Samo ga zatvor može otjerati od politike!?

U stranci koja se s ponosom naziva i hrvatskom i narodnom kazali su kako je sasvim u redu da predsjednik Čačić odvoji toliko vremena koliko mu treba, jer je «riječ o teškoj situaciji!?» Dodali su kako je Čačić morao prebroditi šok, zbog čega se u početku samo-izolirao te je komunicirao samo sa svojim najbližima; jadnik. U stranci vlada uvjerenje kako Čačić bez politike ne može jer ga njegove aktivnosti kao predsjednika stranke čekaju, zbog čega se pojavio čak i na ručku Kastavske koalicije i kod premijerke Kosor na važnim razgovorima o ustavnim promjenama. Dakle, bila bi neprocjenjiva šteta za hrvatsku političku scenu ako bi Čačić abdicirao s mjesta predsjednika HNS-a jer bi time zanemario vlastite političke aktivnosti. Inače, sve što taj vrli političar radi to je svakako u interesu sveopćeg boljitka ove države! E, a sad nešto zanimljivo: Iz svega navedenoga je sasvim jasno kako će unatoč krivnji za tešku prometnu nesreću, u kojoj je dvoje ljudi izgubilo život njegovom prebrzom i nepropisnom vožnjom, Čačić nastaviti svojim predanim radom u politici, ali, kažu u stranci, sve ovisi o suđenju u Mađarskoj kao i o konačnoj presudi.

Tko zna, možda suđenje završi i s uvjetnom kaznom za tog pretvorbenog tajkuna jer narod kaže: «novac buši što burgija neće!» «Do tada je sigurno da će biti predsjednikom HNS-a, a jedino bi ga eventualna zatvorska kazna mogla natjerati da ode iz politike», zaključuju članovi HNS-a uključivo i europejsku damu, Vesnu Pusić. U izjavi za jedan naš dnevnik Čačić je sam zaključio kako je nesreća bila njegova osobna tragedija te da nijednog trena nije namjeravao poreći odgovornost ili zatajiti istinu. Dodao bih, osim što se za tu tešku nesreću koja se dogodila 8.siječnja saznalo tek dva dana kasnije a glede guste magle, pa, upitajmo mađarske cestare! Zasigurno je Čačić pretrpio psihički šok kad je vidio što je učinio ali to ni u kom slučaju nije i njegova osobna tragedija. Tragedija je u tome što takve neodgovorne i bahate osobe poput raznih 'Čačića' opasno divljaju cestama neposredno ugrožavajući živote drugih ljudi a nakon što skrive, ali, tuđe osobne tragedije nemaju ni trunka moralne odgovornosti da se odreknu svakog javnog djelovanja u politici. U najmanju ruku ponašanje Radimira Čačića kao i njegovih partijskih drugova ne samo što je amoralno nego je i necivilizirano.

A da ne bih previše filozofirao prenijet ću tek usporedbe radi, kratke vijesti iz jednog našeg dnevnika, iz listopada 2006.g.: Švedska ministrica trgovine Maria Borelius ostavku je dala jer su mediji otkrili da je vikendicu službeno prijavila na britansku tvrtku, čime je izbjegla plaćanje švedskog poreza na nekretnine. Ministrica kulture Cecilia Stego Chilo, pak, ostavku je podnijela nakon medijskog otkrića da 16 godina nije platila TV pretplatu. Ali, 'neumoljivi običaji' civiliziranog švedskog društva u takvim slučajevima nalažu povlačenje sa svih javnih dužnosti iz moralnih razloga. Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima u (neciviliziranoj)Hrvatskoj je poželjna, ali u praksi, nažalost, samo je slučajna. Naši 'neumoljivi običaji' vrlo su umoljivi posebno kad je bahati Čačić u pitanju. Ustvari za njega bi bilo najbolje da se zbog pretrpljenog šoka «osobne tragedije» liječi na miru, u zatvoru; to bi ga ne samo otjeralo iz politike nego bi ga zaštitilo i od mogućih sličnih 'osobnih tragedija'! Na kraju, ako ništa drugo, treba priznati da je smrt dvoje ljudi ipak puno teže kazneno djelo od neplaćanja televizijske pretplate; barem to!

«Ja imam političku i ljudsku podršku moje stranke i mojih birača, sve što sam radio bilo je časno, pošteno i dostojanstveno», reče Radimir na tiskovnoj konferenciji…bez da trepne okom!?

Lijepo, politika i etika, čudna jedna simbioza, kao kad se 'laka dama' kune u svoje poštenje koje je davno izgubila!

Damir Kalafatić