'Šlogirana' pravda

Mladen Šlogar nepravomoćno je osuđen na 30 godina zatvora, odlučilo je sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Ivana Turudića: «Vi ste priznali ubojstvo, pronađen je pištolj na kojem su vaši tragovi, pronađena je grickalica sa 7 od 11 genskih markera i imali ste neuobičajenu obranu jer ste najprije priznali pred istražnim sucem i sve detaljno opisali, a sada ste se branili šutnjom».

Pa, možda je nesretni i poremećeni čovjek zaboravio naučenu verziju tog 'slučaja'? Dakle, krucijalni dokaz za ubojstvo je grickalica za nokte, jer što se tiče pištolja o tome postoje najmanje tri različite (i suprotne) verzije glede njegove kupnje, uključujući i onu gospođe Zdravke Aleksić iz Pule.

Pasivno agresivan

Iz nalaza sudskog vještaka M.G.-a čitamo:

U momentu izvršenja hladnokrvnog ubojstva Mladen Šlogar je bio 'pri zdravoj pameti' premda je osoba s trajnim poremećajem ličnosti a uz to je još i narcisoidan. I šlager u nalazu vještaka na kraju: Šlogar je kao osoba pasivno agresivan».

Pasivna agresivnost ovdje zvuči kao najobičnija floskula nevještog sudskog vještaka jer pojam agresivnosti je usko povezan s pojmom aktivnosti bilo kakve prirode makar bila i ubilačka. Štoviše, okvalificirati bijednog asocijalnog skitnicu i beskućnika narcisoidom - čovjekom koji sam sebi govori 'Vi', e, to uistinu prelazi svaku mjeru zdravog rasuđivanja,

Supermen

Podsjetimo se zato zbivanja lanjske godine. "U srpnju 2009. g. istražni sudac Zdenko Posavec ispitao je Mladena Šlogara - Žilu (61), optuženog da je 6. listopada 2008. godine ubio Ivanu Hodak, kćer poznatog odvjetnika Zvonimira Hodaka. Šlogar je nakon uhićenja ispričao kako je Ivanu pratio pješice te je ubio u stubištu zgrade u zagrebačkoj Hatzovoj ulici." Iza toga slijedi čudo neviđeno, pa Šlogar poput pravog Supermena izlazi kroz zid odnosno kroz nepostojeći stražnji izlaz/ulaz zgrade.

Po navodima koji su došli u medije, Šlogar je nesretnu djevojku odmah prepoznao iako je nije vidio dugih četrnaest godina. Može li takvu percepciju imati čovjek trajnog poremećaja ličnosti pitamo se mi. Jutarnji list svojedobno je pisao o izjavi susjede Darije Doko, koja tvrdi da je Ivanu kobnog dana vidjela sa svog prozora kako pred kućom parkira automobil, iako ju je on navodno slijedio pješke. Niti dio Šlogarove izjave da je pištolj nakon ubojstva stavio u džep jakne ne poklapa se s policijskom istragom. Vještaci mjerodavnog MUP-ova Centra za vještačenja nisu našli tragove baruta ni u lijevom ni u desnom džepu njegove jakne. Međutim, sve te itekako čvrste dokaze sudsko vijeće odbacuje kao nebitne, vijeću je daleko najbitnija grickalica za nokte.

Motiv

Koji je to onda pravi trag u pronalaženju motiva ubojstva kojeg je sudsko vijeće odbacilo? Otac ubijene djevojke, zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak, izjavio je u intervjuu za bečki magazin 'News' da su iza te egzekucije sigurno stajali politički naručitelji koji imaju veze sa slučajem njegovog klijenta, generala Vladimira Zagorca. «Mislim da mi se na taj način htjela poslati poruka da u svojoj obrani Vladimira Zagorca trebam biti fleksibilniji i mekši», kazao je Hodak u intervjuu pod naslovom 'Rat u Hrvatskoj', uvjeren da Šlogar sam po sebi nije imao motiva za takav čin.

Kad bi danas napravili anketu među građanima ove zemlje siguran sam da ih devedeset posto dijeli takvo Hodakovo mišljenje. Obraćajući se navodnom ubojici u obrazloženju presude sudac Ivan Turudić je rekao:

«Takav se čin ne može racionalno shvatiti i upravo zbog toga dio javnosti vjerovao je u teorije urota kojima se ovo vijeće nije zamaralo. Te teorije su išle tako daleko da su vas smatrali oružjem u nečijim rukama. Kakvo to oružje spava tamo gdje ste vi spavali i živi na način na koji ste vi živjeli u onoj nastambi i nehigijenskim uvjetima?»

A evo što misli, između mnogih istomišljenika i jedna građanka:

«Slušala sam pledoaje vrlog suca i bilo mi je tako loše kao pred najlošijom kazališnom predstavom. Sam pledoaje djelovao je toliko groteskno da je to bilo neizdržljivo. Sudac se obraćao 'počinitelju zločina' tako važno kao da pred sobom ima stvarnog i svjesnog počinitelja, a ne krhotinu od čovjeka koji apsolutno nije svjestan o čemu se radi. Njemu je ionako sve ravno. Po mome, ovaj se proces s ovom osobom nije smio vodit na ovakav način. Ovo je bila lakrdija».

Grickanje pravde

Iako sudac tako nešto a priori odbija, sve ukazuje na urotu. Urotila se politika protiv pravde pa ju gricka polako Šlogarovom grickalicom, a 'sudsko vijeće se time nije zamaralo'. Valjda bi i za poštenu pravdu bilo preopasno tragati za političkim naručiteljima ovog gnusnog ubojstva. Ovako je 'slučaj pravedno riješen', fleksibilno i mekano, a skitnica Mladen Šlogar ima barem siguran i čvrst krov nad glavom. Njemu je, trajno poremećenom, ionako sve ravno, zar ne?

Damir Kalafatić