Alternativa uvijek postoji

Današnja vlast nema alternative.

- Ivan Jakovčić

“

”

Jučer su govorili da su oni ta alternativa, šansa i nada koja će ovu zemlju voditi bolje, poštenije, kvalitetnije i demokratičnije, a pokazuje se da su i oni samo jedna nesposobnost, izgubljenost i razočaranje koji Hrvatsku još više i još dublje povlače u glib. Za tu nesposobnost, izgubljenost i razočaranje besramno tvrde kako nema alternative.

Istinski demokratsko društvo, a oni tvrde da naše društvo to jest, razvija različitosti, gaji i dopušta različite mogućnosti i izbor između mogućnosti . Gdje toga nema , gdje se stvara uvjerenje i klima da izvan i iznad jedne mogućnosti ništa ne valja i nema svrhe vlada stanje totalitarizma i diktature, odnosno potvrđuje konstataciju da tamo gdje ne postoji alternativa nema dileme. Gdje nema dileme, nema niti mogućnosti izbora. Gdje nema mogućnosti izbora nema niti slobode, već vlada diktatorsko mrtvilo, nazadovanje, nepravda...

Upravo jedno takvo stanje imamo u Hrvatskoj i stoga se opravdano može postaviti pitanje, u čemu doista aktualna vlast nema alternative?

Ako se izuzme druga frakcija bivšeg SK, odnosno sestrinska stranka SDP- u, pod imenom HDZ, tada, i u tom slučaju, aktualna vlast doista u mnogočemu nema alternative, a prvenstveno nema alternative u desubjektiviziranju građana – pravno, politički i moralno. Nema alternative u Aktualna vlastPotpuno je uočljivo i jasno da kod aktualne vlasti prevladavaju antidemokratske tendencije i da ona nema alternative kad je u pitanju zlouporaba demokracije i njeno onemogućavanje, jer onemogućuje višestranačjedegradaciji društva i potpunom uništavanju osnovnih vrijednosti slobode i dostojanstva ljudske osobe. Nema alternative u privatiziranju vlasti, u samovoljnom i neograničenom vladanju, u služenju državom, u neispravnosti vladanja, u nepravičnosti i nepoštenju vladanja, jer se vlada samo i isključivo zbog vladanja.

Današnja vlast nema alternative ni u netransparentnosti vladanja, jer se u vladanju ne očituje građanima – javnosti o metodama i načinu funkcioniranja o namjerama i planovima bitnim za sveukupni život i budućnost zajednice. Nema alternative kad je monopol moći u pitanju, a to jest, jer nema i ne postoji kontrola i nadzor djelovanja vlasti. Ovlasti nisu jasno definirane, niti je moć ičim obuzdana i ograničena. Ne vlada se putem zakona i institucija, već se vlada putem moći, a rješenja koja se donose jesu samovoljna i autoritativna.

Antidemokratske tendencije

Potpuno je uočljivo i jasno da kod aktualne vlasti prevladavaju antidemokratske tendencije i da ona nema alternative kad je u pitanju zlouporaba demokracije i njeno onemogućavanje, jer onemogućuje višestranačje. Marginalizira, izolira, onemogućuje, ograničava, odnosno, pravilno rečeno, zabranjuje politički rad na desetke političkih stranaka. Nema alternative ni kada su medijske neslobode u pitanju. Kad je kontrola medija i monopol nad javnim informiranjem u pitanju, ali i kad je u pitanju sprječavanje i marginaliziranje razvoja sektora građanskog ( civilnog ) društva. A sve su to nezamjenjive sastavnice svakog ozbiljnog nastojanja na demokratizaciji i važni čimbenici koji jedno društvo čine demokratskim.

Današnja vlast nema alternative ni po pitanju štetnosti korištenja osvojene moći, jer tu moć ne koristi za zaštitu slabijih od jačih, ne koristi moć za dobrobit društva kao cjeline, već za promicanje interesa kapitala, umjesto ograničavanja njegove moći. Popuštanje pritiscima kapitala, kad je, između ostalog, u pitanju daljnja liberalizacija i privatizacija, ne samo da se podređuje politiku kapitalu i tuđim interesima, već se time ugrožavaju hrvatski nacionalni interesi. Naime, umjesto da se čuva strateške grane gospodarstva i resurse, kao glavne izvore moći jednog društva, rasprodaje se preostale krucijalne resurse i bogatstva.

Time ova vlast "bez alternative" omogućuje podvrgavanje hrvatskog gospodarstva kontroli kapitala, ali i ostvarivanje goleme financijske, ekonomske i same političke moći, jer u pravilu onaj tko ima kontrolu moći – strateške gospodarske grane i resurse- ima i sveukupnu kontrolu i moć nad društvom. Nesmetani ulazak i nesmetano djelovanje kapitala na hrvatskom tržištu rezultiralo je time da su politici umnogome ograničene vlastite mogućnosti provođenja samostalne i neovisne politike. Politika u RH izgubila je, ne samo moć ograničavanja moći kapitala, već je izgubila i političku moć regulacije ekonomije , a samim time i provođenje realne socijalne politike. Čini se, sve to malo brine aktualnu hrvatsku politiku. Nju malo brine što je pokopan socijalni model. Što je nestalo socijalnog i pravednog društva temeljenog na solidarnosti . Što je likvidirana i pokopana socijalna i država blagostanja. Što kapital pojačava eksploataciju i čini život u RH socijalno i ekonomski nesigurnim.

Nastavak rasprodaje i privatizacije tj. pogodovanje kapitalu i tuđim interesima, uz konačni slom ekonomske moći Hrvatske, donosi sa sobom i nastavak mogućnosti novih političkih pljački, odnosno zlouporabe pozicija i ovlasti u cilju osobnog bogaćenja političara. Ako je suditi po "aktivnostima" politike u prošlosti bit će to jedan od prioriteta i današnje aktualne politike.

U aktualnoj koalicijskoj vlasti mnogi u tome imaju debelog iskustva još iz vremena koalicijske vlade Ivice Račana. Iz tih vremena, na primjer, današnjeg potpredsjednika Vlade R. Čačića prate mnoge afere koje imaju elemente kaznenog djela. Ali i mnoge druge koji su sudjelovali u rasprodaji hrvatskih banaka, HT-a, INA-e i mnogih drugih bogatstava, te time ostvarili privatnu korist.

Situacija u Istri

Afera nije pošteđen ni autor izjave o sadašnjoj vlasti, kao vlasti bez alternative. Naime, jedan vrsni hrvatski intelektualac -politolog još 2009. godine između ostalog piše, kako Istrom od 1993. do tadašnjih dana gospodari IDS s Jakovčićem na čelu i kako je Istra generalno gledajući pod kontrolom triju mafija: građevinske, turističke i vinarske. Prema navodima građevinskom mafijom upravljao je Ivo Sanader i institut IGH, a u turističkoj se nalaze Veljko Ostojić i Marino Brečević dok vinarskom dominira Ivan Jakovčić odobravajući kredite i poticaje vinarima zauzvrat tražeći damping cijene prilikom otkupa vina.

Autor ističe da se bez Jakovčića ništa ozbiljnije u Istri nije moglo napraviti. Spominje manipulacije zemljištem i veliku aferu s prodajom zemljišta nasuprot brijunskogIvan JakovčićAfera nije pošteđen ni autor izjave o sadašnjoj vlasti, kao vlasti bez alternative. Naime, jedan vrsni hrvatski intelektualac -politolog još 2009. godine između ostalog piše, kako Istrom od 1993. do tadašnjih dana gospodari IDS s Jakovčićem na čelu i kako je Istra generalno gledajući pod kontrolom triju mafija: građevinske, turističke i vinarske arhipelaga, kao i prodaju terena nasuprot otočju Brijuna, na prostoru općine Vodnjan austrijskoj tvrtki koja je bila u vlasništvu HAA banke. Banka je kupila zemljište po sramotno niskim cijenama od 5,12 eura koristeći činjenicu da je "neurbanizirano", a nakon donošenja novih prostornih planova zemljište skače za do 40 puta.

Uz Istru su vezani i financijsko- poslovni skandali započeti prodajom tvrtke Arenaturist za koju se tvrdilo da je to jedna od najvećih privatizacijskih pljački u RH.

Ni drugi čovjek IDS-a Damir Kajin, tvrdi autor, nije pošteđen afera s nekretninama, jer upravo je on osobno, kao tadašnji predsjednik skupštine Županije istarske, odobrio i proveo prodaju terena kod Barbarige i Dragonere. Prodano je ukupno 1.16 milijuna kvadratnih metara ispod tržišne cijene čime je načinjena šteta za općinu Vodnjan i RH za preko 300 milijuna eura. HAA banka vratila je usluge IDS-u i na način da je 2000 godine odobrila IDS-u kredit za političku kampanju u iznosu od 390.000 eura.

Koliko je na štetnim transakcijama koje uključuju pretvorbenu i zemljišnu manipulaciju izgubila županija i država, a koliko su dobili i zaradili pojedinci koji su upravljali tim transakcijama teško se precizno izraziti, ali, iznos nije sigurno manji od 5 milijardi eura, govori autor.

Prva afera u kojoj se Jakovčić našao bila je kupovina sela sv. Juraj za desetak tisuća DM. Izgradnja cesta do sela, dovođenje struje, vode koštala je hrvatske porezne obveznike oko 4 milijuna kuna. Selo je kupljeno samo jedan dan prije nego je stupio na snagu zakon o denacionalizaciji.

Autor pretpostavlja da će pozadinu i ovog slučaja biti teško rasvijetliti sve dok IDS ne izgubi vlast u Istri ili dok ne puknu političko-trgovinske veze sa Zagrebom.

A da veze ne bi pukle vlast koju, između ostalog, karakterizira kriminal i korupcija iz prošlosti i jedna improvizacija i neuspjeh u sadašnjosti, nije na odmet kititi "lažnim perjem" odnosno javno istupati i hvaliti kako nema alternative.

Između alternative treba uvijek izabirati onu sa najvećom očekivanom korisnošću. Izbor treba ovisiti samo o onim faktorima po kojima se one razlikuju. Kad je u pitanju i jedna i druga frakcija bivšeg SK tu razlike nema i prema tome nisu alternativa jedni drugima, odnosno jesu ako se gleda s negativnog aspekta. I jedni i drugi, kako je to lijepo uočio jedan uvaženi hrvatski intelektualac iz Švicarske, čine samo i sve da sačuvaju i zadrže opljačkano i to im je jedini cilj, ali i dalje pljačkati, kad dođu na vlast , može se tome nadodati. Prema tome je izbor između jedne i druge frakcije izbor između jednog zla nasuprot drugom. Izbor između katastrofe i tragedije.

Alternativa za Hrvatsku bilo bi nešto što isključuje uobičajeno.

Alternativa postoji

Kao što, općeniti gledajući, alternativa uvijek postoji, tako ona postoji i u današnjoj Hrvatskoj. Iako ju se negira i prešućuje alternativa ovoj ofucanosti i istrošenosti postoji. Samo su je neoliberalni kapitalizam i njegovi vazali izolirali, ugušili i onemogućili zabranom pristupa tisku, radiju, televiziji kako bi mogli očuvati ovaj izrabljivački i totalitarno- diktatorski sustav.

Alternativa u Hrvatskoj postoji i može ju se prepoznati u svakoj poštenoj i domoljubnoj opciji. Ona će s vremenom oživjeti i reafirmirati se, a njeno onemogućavanje i prešućivanje samo je dokaz koliko obje frakcije bivšeg SK imaju panični strah od nje, koliko se boje. Boje se iz razloga da ne budu razvlašteni, ali i iz razloga, jer se boje da se u potpunosti ne otkriju zla djela njihova. Boje se kazne za zločine i grijehe počinjene prema narodu i Domovini.

Ako ih ta zaslužena kazna i zaobiđe u konačnici će je teško izbjeći, jer kao što dobro neće ostati bez nagrade, tako ni zlo (grijeh) neće ostati bez kazne. Naravno, i tu se nudi alternativa, jer Milostivi veli: Neću smrti grješnikove, nego da se obrati i živi. U većini grješnik ne želi doći do spoznaje uvidjeti svoje grijehe. Odbija poziv na obraćenje ( Hebrejima 12,25) i ne želi promijeniti smjer, iako kroz poziv nazire navještaj kazne ( Izaija 8,5-8). Pred tolikom tvrdokornošću Sudac se onda odlučuje na kaznu grješniku ( Luka 13,34 sl), a ne može mu se dati drugo nego je sam sebi presudio.

Mirko Omrčen