazovanju i privredi. U postsocijalističkoj Hrvatskoj poduzetništvo se, suprotno temeljima liberalne demokracije, transformiralo u "privatno oduzetništvo" (Danko Plevnik). Gramzivost i lov u mutnom držalo se nekada i danas atributima sposobnih. U postsocijalističkoj Hrvatskoj nismo napustili utopističke fraze egalitarne koncepcije (iz vremena socrealizma) i dandanas obrazovna politika (p)održava sustav masovnog obrazovanja. Ovo je bilo važno analizirati zbog (očekivanog) redefiniranja cilja obrazovne i demografske politike te sagledavanja širih aspekata uzroka posljednje aktualne pljačke nad pljačkama.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.