Radikalni moralni relativizam, s rodnom ideologijom ekstremno brzo pomiče granice

Britanski filozof Roger Scruton (za života) je tvrdio: “Moralni relativizam ima tendenciju da postane apsolutizam". Radikalni moralni relativizam vidljiv je u (zelenom) anarhizmu i/ili ateizmu, čije su posljedice relativiziranje smisla života, spolnog identiteta, odgoja, obitelji, vjere, rada.

U koncepciji radikalnog moralnog relativizma, kada se vrijeđa vjeru i vjernike, to je sloboda govora ili pravo umjetničkog izražavanja.

Ako nema ideala i sve je relativno, onda se ljudski život svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljavanje instinkta i "subjektivnih potreba, prozvanih nova prava" (De Mattei u knjizi Diktatura relativizma).

Zavodljivi relativizam nudi neograničenu slobodu, a apsolutna sloboda, bez odgovornosti, pretvara se u svoju suprotnost.

Trivijaliziranjem i relativiziranjem (odgojnih) vrednota djecu odgajamo u raspuštenosti, "i to nazivamo progresivnim odgojem. (O. Platonov u knjizi Zašto će propasti Amerika?).

Istanbulska konvencija i današnje reperkusije

Ovi koji su prihvatili Konvenciju se obvezuju izbaciti sve "običaje i tradicije" koje se temelje na "stereotipnim ulogama žena i muškaraca". Svrha Konvencije je "zaštititi žene od svih vrsta nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelj." To je iritantna formulacija jer se nasilje ne može iskorijeniti. Intencija je Istanbulske konvencije nametnuti rodno neutralan odgoj, a izostavlja se uloga majke i oca u odgoju djece. Odgoj nije i ne može biti vrijednosno neutralan. EU birokrati i "igrači iz sjene" su još jednom pokazali cinizam i dvostruka mjerila relativizirajući načela o ljudskim pravima.

Žena u IK podrazumijeva osobu bilo kojega spola "koja je preuzela ponašanja, aktivnosti i uloge žene u obitelji i društvu." Konvencija (u čl. 3.) definira termin rod kao "društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". Takvo nerazumljivo tumačenje roda suprotstavlja se uobičajenom tumačenju da rod odgovara spolu muškarca ili žene, a Konvencija sve prepušta slobodi izbora i/ili interpretativnom relativizmu. Konvencija rabi pojam "rodni identitet", ali bez pojašnjenja. Spol je sastavnica nečije biološke određenosti, a sada se (i) to relativizira. Rodna ideologija je poput zidova koji dijele ljude, a granice su potrebne radi poštovanja integriteta druge osobe.

Ranije pravo majki da budu majke i očeva da budu očevi dokinuto je radi postizanja ravnopravnosti tzv. marginalnih skupina. Od 2019. u Francuskoj su nove zakonske odredbe usmjerene na ukidanje diskriminacije istospolnih roditelja, ali one relativiziraju i/ili “dehumaniziraju” roditeljstvo i mogu dovesti do pitanja tko se klasificira kao važniji ‘roditelj 1’, ili onaj/a drugi/a tj. roditelj 2. Brisanjem oca i majke iz rodnog lista (djeteta) ili putovnice, članovi obitelji, umjesto prava na identitet, postaju brojevi!

Promjena spola i rodna ideologija

One koji se usprotive načelu "rodno osviještene" politike proglašavaju poticateljima diskriminacije. U eksperimentiranju s pravima žena, vladajući u Zagrebu, u novim dokumentima umjesto žene spominju "osobe koje menstruiraju". Zar upravo to nije oblik diskriminacije jer isključuje žene koje nemaju menstruaciju. Pitam se kada će se feministkinje pobuniti?

U Velikoj Britaniji devetogodišnjaci imaju pravo mijenjati spol, a u Norveškoj šestogodišnjaci. Od 2016. u Norveškoj djeca između 6 i 16 godina, uz pristanak roditelja mogu dobiti novi national identity number. Do tada je u Norveškoj bila praksa da ako netko želi promijeniti svoj spol/rod (legal gender) mora mu/joj biti dijagnosticirana transseksualnost, psihološka procjena, hormonska terapija ili kirurška zamjena reproduktivnih organa.

Norveška znanstvenica Anniken Sorlein u jednom članku tvrdi kako medicinski tretman zamjene organa, kako bi se mogao promijeniti spol/rod, predstavlja kršenje ljudskih prava (članak naslovljen Legal gender meets reality: a socio-legal children's perspective – objavljen u Nordic Journal of human rights). Sorlein je provodila kvalitativna istraživanja s djecom i mladima koji žele promijeniti svoj spol/rod (legal gender), kao i s roditeljima djece koja se izjašnjavaju kao transrodne osobe... Opisivala je brojne slučajeve u kojima se jedan roditelj slaže s djetetovom promjenom pravnog spola/roda (legal gender) a drugi ne.

Moralni relativizam izražen je gender ili rodnom ideologijom. Pod pritiskom EU-a i UN-a, ta ideologija postaje "glavno načelo" i ključna zadaća politike. Riječ gender više ne označava spol (muški i ženski), nego samo rod (kao rod riječi, gramatički rod).

Medicinska znanost, poznaje ženski i muški spol, a(li) ne i rod. U rodnoj ideologiji pojam "gender" ne označava spol, nego rodno usmjerenje, a svako rodno usmjerenje tretira se kao jednakovrijedno – heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno. Oni koji se usprotive načelu "rodno osviještene" politike proglašavaju se poticateljima diskriminacije i mogu snositi kaznene sankcije.

Rodna ideologija implicira stav kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom kojeg kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili djeca) osjećaju!

Zagovornici transrodne ideologije žele rekonceptualizirati ljudsku narav.

Seksualna revolucija od šezdesetih godina prošlog stoljeća progresivno napreduje. Danas je prepoznatljiva u enormnim povećanjima zahtjeva za promjenom spola u SAD-a.

To je omogućila rodna ideologija. Rodni identiteti su opasni eksperimenti s ukidanjem spolova. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. To je oksimoron koji ukazuje na svu apsurdnost politike radikalnog moralnog relativizma. Ukidanje spolnih razlika muškarca i žene ide prema ukidanju ljudskosti. Rodnih identiteta ima beskonačno. Na primjer, poznat je slučaj transrodnog muškarca od pedeset dvije godine, obučenog u haljinicu s mašnicom u kosi koji se identificirao sa šestogodišnjom djevojčicom. Hoćemo li tu "šestogodišnju djevojčicu" upisati u prvi razred s drugim šestogodišnjacima? Ta osoba, iako ima sedmoro djece, izjavljuje da želi novi početak za sebe. Za sebe!!! A što je s djecom? Inače, tu "djevojčicu" su usvojili ljudi koji oko sebe u obitelji imaju malu djecu. Zar i tu ne vidimo opasnost od pedofilije?

Rastuća je "zajednica roditelja" u SAD onih koji zanemaruju anatomiju - genitalije djeteta (pri rođenju) tako što na rodnom listu potpisuju izjavu "spol nepoznat". Odgajaju djecu od najranije dobi spolno neutralno, prepuštajući da kasnije (četiri ili pet godina) sami odluče biti žena ili muškarac. Nedavno sam gledao video u kojemu muškarac koji je promijenio spol u ženu, a živi sa ženom koja je promijenila spol u muškarca, kako gura bradavicu u usta malom djetetu nastojeći ga nahraniti "ni sa čim". Pri tome se ta transrodna žena, koja je biološki muškarac, žali i plače kako u bradavici nema mlijeka. Naravno da nema. Nije to čudno. Čudno je i tragično da se dozvolilo odraslim osobama eksperimentiranje s djetetom koje služi njima za zadovoljavanje njihovih bizarnih želja. Tko se više pita o najboljem interesu i dobrobiti djeteta?! Da ne zaboravim, transrodni muškarac (biološka žena) je prije promjene spola rodila to dijete i sad ne može izvaditi dokumente za dijete, jer se ne može upisati kao majka.

Drugi slučaj: ona se zove Tony i osjeća se kao "ljudski" pas, on je Andrew i njezin je muž i dreser nje kao psa. On izjavljuje da je njegova odgovornost u toj vezi kao i s drugim psima. Njihova parola je "Love don't judge" (ljubav ne osuđuje). U Los Angelesu postoji i klub za one ljude koji se osjećaju kao psi, u kojem se osjećaju sigurno i podržano.

Hoće li se uskoro nas smatrati bolesnima ako kažemo da je to bolesno?

Radikalni moralni relativizam, s rodnom ideologijom ekstremno brzo pomiče granice, a najporaznija je činjenica da se djeci sugerira pravo i na takve eksperimente.. Roditelje odavno više nitko ne pita!

Politički aktivizam političke platforme Možemo u Hrvatskoj nije naš "proizvod", on je "uvezen" s lijevo – zelenom platformom. Nemaju formalnog vođu i po uzoru na anarhiste preferiraju tzv. neposrednu demokraciju. Takvi aktivisti obezvređuju dokazane autoritete (iz struke) ako se ne uklapaju u njihov svjetonazor, antipoduzetnički su orijentirani, podržavaju ili su dio LGTB pokreta i rodne ideologije, odbijaju argumente onih koji nisu ekstremni ljevičari, ne odriču se boljševičkih simbola, ali istovremeno mrze sve one koji se ne uklapaju u njihovu viziju anarhističke "demokracije!!

Zeleni anarhizam se širi s ekstremno lijevom ideologijom. U temelju zelenog aktivizma je radikalni biološki egalitarizam, anarhizam i rušenje svih autoriteta!

Zaključno

Radikalni moralni relativizam vidljiv je u agresivnom ateizmu i/ili anarhizmu, čije su posljedice relativiziranje smisla života, spolnosti, odgoja, obitelji, vjere… Bumerang generacija je u riziku da prihvati vrijednosnu matricu radikalnog moralnog relativizma – da sve ima cijenu, a ništa vrijednost.

Milivoj Solar u knjizi Kritika relativizama ukusa, ovako zapisuje: "Relativizam je u biti paradoks. Ustvrdimo li da je sve relativno, kako smo mogli doći do te tvrdnje? I ona je relativna. Ako je sve relativno, bi li to moglo značiti da je onda ta istina apsolutna?"

prof. dr. sc. Zlatko Miliša