Kako bi Čačić pregazio recesiju

Predsjednik HNS-a Radimir Čačić predstavio je četiri strateške razvojne poluge odnosno projekte atraktivne za strane investitore temeljem kojih bi Hrvatska, ustvrdio je onako 'od pasa', do 2015. privukla između 15 i 17 milijardi eura za dugoročan i održiv gospodarski razvoj. Osim toga on ima u svojoj ladici čak dvadeset konkretnih projekata koje je spreman bez ikakve naknade ponuditi nesposobnoj Vladi! Radimir Čačić je na konferenciji za novinare rekao da je hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini došlo u, crnih li metafora, 'zonu tonjenja', da je 'palo ispod površine vode' i nema snage za oporavak, te mu stoga nužno treba 'infuzija u krvotok' stranog kapitala, prvenstveno onog iz bogatih europskih strukturnih fondova, koji bi povratio svoja ulaganja, a Hrvatskoj ostavio temelj za održivi razvoj.

Dakle, jedino nadsposobni Čačić poput gorske službe spašavanja može izvući Hrvatsku iz ponora u kojeg je upala. Kao prvu razvojnu polugu naveo je projekte u turizmu, gospodarskoj grani koji je, tvrdi, tek napola iskorištena i ubire sve manje prihoda(?). Predlaže stoga tržišno atraktivno ulaganje u desetak projekata od 'Titovih' Brijuna sve do Prevlake, i to u zemljište, infrastrukturu i državne objekte, koje bi, kaže, moglo privući više od dvije milijarde eura kapitala investicijskih fondova, EBRD-a i osobnih ulaganja hrvatskih građana (on je to davno brzopoteznom pretvorbom i napravio, nap.a.) ili možda bogatih 'engleskih Hrvata' poput Gorana Štroka.

Drugo, arhitekt po struci, Čačić je uvjeren da su strani investitori itekako zainteresirani ulagati i u hrvatsku energetiku (oko osam milijardi eura), posebno u iskorištavanje gotovo 50 posto neiskorištenog hidro potencijala u hidroelektranama Virje, Senj i Kosinj te Dubrovnik. Ovdje treba spomenuti kako su ti, Čačićevi 'energetski' prijedlozi čisti plagijat prepisan sa sjednica aktualne hrvatske Vlade glede energetike. Nastavlja on i dalje u istom stilu: zbog atraktivnog tržišta i lokacije nužno je, ističe on, iskoristiti i hrvatske prednosti luka za ugljen, termoelektrana Plomin i Ploče te u Zagrebu, Osijeku i Sisku, a Hrvatska, naglasio je, nikako ne smije odustati od realizacije 'Mesićeva' projekta Družba Adria te LNG Omišalj i dijela Južnog toka. Ovdje nije sasvim jasno u čemu je po Čačiću budućnost hrvatske energetike, u crnom i smrdljivom ugljenu, vodnom potencijalu ili u ekološki čistom LNG-u?

Treće, Čačić je istaknuo i da Hrvatska mora iskoristiti svoj geostrateški položaj i kvalitetnim projektima iz njegove torbe privući investicije za rekonstrukciju željezničkog koridora 'X' između Europe i Orijenta, kao i koridora 'Vb' Budimpešta-Rijeka, izgradnjom ravničarske pruge do riječke luke i vezom s Krkom. Taj projekt ravničarske pruge prema Rijeci stariji je od 60-ogodišnjeg Čačića, odnosno, star je koliko i Riječka krpica iz hrvatsko-ugarske nagodbe. Kad se sve ovo što je samodopadni Čačić naveo i zbroji, ukupna virtualna investicija kretala bi se do 4,5 milijarde eura, od čega bi 85 posto bilo iz EU fondova, a 15 posto iz Hrvatske - kaže Čačić. Četvrta razvojna poluga odnosi se po Čačiću na kompleks projekata gospodarenja otpadom (na primjer Lečevica!?, nap. a.), njegovu sanaciju i pretvaranje u energiju, zaštitu od voda i vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja voda, koji bi također bili financirani iz EU fondova za koje je Europska komisija, ističe Čačić, uz 3,5 milijardi eura u 2012. i 2013. Hrvatskoj namijenila još po 2,5 milijarde eura u 2014. i 2015., ukupno 8,5 milijardi eura.'To je ogroman novac koji je tu, a mi samo moramo pokazati sposobnost da ga uzmemo', poručio je naš spasitelj 'urbi et orbi', pozvavši vladu i sve zainteresirane na razgovor o predstavljenim projektima.

Međutim, vizionar Čačić otkriva toplu vodu i zamjera nesposobnoj Vladi što ne uzme novac koji joj se nudi, jer, bogata Europa ustvari čeka samo njega, jedinog u stanju spasiti hrvatski brod od gospodarstvene havarije. Kad bi se njega poslušalo i njegove poluge uzelo u ruke za pet godina bi u Hrvatskoj bilo pravo blagostanje, tekli bi med i mlijeko odnosno kako naši istočni komšije kažu bilo bi to stanje: 'lezi lebe da te jedem'! 'Kao polugu za razvoj možete koristiti svakakve gluposti i zadužiti se za Pelješki most Jure Radića, pa onda imate uteg oko vrata jer to ne vraća novac. Ovo što predlažemo vraća novac', dodao je. Na Vladi je, kaže Čačić, da vodi dva paralelna procesa, snažno reže neracionalnu javnu potrošnju i sva druga područja gdje se 'novac baca' poput, rekao je, lažnih mirovina i drugih socijalnih prava te nerealnih subvencija i taj novac uloži u jasno definirane projekte koje će predstaviti Europi i svijetu. 'Vlada se može i dalje ponašati kao do sada, na razini blefa, ili se držati odgovorno i povući ove neizbježne poteze', poručio je čelnik HNS-a. Ovaj put Čačić nije niti spomenuo i petu polugu, polugu infrastrukture glede investiranja u primjerice Domove za umirovljenike, srednjoškolske centre za obuku mladih ljudi ili stambena naselja poput onog 'posla stoljeća' u Izraelu. I bolje da nije - to mu je bio i ostao uteg oko vrata!

Njegovo euforično izlaganje uz nonšalantno razbacivanje milijardama kuna/eura podsjeti me na sličnog mu Zdravka Mamića koji ujutro kritizira svoju vladu - zagrebačko gradsko Poglavarstvo - kako nije ništa napravilo glede one maksimirske ruine-Stadiona a poslije podne kupi novog, luksuznog Bentley-a 'zarađenog' upravo na toj ruini i oko nje. Tako govori Radimir Čačić, čovjek za kojim se nekažnjeno vuku bezbrojni repovi financijsko-gospodarstvenih afera na rubu kriminaliteta, čovjek koji je pokušao biti i premijerom ove države, pa čak i gradonačelnikom grada Zagreba a na kraju je doslovno istjeran s mjesta varaždinskog župana jer je svojom velikom 'sposobnošću' tu, inače najnapredniju hrvatsku Županiju napustio u dugu od više od 800 milijuna kuna. Evo što je o tome, lipnja 2008. pisao jedan naš dnevnik:

«U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u».

Ima tu i materijala što upućuje na golu pljačku 'društvenog' novca, sukob interesa, mito i korupciju:

«Ugovorene cijene bile su višestruko više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti...»

Podsjeti nas to na onaj moto Ljube Česić-Rojsa: tko je jamio, jamio... Ustvari, bolje da Čačić nije otvorio svoju torbu s dvadeset (blef-) projekata za rješenje recesije u Hrvatskoj, daleko je bolje da te virtualne projekte ponudi onima koji su uistinu 'u zoni tonjenja', primjerice Grčkoj koja je dužna 300 milijardi eura, ili Španjolskoj, Portugalu a može i Irskoj. Mogao bi napraviti pravi 'posao stoljeća' kakav je već davno napravio u Izraelu - 'na razini blefa' kako sam voli reći.

Damir Kalafatić