Tko je 'pogriješio' u Bosni?
Gledajući 'Nedjeljom u 2' Aleksandra Stankovića koja je trebala biti 'posvećena' gospodarstveniku Nadanu Vidoševiću i izlazu Hrvatske iz recesije, čovjek se mora upitati zašto je uvodnu riječ dobio 'Dalmatinac' Milorad Bibić, sportsko-politički novinar poznat pod nadimkom Mosor? Jedini razlog zbog kojeg ga je Aco Stanković pozvao u svoju emisiju bio je taj da Milorad-Mosor, jednako Ivi Josipoviću pred parlamentom u Sarajevu, iskritizira hrvatsku - čitaj Tuđmanovu – „krivu" politiku prema 'Bosni' što je Milorad bez krzmanja i obavio!
Nu, vratimo se Josipovićevoj sarajevskoj žalopojki u kojoj je eksplicite optužio hrvatsku politiku devedesetih u 'Bosni' koja je po njemu, među ostalim, indirektno odgovorna i za ratni i poratni egzodus više od 400.000 Hrvata iz susjedne 'konfederacije'. Ali, pri tome od te cifre treba odbiti barem polovicu, 200.000 Hrvata, koji su živjeli na području današnje daytonske tvorevine, takozvane Republike Srpske, koji se ne vraćaju niti će se ikad vratiti pod krutu četničku čizmu Milorada Dodika.
I još nešto treba napomenuti:
Agresija na 'Bosnu' započela je u studenom 1991. kad su četnici sravnili sa zemljom hrvatsko selo Ravno ali 'to nije bio naš rat' (Izetbegović) tako da unitarni Bošnjaci i danas obilježavaju srpski napad na Sarajevo (travanj 1992.g.) kao početak agresije. Međutim, da je kojim slučajem Hrvatska vojska u operaciji Južni potez (8.-12. listopada 1995.g.) zaposjela Banja Luku, e, onda bi 'hrvatska politika devedesetih' bila sasvim u redu, 'josipovićevski' poštena i pravedna jer bi se tada svi autohtoni Hrvati vratili na pradjedovska ognjišta. Evo kako je to bilo u listopadu 1995.g.:
Američki izaslanik za Balkan Richard Holbrook (poznat po tajnovitom gentleman-agreementu s Radovanom) na sastancima s hrvatskim državnim vrhom zalagao se za zauzimanje svih srpskih gradova u zapadnoj i jugozapadnoj Bosni. Naime, 14. rujna 1995., mjesec dana prije početka operacije Južni potez, u Zagrebu je održan sastanak Franje Tuđmana i Richarda Holbrooka na kojem se govorilo o situaciji na ratištu i američkim pogledima na cjelokupnu situaciju. Tuđman je morao odlučiti: da li nastaviti ofenzivu i ako nastavi, dokud ići?
Prije svega, nije mu bio potpuno jasan američki stav po tom pitanju. Na sastanku je Hoolbroke rekao Tuđmanu da ofenziva hrvatskih snaga u BiH ima veliku vrijednost za pregovore.
«Bit će lakše za stolom zadržati ono što je dobiveno na bojnom polju», tvrdio je Holbrook.
Kako Holbrook priznaje u svojoj knjizi ('Kraj rata', izdana 1998.g.), uvjeravao je Tuđmana da uzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi, a na kraju je i otvoreno rekao: «Gospodine predsjedniče, tražim vas da odete što dalje možete, ali ne uzimajte Banja Luku.» Napuštajući sobu za sastanke, Holbrook je rekao pokojnom ministru obrane Gojku Šušku:
Zbog sagledavanja prave istine nije na odmet navesti i slijedeće....
'Novi list' iz Rijeke je 18. listopada 2008. prenio izjavu/priznanje bivšeg američkog veleposlanika u RH danu sarajevskom 'Oslobođenju'/'Dnevnom Avazu'. Dakle, nakon punih 13 godina pokajao se i Peter Galbraith zbog pogrješne američke politike u 'Bosni', te otvoreno kaže:
«Amerika je trebala dopustiti Hrvatima da 1995. godine poraze bosanske Srbe i zauzmu Banja Luku. Ondašnje vodstvo bosanskih Srba bilo je genocidno i fašistoidno i možda bi bilo bolje, zbog stabilnosti regije, da smo dopustili da Srbi budu potpuno poraženi, umjesto što smo se odlučili na kompromis. Da je Banja Luka uzeta, imali bismo na koridoru u Posavini najmanje 300, 400 tisuća srpskih izbjeglica i vrlo tešku situaciju. To bi, zajedno s već postojećim izbjeglicama iz Krajine, dovelo do humanitarne katastrofe.»
A evo što taj isti gospodin kaže za NY-Times u lipnju 2009.g., oštro replicirajući svom 'nasljedniku':
«Ne nagrađujte genocid», i nastavlja: «William Montgomery piše kako je proveo petnaest godina promovirajući politiku čiji je cilj bio očuvati teritorijalni integritet BiH, a za koju je tek sada shvatio da je bila potpuno pogrješna. Entitet bosanskih Srba postoji na području koje danas zauzimaju zato što su njihovi ratni vođe izvršili genocid nad bošnjačkom i hrvatskom populacijom s tog teritorija. I dok bi nacionalno samoodređenje moglo biti pravedno i voditi većoj stabilnosti, vjerujem da međunarodna zajednica ima puno veći interes u tome da ne nagradi genocid i druge strašne zločine!»
Eto, i moćna Amerika priznaje svoju povijesnu grješku a 'naš' mazohistički predsjednik(?) tu grješku, jednako svom uzoru Mesiću, pripisuje 'hrvatskoj politici devedesetih' i, jasno, predsjedniku Tuđmanu; sramota u najmanju ruku!
Dodatak: U prilog američkoj povezanosti s vojnim akcijama hrvatskih snaga u BiH ide i izjava umirovljenog brigadira Hrvatske vojske Ante Kotromanovića u Večernjem listu od 31. listopada 2003.g.:
«Sjećam se priprema za posljednju operaciju Hrvatske vojske i HVO-a Južni potez, kojom smo došli nadomak Banja Luci. Sastanak su vodili ministar Šušak i general Gotovina s nama, zapovjednicima postrojbi. U jednom trenutku zazvonio je zaštićeni telefon, a nakon poduljeg razgovora na engleskom jeziku Šušak nam je rekao da imamo dopuštenje SAD-a da planiramo i napadnemo položaje srpske vojske, i na taj način stavimo pod kontrolu Banja Luku.»
Kotromanović dalje tvrdi:
«Uloga SAD-a u tim zbivanjima znatno je veća nego u Oluji. Bilo je niz primjera suradnje američke i hrvatske vojske u to vrijeme. Od stalne obavještajne baze u Sinju, preko koje su davale precizne koordinate svom zrakoplovstvu, do čestih obilazaka američkog vojnog izaslanika za Hrvatsku u prisutnosti časnika američkih specijalnih postrojbi po našim dostignutim položajima. Samo kod mene, na Dinari, bili su nekoliko puta.»
Ali hrvatska je 'agresija' naglo prekinuta pod prijetnjom bombardiranja Zagreba jer su pragmatični Amerikanci izračunali: bolje neka bude protjeranih 200.000 Hrvata nego katastrofalnih 300-400 tisuća Srba, zar ne!?
Damir Kalafatić
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
