Zaglupljivanje djece?
Prije nekoliko dana, šetajući trgovačkim centrom, nemalo se iznenadih vidjevši ponudu dječjih igračaka. Ni prije nisam bio presretan igračkama koje nude, ali ovo mi je ipak bilo previše. Lutke za djevojčice koje izgledaju poput našminkanih kostura – Monster High. Još sam ispao zaostao i smiješan, jer lutku su već svi kupili i davno je izašla iz mode. I nikome ništa, nikome to ne smeta, a kamoli da bi reagirao!
Ušminkani kosturi u haljinicama, sa kojekakvim frizurama „blješte“ iz izloga i pozivaju roditelje da ih kupe svojoj djeci. Na KosturiUšminkani kosturi u haljinicama, sa kojekakvim frizurama „blješte“ iz izloga i pozivaju roditelje da ih kupe svojoj djeci. Na što su spali proizvođači takvih igračaka. Kakva je to kreativnost? Zar nema više ničega što bi ponudili djeci, nego to? A tek roditelji koji svojoj djevojčici, od 5 – 6 godina, kupe našminkanog kostura! I to recimo sad za Božić!! Jako prikladno... Jer, što može bolje djetetu dočarati nježnost Božića od našminkanog kostura?!?što su spali proizvođači takvih igračaka. Kakva je to kreativnost? Zar nema više ničega što bi ponudili djeci, nego to? A tek roditelji koji svojoj djevojčici, od 5 – 6 godina, kupe našminkanog kostura! I to recimo sad za Božić!! Jako prikladno... Jer, što može bolje djetetu dočarati nježnost Božića od našminkanog kostura?!? Treba li na to reagirati pravobraniteljica za djecu ili je njen posao tražiti „neprikladne sadržaje“ u vjeronaučnim udžbenicima? Dok su ovakve stvari prikladne! Nisam čuo nijedno njeno upozorenje kako su te igračke neprikladne i kako ih treba zaobilaziti.
Ima li ikoga da zastane pa promisli kako to ne može biti normalna igračka za malu djevojčicu? Ili smo toliko zaglupljeni pa više vjerujemo reklami, PR savjetnicima i kojekakvim trendovima nego vlastitim očima? Kad bi ta igračka bila jedina takva, ajde još nekako bi se i pomirio s time. No mnoštvo takvih sličnih igračaka se nude i prodaju kao najpoželjnije, pa skoro nema normalne igračke koju možeš kupiti svome djetetu. Od plišanih čudovišta za najmlađe, preko ovakvih lutaka, poludjelih robota koji uništavaju sve oko sebe, pa sve do polugolih spodoba za nešto odraslije. O video igricama da ni ne govorim... Cilj igre najčešće je zaklati, poubijati „neprijatelja“ i to na vrlo brutalan način – jer što brutalnije, to više bodova dobiješ... Moram biti do kraja iskren i reći kako su bile i igračke koje su primjerene djeci, no one su ipak smještene u donje, manje vidljive police. Iz tog razloga pretpostavljam kako nisu dovoljno „in“.
Trovanje djece
Čini mi se kako se tu radi o smišljenom i neprestanom zaglupljivanju djece, otupljivanju njihovih osjećaja, kao i njihovih roditelja. Ne vidim niti jednu pozitivnu stranu igre s takvim igračkama. Kakve to ima veze sa stvarnošću i zdravim razumom? Što se želi podučiti djecu time – u redu je ponašati se poput čudovišta, u redu je uništavati sve oko sebe, kao što to roboti rade; u redu je igrati se s okultnim? Te stvari i takva ponašanja su in... Još kada na to nadodamo i ostale okolnosti u kojima se djeca nalaze, kao npr. ne prisutnost roditelja i sve manje kvalitetnog vremena koje provode s vlastitom djecom; nadalje, mnoštvo sadržaja na TV-u koji podižu tolerantnost na nasilje, tj. dodatno potiču agresivnost, itd. Dolazimo do toga da na kraju dobijemo ne misleće, agresivne ljude, koje na ništa ne reagiraju i s kojima se može manipulirati kako hoće. Je li to cilj našega društva? Iskreno se nadam da nije...
Kako još nisam vidio da se netko pobunio protiv takvih igračaka i takvog trovanja djece, morao sam napisati ovaj komentar. Možda pretjerujem, možda pravobraniteljica za prava djece zna bolje od mene. No ipak, ne mogu se oteti dojmu kako sam u pravu...
Jakov Mamić
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.