Izlaz na otvoreno more

Eto, tako danas zbori čovjek koji je još jučer kao 'delegat' SDP-a u Hrvatskom saboru (jedan od tek šest protiv) digao ruku upravo protiv ratifikacije tog istog 'arbitražnog Sporazuma', i pritom u ime (nove)pravde i poštenja veoma oštro i veoma teatralno izjavio, nav.:

«Ne smije se političkom odlukom ići u aranžmane kojima se trguje hrvatskim teritorijem (220.000 potpisa iz akcije 'More je kopno'!, nap. a.). Naraštaji su se borili za cjelovitost Hrvatske. I hrvatski antifašisti u Drugom svjetskom ratu, a jučer i branitelji iz Domovinskog rata, dali su svoje živote za to!?»

Ali, za politiku se obično kaže da je blago rečeno 'eskortna dama'. Bilo kako bilo cijela ova trakavica oko graničnog spora sa Slovenijom više je sličila, i još uvijek sliči, na ordinarni politički kupleraj nego na zdrave i razumne odnose dvaju susjednih, a kako neki vole reći, i tradicionalno prijateljskih zemalja.

Bivši desetar JNA-armade i bivši ministar 'rata' i slovenski premijer u to vrijeme, Janez Janša i naš Ivo Sanader dogovorili su se na Bledu u kolovozu 'davne' 2007. godine da se granični spor Hrvatske i Slovenije rješava pred Međunarodnim sudom u Haagu... a ne nikakvom okupacijom hrvatske Savudrije.

Narodski rečeno, a istinito: volovi se vežu za rogove a ljudi za riječ!

Dvije godine kasnije, ožujka 2009. g., i eminentni hrvatski stručnjak za međunarodno pravo, Davor Vidas, smatrao je da je Bledski dogovor ujedno i okvir za konačno rješenje graničnog problema a sve sukladno s mandatom posredničke skupine EU-povjerenika Olija Rehna.

«Slovenija tu Janšinu izjavu naknadno ne može sama promijeniti niti od nje jednostrano odustati», kazao je tada Vidas, objašnjavajući kako uopće nije relevantno postoji li o tome danas suglasnost slovenskih političkih stranaka, kao što su i sasvim irelevantne naknadne (i sasvim krive) interpretacije te precizne Janšine izjave.

Ahtisaarijeva komisija, po Vidasu, samo može konkretizirati taj dogovor s Bleda kojim je određeno mjesto rješavanja spora a to je: Međunarodni sud u Haagu.

A Janez Janša po svojoj političkoj orijentaciji je i član Europske pučke stranke, uvjetno rečeno 'desničarske', kojoj pripada i 'naš' HDZ, odnosno kojoj je pripadao i naš bivši premijer, a 'EU-pučanima' pripada i aktualna hrvatska premijerka, naša prva dama Jadranka Kosor.

Međutim, promijenila se i slovenska Vlada pa je u studenom 2008. umjesto 'desničara' Janše za premijera izabran predsjednik slovenskog SDP-a, uvjetno rečeno 'ljevičar', Borut Pahor, koji je u kratkom vremenu za razliku od 'pučanina' Janše veoma brzo našao zajednički jezik s 'pučkom desničarkom' Jadrankom Kosor; eto, što ti je politika...

A 'naš' Janez ode u žestoku opoziciju, do jučer mirni pregovarač na Bledu, danas opasno zvecka oružjem, prijeti se bojkotom ratifikacije u Parlamentu, 'zaboravio' on u cijelosti miroljubivi Bledski sporazum, ili da se izrazimo poznatom krilaticom političkih prevrtljivaca:

Ja rekoh, ja i porekoh.

Dolaskom Pahora na mjesto premijera poteklo je 'političko med i mlijeko', reklo bi se Hrvatska i Slovenija postadoše pravi susjedi spremni na kompromise, ustupke i razumijevanje. Doduše, umjesto jedinog pravnog merituma, Međunarodnog suda (u Haagu ili Hamburgu), nađoše slovenski premijer i naša premijerka nekakvo 'solomunsko' rješenje.

Dakle, ne će to biti više neutralni Međunarodni sud nego nekakav hermafroditski Arbitražni sud sastavljen po slijedećoj matrici:

«Obje stranke će uzajamnim dogovorom postaviti predsjednika i dva člana Arbitražnog suda koji su priznati stručnjaci međunarodnoga prava s popisa kandidata sastavljenog od strane Predsjednika i povjerenika za proširenje Europske komisije. U slučaju da se ne mogu dogovoriti u određenom roku, predsjednika i dva člana Arbitražnog suda postavit će predsjednik Međunarodnoga suda u Haagu s tog popisa.

Svaka od strana postavit će još po jednoga (svoga!, nap.a.) člana Arbitražnoga suda u roku od petnaest dana nakon okončanja postavljenja spomenutih u stavku 1.

U slučaju da postavljenja ne budu izvršena u tom roku, te će članove odrediti predsjednik Arbitražnog suda»....itd.

Posebno zanimljiv je Članak 3:

«Zadaća Arbitražnog suda

(1) Arbitražni sud utvrdit će

(a) tijek granice na moru i kopnu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije;

(b) vezu Slovenije prema otvorenom moru»....

Napomena:

Točan prijevod Članka 3(1)(b) koji na engleskom glasi 'Slovenia's junction to the High Sea' je 'spoj Slovenije s otvorenim morem', a ne kako je to u hrvatskom prijevodu pogrešno i neprecizno prevedeno kao 'veza Slovenije prema otvorenom moru'!

Je li spoj, točka, kontakt ili veza pitanje je sad?

Unatoč akciji 'More je kopno' u kojoj referendum nije uspio, naš dragi barba Luka Bebić je sve to s engleskog precizno preveo i stručno objasnio svojim saborskim zastupnicima! 'Delegati' u Saboru velikom većinom i izglasaše ratifikaciju, za razliku od naših 'dobrih susjeda' čiji Parlament zajedno s Pahorovom Vladom jednostavno nije vjerovao Hrvatima pa je stoga raspisao zakonodavno obvezujući referendum glede Sporazuma o osnivanju Arbitražnog suda.

Rezultate znamo, i gle farizejštine:

Prolazak kroz ušicu igle - razlika je tek 20.000 glasova - danas 'slavimo' kao veličanstvenu pobjedu slovenske demokracije na europskom nivou. A jedina zadovoljština koju imamo to je da je 70 posto direktno zainteresiranih žitelja Pirana, Izole i Kopra glasovalo 'za'... valjda je i njima već 'pun kufer' ovog bizarnog političkog muteža. Doduše, postoji još nešto u aneksu Sporazuma o arbitraži a to je: „Izjava o neprejudiciranju".

Republika Hrvatska daje sljedeću izjavu, kojoj svjedoče Predsjedništvo Vijeća Europske unije i Sjedinjene Američke Države:

«Ništa u ovom Sporazumu o arbitraži neće se smatrati kao pristanak Hrvatske na zahtjev Slovenije za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem.»

Primjerice, nitko ne će suspendirati Sloveniju zato jer nije riješila isti granični problem s Hrvatskom, ali, Hrvati će ući tek onda:

«Kad riješite preostala tri problema: privatizaciju brodogradilišta, suradnju s Haaškim sudom te granični spor sa Slovenijom, problem granica s BiH, Crnom Gorom i Srbijom... tada neće biti prepreka za ulazak Hrvatske u EU», poručio je nakon nešto manje od sat vremena razgovora s premijerkom Jadrankom Kosor belgijski premijer Yves Leterme, a Belgija (čiji državljanin je i Serge Brammertz!) uskoro preuzima kormilo Unije. Šećer za kraj: «Ipak, Belgija snažno zagovara i podržava ulazak Hrvatske u EU, ali... i svih zemalja Zapadnog Balkana».

Eto, tako nas upozorava lider zemlje koja sama ima problema, doduše ne s vanjskim nego s unutrašnjim granicama; naime, ta demokratska zemlja samo što se nije raspala na dva dijela: bogatu Flandriju i siromašnu Valoniju.

I što reći na kraju, ne bez gorke ironije:

Pa, EU se definitivno raspada, Euro strmoglavo pada, padaju i vrijednosti dionica, posvuda u EU enormno raste nezaposlenost, mlađahni pariški broker se 'zanio' pa nesmotreno oštetio svoju banku Societe General (i Splitsku!?) za 'ludih' 4,9 milijardi eura, izraz 'dužan kao Grčka' postao opći sinonim te neprirodne asocijacije....u Španjolskoj nezaposlenost prešla 20 posto itd., itd...

I sutra kad sve to 'pukne' a puknut će sigurno, kad se društvo raspadne, ako ništa drugo, blokirat ćemo pristupne pregovore Slovenije u povratku 'našoj' Zapadno-balkanskoj Uniji, za dišpet!

Čak nam ni moćni NATO više ne treba, ta, potpisali smo vojni sporazum sa Srbijom, svojevrsni BATO, ili 'BAlkanska Teritorijalna Odbrana'.

Damir Kalafatić