Volja i nevolja naroda hrvatskog

Zalažem se za poštivanje volje građana (Ivo Josipović)

Naša povijest i naša prošlost predstavljaju tragediju, jer smo vlastitim odabirom živjeli u različitim okvirima, diktaturama i državama. U njima se Hrvate tlačilo, nametalo im se teško ropstvo, u njima smo osjetili istinski jad, muku i nevolju.

Ta doista tragična prošlost dokazala je da hrvatski narod ne može imati ni političke ni gospodarske sigurnosti, time ni napretka bez svoje nezavisnosti i suverenosti. Ni u jednoj fazi, ni u jednom času okviraštvo nije bilo afirmacija hrvatstva, političkih i ekonomskih sloboda, uvijek i svagda samo njihovo uništenje.

Domovinski rat svakako je predstavljao jednu prekretnicu u povijesti Hrvata, bar što se shvaćanja naroda tiče, jer nikada kroz povijest kao tom prilikom narod nije bio jedinstven. Ujedinila ga je ideja slobode. Volja naroda bila je vlastita država, država slobode i pravde, nezavisna i suverena, narod se i izjasnio za takvu državu. Volja je bila imati svoj vlastiti državni teritorij, volja je bila da sami upravljamo svojim unutrašnjim poslovima, da sami izgrađujemo vlastite zakone unutrašnjeg života. Zbog takvih ideja išlo se u rat, zbog takvih se ideja ginulo i rat dobilo. Zbog takvih ideja HDZ je dobio povijesnu značajku predstavnika cijelog naroda – vođenje nacionalne borbe protiv srpske diktature, stvaranje države i očuvanje države.

Nikada i nigdje narod se nije izjasnio da bi tu slobodu za koju se borio trebao zamijeniti novom slobodom u nekom novom okviru. To niti je bila volja naroda, niti je bio cilj i smisao borbe. Stoga Hrvatska potpisivanjem pristupnog ugovora sa EU nije, kako to kaže Vlado Šeks, na najboljem putu da na svoju dvadeseto - godišnjicu doživi oživotvorenje onih ideala na temelju kojih je hrvatska država stvorena, već je na najboljem putu da oni koji su dobili povijesnu značajku predstavnika cijeloga naroda izdaju one ideje i ideale za koje se borilo.

Austro-Ugarska i obje Jugoslavije bile su dvije koncepcije jednako tragično doživljene, jednako osuđene i prosuđene kao negativne koncepcije i po čemu bi, na osnovu toga, EU bila i mogla biti prosuđena i doživljena kao povoljna i sretna koncepcija ? Da to neće biti, te da je EU nova "maglovita" kombinacija jasno pokazuje činjenična situacija u pregovorima oko ulaska, gdje su Hrvati "narod pod stolom". Narod bez dostojanstva, koji ne smiju govoriti određeno i jasno što hoće o sebi i za sebe. Kad smo danas, dok smo još suvereni, u takvom položaju, nije teško predvidjeti u kakvom položaju ćemo biti kad mnoge nadležnosti u pogledu suvereniteta bude prenešene na Uniju.

Hrvatska ideja danas se izdajnički izručuje, a izručiti hrvatsku ideju političkom i ekonomskom području imperijalističke Europe znači izručiti se za ekonomskog i političkog roba, znači seliti se u tuđe i daleke zemlje i u njima tražiti kruh i slobodu. Pogled u našu budućnost je pogled u našu prošlost. Naša prošlost jasna je kao ogledalo a budućnost crna kao katran, jer ništa iz te tragične prošlosti nismo naučili, nismo izvukli pouke.

Nekako se čini da je i kasno za izvući bilo kakve pouke, jer već danas je vidljivo da je sloboda djelovanja hrvatske države ograničena. Ograničena je, jer sve odluke o investicijama o inoj i gospodarskoj politici donose vjerovnici a njima je cilj zaštita vlastitog profita. Odnos države i istih je vazalski. Tome je svakako razlog loša politika političkih elita i nesposobnih, ali podobnih, menadžera čija je nesposobnost dovela do nerazvijenosti i neproduktivnosti.

To je rezultiralo upadanjem u dugove, a zaduživalo se i iz razloga da bi država kao takva mogla uopće gospodarski funkcionirati i financirati vlastiti državni aparat. Postalo se ovisno o tuđim financijskim institucijama.

Budući da funkcioniraju na dug, a same po sebi su i korumpirane, političke elite pogoduju interesima kapitala i neo-kolonijalizmu. Kao takve ne djeluju u skladu s nacionalnim interesima i ne poštuju volju naroda. Cijelu zemlju, već sada, stavili su u ropski položaj u odnosu na multinacionalne korporacije i strane banke.

Korporacije i strane banke, koje posjeduju sav zdravi kapital, te korumpirane političke elite jedini profitiraju u RH a svi ostali preživljavaju ili žive u bijedi i siromaštvu. Hrvatski čovjek u svojoj vlastitoj državi je najamnik, kmet kojem korporacije i strane banke izvlače novac iz zemlje, upravljaju čak i poreznom politikom, jer novac prikupljen od poreznih obveznika odlazi na dugove i pripadajuće kamate.

Hrvatska aktualna politika ne predstavlja ništa do li dobru investiciju ekonomskih elita čijim interesima i služi, a čiji interesi su dijametralno suprotni našim narodnim interesima. Stanje u RH zorno pokazuje da se te investicije umnogome isplate.

Interesi kapitala u sprezi s neo-kolonijalizmom i neo-imperijalizmom određuju i put i sudbinu naše državice, određuju i sudbinu naših političkih elita i to su bitni razlozi zbog kojih hrvatske političke elite bezuvjetno moraju prišlepati Hrvatsku EU-u, bez obzira na posljedice i bez obzira na čin izdaje kojeg će tim djelom počiniti.

Da je to bezuvjetno pokazuje činjenica da je Sabor promijenio Deklaraciju o načelima pristupanja EU donesenu 2005, u kojoj se navodi kako će se referendum održati prije potpisivanja ugovora. U sadašnjoj situaciji potpisuje se pristup a tek nakon toga se glasuje. To je (samo)volja prije volje. Volja naroda unaprijed se određuje. To je scenarij a ne poštivanje volje naroda u kojem se odluke donose bez stava i mišljenja građana što žele. Ući ćemo u EU a onda će se građani pitati što misle o tome. Nema poštovanja prava građanina i zbog straha od samih građana i javnog mišljenja. To su manipulacije kojima se pokušava izazvati željenu reakciju. Još žalosnije je da u svemu tome aktivno sudjeluje i predsjednik države do jučer "pravičan" i samosvjestan čovjek. Očito je Kant bio u pravu kad je ustvrdio, da vlast kvari slobodno umno rasuđivanje!

Da se elite sasvim pouzdaju u manipulaciju govori i činjenica kako svi redom uzvikuju "kad Hrvatska uđe u EU" a ne ako građani odluče da RH uđe u uniju. Nitko i ne spominje da se narod u devedesetima već opredijelio za nezavisnost, te da nam stoga danas nikakav referendum o tome nije ni potreban. To je očito nepoštivanje volje naroda na djelu.

Volja naroda nije nikada ozbiljno ni bila poštivana i to je nevolja hrvatskog naroda. Vlast i strukture vlasti volju naroda nikada nisu niti prikazuju kao ograničenje svoje moći, suprotno tome volju naroda usmjeravaju shodno svojim vlastitim pretpostavkama i interesima. Građane se sredstvima pritiska ( masovne komunikacije) brutalno prisiljava da aktivno podržavaju razumijevanje i viđenje, razumijevanju i viđenjima onih koji vladaju.

Nevolja koja kao takva onemogućuje čovjeku radostan i sretan život, hrvatskom narodu nisu samo njegove političke elite. Njegova su nevolja i oni koji imaju plemenitu i trajnu dužnost da u tjeskobu, strah, neizvjesnost i mrak unose svjetlo, a to ne čine u pravoj mjeri.

Nevolja mu je njegova inteligencija koja se uzda u vodstvo autoritarnih i karizmatskih vođa, te nije u nacionalnom obliku sklona aktivno sudjelovati u političkom životu. Velika većina istih danas je bez stava i stajališta, bez programatske i djelatne odgovornosti iako se došlo do granice kad se mora zauzeti jasan stav, za slobodu ili protiv nje!

Nevolja ovog naroda su svi oni koji se hvastaju da vide jasno a djela su im zla i u biti više vole tamu nego Svjetlost ( Iv 3,19 sl) ne dolaze k svjetlu da se ne otkriju njihova djela. Time su sebe već osudili i Bogu ne treba drugo nego pustiti da oslijepe.

Domovinski rat i sama borba nisu opravdali smisao, nije ostvaren konačni i uzvišeni cilj za koji je bilo vrijedno podnijeti žrtvu a to je sloboda i nezavisnost. Danas smo država bez slobode a već sutra i bez suvereniteta, zbog toga treba nastaviti borbom za uklanjanjem negativnog, prije svega borbom za očuvanje teško stvorene države, ali i borbom za promjenu državnog sistema, jer današnji sustav u RH je sustav patnje i bijede koja tjera u strah i taj sustav sramota je Hrvatske. U tom sustavu današnje strukture i institucije ne poštuju pravo i volju onih koji su ih izabrali, pa je u tom slučaju bespredmetno govoriti o poštivanju njihove (samo)volje.

Mirko Omrčen