Rast novog svjetskog tržišta

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi nesmiljenim razaranjem svjetskog slobodnoga tržišta. Predsjednik Trump pred cijelim svijetom uništava hvalevrijedan uradak predsjednika Clintona, koji je – kad je stvarao svjetsko tržište – istinski vjerovao, da će upravo svjetsko slobodno tržište zajamčiti svjetskom kapitalu svjetsku vlast. Da to Clinton i kapitalisti nisu vjerovali, Clinton svjetsko tržište na bi ni stvarao.

Poticaj za pisanje ovakvog i ovog osvrta pružio mi je novi izraelsko-američki napad na Iran. Zamišljeni smisao dvaju dosadašnjih napada na Iran te podizanja protivvladinih prosvjeda u Iranu bio je promjena političkog sustava u Iranu, koja se je izrodila u krhanje dosadašnjeg svjetskog tržišta i u ubrzavanje stvaranja novog svjetskoga nekapitalističkog tržišta.

Od uspostave izvornih civilizacija u dolini Nila i u dolinama triju velikih azijskih rijeka, svijet se počeo dijeliti u prostorno omeđene monarhije. Državama su upravljale vladarske obitelji ili loze, iako je u nekim državama postojala teokracija („bogovlašće“), u kojima su vladali veliki svećenici. U svim su civilizacijama bili uvedeni obvezni vjerski sustavi, pravila kojih su se morali pridržavati svi podanici. U svim monarhijama je često dolazilo do smjenjivanja vladarskih loza. Otimanje prijestolja služilo je uspostavi nove vladarske obitelji ili loze.

U suvremenom svijetu isto ima vladarskih loza. Jedan primjer za to pruža Sjeverna Koreja s vladarskom obitelji Kim, koja bi uskoro mogla dobiti četvrtog vladara zaredom. Jedan primjer je bila svrgnuta obitelj Al Asad u Siriji, a drugi je bio u Indiji, u kojoj je već izrođena obitelj Nehru-Gandhi dala četiri vladara, uključujući i snahu Talijanku.

U kapitalizmu su političke stranke zamijenile prijašnje političke struje, koje su postojale na vladarskim dvorima. Ne začuđuje činjenica da je prva politička stranka osnovana upravo u Americi, koja je od svojeg utemeljenja 1776. godine bila prava kapitalistička država.  To je bila Federalistička stranka, koju su 8. studenoga 1790. godine utemeljili „očevi Amerike“ Alexander Hamilton i John Adams. Hamilton je godinama bio ministar financija nove države, a Adams je bio predsjednik od 1797. do 1801. godine.

Nakupljeni kapital tražio je republikansko uređenje, kako bi mogao postavljati vladare po svojoj volji, a ne igrati na sreću s prijestolonasljednicima. Tako je bilo u ranom kapitalizmu: nacionalni kapital nadzirao je nacionalno tržište u mjeri koja je jamčila uspostavu nacionalne vlasti kapitala. Iako su tržišta bila nacionalna, postojala je trgovina među državama, ali su tržište na svojemu zemljopisnom prostoru uređivali mjesni vladari, koji su znali biti istinski poduzetnici.

Međutim, Amerika je postala prvim gospodarstvom svijeta na prelasku u dvadeseto stoljeće. U Ameriku se prelio dotadašnji britanski kapital, koji se je Americi – koja je obilovala gotovo netaknutim prirodnim izvorima – više plodio, nego u Britaniji. Prije se u Britaniju prelio nizozemski kapital, a Nizozemska je gospodarila svijetom u sedamnaestom stoljeću, jer se je u nju bio prelio genovski i habsburški kapital.

Američki kapital je postao toliko golem da su nositelji tog kapitala mogli od svih nacionalnih tržišta napraviti jedno, svjetsko tržište. Američki kapitalisti su za svoje korporacije zatrebali slobodan pristup svim mjesnim tržištima. U to vrijeme američka politika još nije bila pod potpunim nadzorom kapitala pa se Amerika upustila u rat protiv slabe Španjolske, kako bi namaknula dodatna tržišta. Ta zamisao nije bila uspjela.

Predsjednik Woodrow Wilson (1913.-1921.) je nastojao na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine putem pobačene Lige naroda zavladati svjetskim tržištem rabeći izvoz kapitala i izvoz (američke) demokracije, ali su to spriječile kolonijalne velesile Britanija i Francuska. Predsjednici Franklin Roosevelt (1933.-1945.) i Harry Truman (1945.-1953.) nastojali su dogovorom u Bretton Woodsu u srpnju 1944. godine uspostaviti Međunarodnu trgovinsku organizaciju (ITO), ali je američki senat odbacio tu zamisao. Uspostava svjetskog tržišta je čekala bolja vremena. Kao zamjena za ITO napravljen je Opći sporazum o trošarinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade – GATT).

Dobra vremena su došla poslije rasapa Istočnog bloka (1989.) i Sovjetskog Saveza (1991.). Američkom predsjedniku Billu Clintonu (1993.-2001.) uspjelo je napraviti Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), kao stražaricu svjetskog globalnog tržišta. Clinton je bio i doveden za predsjednika SAD, kako bi uspostavio svjetsko tržište i WTO. Predsjednik Clinton je već 1. siječnja 1994. godine uspostavio skupno sjevernoameričko slobodno tržište NAFTA, a 1. siječnja 1995. godine Svjetsku trgovinsku organizaciju. WTO je međuvladina ustanova koja uređuje i potiče međunarodnu trgovinu. Ona ima 166 članica, koje daju 98% svjetske trgovine i ukupnog svjetskog domaćeg proizvoda.

Predsjednika Clintona je zamijenio George W. Bush (2001.-2009.), koji je bio zaokupljen ratovima u Afganistanu (2001.) i Iraku (2003.). Kina je primljena u Svjetsku trgovinsku organizaciju 11. prosinca 2001. godine, točno tri mjeseca poslije napada na tornjeve blizance u New Yorku. Predsjednik Barack Obama (2009.-2017.) se bavio promjenom političkih sustava u arapskom svijetu i u Ukrajini pa su ga „obojene revolucije“ odvratile od stražarenja na svjetskom tržištu.

Zbog ustaljene nebrige Amerike za čuvanje svjetskog tržišta došlo je silnog gospodarskog uspona Kine i Azije općenito. Ujedno je nastala Svjetska većina, koja okuplja zemlje u razvitku i koju predvodi slobodna udruga država BRICS. Pokazalo se je da je jedinstveno svjetsko tržište više koristilo gospodarstvima zemalja u razvitku, nego zapadnim gospodarstvima.

Zato je Donald Trump (2017.-2021. i 2025.-), koji se je posvetio obnovi američkog gospodarstva i obnovi američkog utjecaja u svijetu – America First ili Amerika iznad svega – već u svojemu prvom predsjedničkom razdoblju počeo raskopavati svjetsko tržište i to gospodarskim kaznama i uvoznim trošarinama. Predsjednik Joe Biden nastavio je kažnjavati Kinu zabranom izvoza tehnologije i nametom uvoznih trošarina, ali su se Amerika i Europska unija bile usredotočile na Rusiju i na potporu ratu u Ukrajini.

Kina i Azija su gotovo neopazice postale sredinom svijeta. Zato predsjednik Trump sad razjareno uništava svjetsko tržište i to ne samo gospodarskim kaznama i uvoznim trošarinama, nego i ratovanjem. BRICS je uspostavljen kao jaka gospodarska udruga, jača od Skupine sedam (G7). BRICS stvara inačno svjetsko tržište. Od dosadašnjeg svjetskog (američkog) tržišta odmeću se i mnoge zapadne zemlje. Tim državama je snaga azijskog tržišta važnija od (američke) geopolitike, a nekim „zapadnim“ državama jako azijsko tržište je prostorno bliže, nego što su slaba zapadna tržišta. U metežu razorenja Clintonova svjetskog tržišta zametnuto je i brzo raste novo svjetsko tržište. Na tom novomu tržištu suradnja država zamjenjuje gospodstvo hegemona.

U raznim dijelovima svijeta političari i politolozi spominju mogućnost prerastanja sadašnjeg opakoga napada Amerike i Izraela na Iran u treći svjetski rat. Postoji takva mogućnost, ali se ona ne mora obistiniti. Ako takav rat i izbije, Amerika, Izrael i neke zapadne zemlje, koje taj rat priželjkuju ne mogu ga dobiti. Taj rat bi uz postojeće nuklearno oružje izgubila naša cijela vrsta. Međutim, kapitalizam se ne može očuvati ni takvim strašnim ratom.                 

Zdravko Mršić