HTV i Čačić o 'poslu stoljeća'

Da je kojim pukim slučajem hrvatski konzorcij «IGH-Konstruktor-Tehnika» dobio bankovna jamstva za navedeni 'posao stoljeća' u Crnoj Gori, vjerojatno bi i Petar Vlahov, u emisiji 'Hrvatska uživo', uživao u tom povijesnom događaju. Ponosila bi se i moja opljačkana i danas prezadužena domovina Hrvatska.

Ovako, kad jamstava nema ,a nema ni 'posla stoljeća', doveo naš Petar u studio novinara - „istraživača“ iz Slobodne Dalmacije - stručnjaka za tunele, a uz njega još i velikog menedžera za mutne građevinske poslove, arhitekta-Coningovca Radimira Čačića, koji se izgleda potpuno oporavio od psihičkog šoka zbog 'svoje' velike osobne tragedije na mađarskoj autocesti. Udariše oni drvljem i kamenjem po privatnom Konzorciju, jer bolje da posao ta hrvatska tvrtka nije ni dobila, samo bi se osramotila, a koncesijski ugovor je bio samo puka PP-farsa kako bi im dionice dobile na vrijednosti.

Rješenja Radimira Čačića

Ustvari, tijekom emisije moglo se je zaključiti kako glavni razlog sumnje u hrvatske tvrtke leži u neozbiljno niskoj cijeni ponuđenoj u 'tenderu' a nitko od sudionika u emisiji ni da posumnja u enormnu, četrdeset posto veću cijenu 'drugoplasirane' grčko-židovske alijanse ili, nedajbože, u poštenje crnogorske Vlade (državnog vijeća za gradnju cesta) iako je razlika od 1,13 milijardu eura itekako plodno tlo za razne sukobe interesa, 'mito-logiju' i korupciju!? Interesantno, novinar Petar Vlahov nije doveo u studio nikoga od gubitnika ovog 'posla stoljeća' kako bi se stručno branio od iznesenih sumnji, odnosno kako bi javnost saznala u čemu je sadržana ta enormna razlika između hrvatskog Konzorcija i drugoplasiranih Grka.

Tako neupućeni gledatelji mogu pomisliti da 'drugoplasirana' konkurencija nudi šesterostaznu autocestu a i farbanje tunela moglo bi se po toj cijeni izvršiti zlatnom bojom ili ukrasiti umjetničkim freskama s prizorima iz grčke mitologije…a svaki putnik autocestom mogao bi gratis dobiti barem jednu šteku cigareta. Izgleda ipak da je cijela ova zavrzlama puno jednostavnija:

EBRD (European Bank for Reconstruction and Development) i EIB (European Investment Bank) Konzorciju (Konstruktoru) jednostavno nisu dali jamstva za taj posao. Crnogorski portal 'Analitika' piše da je razlog, eto, ekonomska neodrživost projekta, jer je hrvatska ponuda više od milijardu eura jeftinija od grčko-izraelske pa se sumnja da je Konzorcij (Konstruktor) možda svjesno išao ispod realne cijene kako bi dobio posao. Međutim, ima i nešto drugo a to je presudno pitanje «VIP-a, kumstva i nepotizma», pa poslušajmo: Grčko-izraelski konzorcij, tako piše crnogorski portal 'Analitika', poslovno je i vlasnički povezan s grčkim milijarderom i brodovlasnikom Viktorom Restisom. Restis je koncesionarni vlasnik Svetog Stefana i rudnika mrkog ugljena u Beranama, najveći je kupac dionica Luke Bar, a zainteresiran je i za dokapitalizaciju crnogorske Elektroprivrede. Restisov čovjek za investicije u Crnoj Gori poznati je crnogorski poslovni čovjek Dragan Perović, koji ima jako dobre veze u crnogorskom političkom vrhu. Pametnom dosta!

Radimir Čačić bi svakako problem financiranja elegantno riješio po vlastitom Coning-modelu, pa bi zatražio plaćanje avansom-unaprijed jednako kako je to učinio i u slučaju 'izgradnje' Doma umirovljenika u Medarevu kod Dubrovnika. Tad je, 1990.g., uprihodio više od 20 milijuna njemačkih maraka za posao koji nikad nije dovršio niti je avans vratio Mirovinskom fondu.

Cijena ponude

'Konstruktor' je i započeo posao izvršivši neke pripremne zemljane radove, koje im Crna Gora odbija platiti jer su navodno izvedeni bez Ugovora. Nikakvo čudo, pa, naši dragi susjedi nisu platili ni enormne štete koje su tijekom agresije napravili po Dubrovačkom primorju, pa, prisjetimo se: Grad i veći dio dubrovačke općine su pretrpjeli ogromne materijalne štete. U samom Dubrovniku su uništeni mnogi spomenici kulture nulte kategorije. U potpunosti je uništeno 2.127 kuća, a 7.771 stanovnik je ostao bez krova nad glavom. Većina tih kuća je zapaljena i opljačkana. Uz brojne poginule branitelje i civile te zatočene u logoru Morinj i nestale, razaranja gospodarskih objekata i dobara, crkava, groblja, uništavanje spomenika kulture nulte kategorije i izravnu i posrednu materijalnu štetu u iznosu od oko milijardu i pola eura, vojne operacije oko Dubrovnika bile su i pljačkaške, a 1991. i 1992. godine dosezale su ogromne razmjere.

Organizirano se odnosilo sve što se moglo odnijeti. Odnošeni su televizori, videorekorderi, odjeća, obuća, posteljina, bijela tehnika, posuđe, poljoprivredni strojevi, automobili, razne umjetnine, između ostalih vrlo vrijedne slike Vlahe Bukovca i Milovana Stanića, a išlo se toliko daleko da su se sa zidova skidali električni prekidači, izbijale keramičke pločice, kade i WC-školjke. Iz dubrovačke ACI marine odvezena je 51 jahta, dok ih je 171 potpuno uništeno. Iz zračne luke u Čilipima odnesena je u Tivat sva vrlo vrijedna tehnika, rentgenski i uređaji kontrole leta, rasvjetna tijela za osvjetljavanje poletno-sletne staze, radiofarovi, agregati, vatrogasna vozila, radarski uređaji pa čak i pokretno stepenište, a opljačkan je i aerodromski duty-free centar. S velike konavoske stočne farme mljekare Gruda odvedena je sva stoka. Iz Župe dubrovačke je odvezeno kompletno postrojenje velike tiskare 'Ivo Čubelić'. U Kuparima je opustošeno svih šest hotela iz kojih je opljačkano sve do golih zidova.

Zbog ovih organiziranih pljački, u Sutorini pored Herceg Novog, u motelu Vinogradi, formiran je Sabirni centar za prihvat zaplijenjenih i oduzetih materijalnih sredstava iz ratnog plijena. Zapovijed o formiranju Sabirnog centra 28. prosinca 1991. godine potpisao je tadašnji zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka, viceadmiral JRM-a, Crnogorac Miodrag Jokić.

Uistinu, cijena ponude hrvatskoga konzorcija trebala je biti puno viša…

Damir Kalafatić