Ugasio se vječni plamen na Oltaru domovine jednako kao što se 'ugasio' i moral hrvatskih 'menedžera'?

Ukupni gubitak Ine na kraju te 2008. godine iznosio je čak 1,1 milijardu kuna.
Tada je Ina počela gomilati još i enorman porezni dug (prema 'svojoj' državi, nap.a.) koji se na svom vrhuncu procjenjivao na 1,5 do 2 milijarde kuna te ga Ina do dana današnjega još nije uspjela potpuno podmiriti; čak ni uz izdašnu kreditnu pomoć najvećeg dioničara, mađarskog MOL-a.
No za pravu priču o Ini, valja se podsjetiti kako je od sredine pa do kraja prošle godine jedna od vrućih političkih tema bila upravo taj porezni dug Ine za kojeg nikada nismo saznali koliko točno iznosi. U ovisnosti od izjave premijerke Jadranke Kosor, ministra financija Ivana Šukera kao i bivšeg potpredsjednika Damira Polančeca dug je iznosio od 1,2 do čak 2 milijarde kuna. U trenucima kada se tražila svaka kuna viška i 'rezalo' na sve moguće i nemoguće strane Ina je otezala podmirenje svog duga sve do kraja prošle godine.
I na kraju te priče, Vlada je proglasila dug Ine, ni manje ni više nego, državnom tajnom!
Ali, nije to sve, ni izdaleka. Ina je od Vlade nedavno zatražila poskupljenje plina za kućanstva i to za 12 posto. Riječ je o drugom po redu udaru na standard hrvatskih građana. Posljednji put plin je poskupio u prosincu prošle godine i to za 15 posto. «Od Vlade smo zatražili povišenje cijene plina za tarifne kupce za mizernih 20 lipa», kazao je to Bojan Milković, glavni izvršni direktor(?), nakon nedavno održane godišnje skupštine Ine u Zagrebu. Novo poskupljenje, piše Večernji list, bit će dodatni udar na standard građana, jer je cijena plina porasla još u prosincu 2009.g.! A evo sad nešto glede plina, ali tko zna, možda je i to državna tajna? Proizvodnja plina na području Hrvatske zadovoljava 73-95 % potreba za plinom u Hrvatskoj (prema službenim podacima), ali se zbog 'mudrih osoba' poput Tomislava Dragičevića i ugovora, do 33% proizvedenog plina slobodno izvozi u Italiju (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi skupim uvozom plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 višoj nego je ona po kojoj ga dobivaju Talijani. Cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj je oko 11 puta viša nego je cijena njegove proizvodnje iz najvećeg plinskog polja na Jadranu (Ivana), a za još veći faktor je viša od cijene proizvođenja iz kopnenih ležišta. No ni to Ini nije dovoljno pa traži još više cijene (tako piše Branimir Molak)! I šećer za kraj: HNS-ovac Tomislav Dragičević, bivši dugogodišnji šef Ine, Mesićev pulen, svoj je bankovni račun podebljao za 6,8 milijuna kuna (preciznije 6,785.555 kuna) i time, zasigurno, postao rekorder po iznosu otpremnine koju je nekom direktoru isplatila tvrtka u kojoj država ima udio u vlasništvu....a koja je toj istoj državi dužna tko zna koliko stotina milijuna kuna(državna tajna). Nakaradna proporcija: što veći gubitak tvrtke tim veća 'otpremnina' njenim (ne)sposobnim menedžerima!? Napomena: to se danas, eto, ne zove otpremnina nego 'naknada za nedovršeni mandat'; lijepo!Usput usporedbe radi:
Ako je u Hrvatskoj 'pristojna' mirovina 2.500 ili 30.000 kuna godišnje onda je ova 'naknada za nedovršeni mandat' gospodina Dragičevića 'teška' koliko i 230 godišnjih, 'pristojnih' mirovina prosječnih 'penzića'! Ali, nije još gotovo, ima još: Nakon što je prošlog ljeta za predsjednika Uprave Ine umjesto, za Mađare nesposobnog, Tomislava Dragičevića došao Laslo Gestzi i nakon što je MOL preuzeo upravljačka prava, Mađari su ukinuli više od 30 direktorskih mjesta. Inini šefovi tada su raspoređeni na druge pozicije te su im isplaćene milijunske otpremnine, dakle 'rade' i dalje ali za 'sitnu lovu'....mo'š mislit!
Mađari su tada procijenili da im je jeftinije isplatiti otpremnine (nesposobnim) direktorima nego i dalje držati glomazni upravljački aparat. Smetalo im je i to što ih je većina došla na pozicije po političkim (čitaj Mesić&Sanader, nap.a.), a ne stručnim kriterijima, piše Jutarnji list. U Ini ne žele otkriti koliko je ljudi tada dobilo milijunske otpremnine, niti koliko im je isplaćeno novca jer te podatke drže poslovnom tajnom (i opet je to 'državna tajna', a građani ove zemlje javno plaćaju i gorivo i plin, po cijeni potrebnoj za saniranje nepresušnih gubitaka Ine, nap.a.).
Ono što je sigurno to je činjenica da je najveća otpremnina isplaćena Tomislavu Dragičeviću-gotovo 6,8 milijuna kuna, doduše u bruto iznosu! Iako se može govoriti o moralnosti ovako visoke otpremnine, ne treba sumnjati da je isplata u skladu sa zakonom. Usput, evo što o nekim menedžerskim plaćama piše 'kontroverzni' novinar i publicist Darko Petričić, studeni 2008.g.: 'Nakon vodećeg Mudrinića s 400.000 mjesečno slijede predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević s mjesečnim primanjem koje se kreće između 200 i 300 tisuća kuna i predsjednik Uprave Kraša Nadan Vidošević, koji prima 200 tisuća kuna mjesečno. To su (tajni?)podaci koje sam sakupio iz različitih izvora u poslovnim krugovima a radi se o neto iznosima i čvrsto stojim iza njih', poručio je Petričić, čije se brojke, doduše, ne slažu sa stavkom 'naknade članovima uprave' u redovitim poslovnim izvještajima T-HT-a i Ine. Službeno, Dragičević je, kažu ti redoviti poslovni izvještaji Ine, primio 'samo' milijun i 739 tisuća kuna bruto, od čega je neto iznos 856 tisuća kuna. Idemo dalje: Nakon smjene s čelnog mjesta Mađari su Dragičevića i Jozu Petrovića, dugovječnu alfu i omegu tvrtke, u potpunosti marginalizirali. Imenovali su skupinu izvršnih direktora koji zapravo vode Inu s hrvatske strane. Njihovim marginaliziranjem željeli su spriječiti daljnje političke pritiske. Naime, Dragičevića se smatralo predstavnikom političke struje nekadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića i HNS-a, a Petrovića čovjekom bivšeg premijera Ive Sanadera. Na kraju pitanje je kako riješiti ovaj stravični dug Ine i kako osigurati pozamašni novac za 'otpremnine' ?
Odgovor je vrlo jednostavan: Povećanjem cijene plinu i, valjda, gašenjem vatre na oltaru Domovine, jer i to je jedna vrsta Inine uštede....sram vas (nas!) bilo!
A sad nešto lijepo kad je u pitanju relacija novca i moralnosti:
Prošle nedjelje o Danu grada Omiša i blagdanu svetog Ivana Nepomuka poglavarstvo grada dijelilo je priznanja i nagrade ljudima koji su dali svoj obol prosperitetu mjesta ili su svojim djelovanjem zaslužili laskavo priznanje počasnog građanina grada Omiša.
Među inim tu je nagradu dobio i glavni kardiokirurg bolnice 'Magdalena', M.P.(48 g), omiških korijena, sudionik Domovinskog rata koji je 'obišao' sva bojišta u Hrvatskoj a kao prvi kirurg 'Magdalene' spasio mnoge živote, uključivo i oboljelih Omišana, kao i mnogih hrvatskih branitelja oboljelih od bolesti srca i krvnih žila.
Skromnu, simboličnu novčanu nagradu od 5.000 kuna podario je časnim sestrama 'Služavkama malog Isusa' koje se brinu o djeci s teškim fizičkim manama.... zaostalim u razvoju.
Svaki komentar je uistinu suvišan kao što je suvišna i usporedba s moralnošću naših nezajažljivih menedžera.
Damir Kalafatić