Nisam zlopamtilo, ali jednostavno moram pitati – što li će sada, nakon kraha u Mostaru, reći oni koji su pisali hvalospjeve Prudskom sporazumu i posebno dvojici aktera u tim pregovorima? Tim veći je njihov promašaj što je i najobičniji čovjek u BiH znao da od toga nema ništa, da je to što su njih trojica predlagali nemoguće provesti, a iz tako jednostavnog razloga - jer bi to rješenje bilo nepravedno. Zar im nije poznato da je osnovno načelo države - pravednost, inače, u suprotnom, ta se država pretvara u pljčkašku i kakvu sve ne državu. Ne očekujem kako će mi se prof. Žepić ispričati, ali najiskrenije i najdobronamjernije mu predlažem da se javno i to što prije odrekne svog prijedloga o uređenju BiH, jer je takvo „rješenje“ nemoguće za sprovedbu u sljedećih stotinu godina.

Također, gospodinu Čoviću predlažem, ako ne želi ubrzo nestati s političke scene, da kao rješenje predloži ono o čemu godinama pišem, kantoniziranje BiH, plus u tim kantonima potpunu sprovedbu Bečkog sporazuma. U tom smislu, prvi korak, njemu i svim strankama s hrvatskim predznakom neka bude odluka da će od međunarodne zajednice i svih onih koji se u to podrazumijevaju tražiti ono o čemu pišem već deset godina, održavanje nove međunarodne konferencije o BiH! Druga odluka, na prvom sastanku kojega su zakazali, neka bude da će to predložiti i svim ostalim političkim strankama u BiH, ali i nevladinim, pa i vjerskim organizacijama, te jamcima Daytonskoga mirovnoga sporazuma. I neka, gospodin Čović prestane s pričom kako je dobio apsolutnu potporu od sudionika sastanka, sada već Kreševske petorke, jer to jednostavno nije točno, što on sam dobro zna.

Potvrđuju to i riječi Krešimira Zubaka izrečene u ime HSS-a i NHI-ja – Čović nema mandat da govori u ime svih Hrvata. Nezahvalno je govoriti o sebi, ali jedan sam od ljudi koji su osnivali HDZ i pored niza primjedaba na neke od poteza HDZ-a spreman sam pomoći. Budući me gospodin Čović osobno poznaje, kao i mnogi drugi u HDZ-i, ako žele neka me pozovu, na raspolaganju sam. Jasno je kao dan da BiH još nije zrela da funkcionira bez nazočnosti međunarodne zajednice, razumljivo je i to da ista ta MZ traži da se dogovor o novom ustroju BiH postigne na načelima kompromisa i konsenzusa, ali od te MZ treba tražiti da prihvate i to, da načelo broj jedan mora biti načelo pravednosti, a međunarodna zajednica to nikada izrijekom nije spomenula.

Anto Marinčić

{mxc}