Armenci u Libanonu
Armenske kolonije pojavile su se u Libanonu i Siriji za vrijeme vladavine kralja Tigrana Velikoga u 1. stoljeću prije Krista. Međutim, većina predaka današnjih libanonskih Armenaca stigla je u zemlju nakon armenskoga genocida u Osmanskom Carstvu 1915. Armenci u Libanonu podijeljeni su na sljedbenike Armenske apostolske, katoličke i protestantske Crkve (većina libanonskih protestanata su Armenci). Tijekom građanskoga rata od 1975. do 1990. Armenci u Libanonu zadržali su izrazitu neutralnost, ne svrstavajući se ni u kršćanski ni u muslimanski tabor.
U Libanonu živi otprilike oko 100.000 Armenaca. Prije građanskoga rata, u Libanonu je živjelo mnogo više Armenaca. Današnje procjene armenskoga stanovništva u Libanonu variraju. Prema Minorities Internationalu, u Libanonu živi 156.000 Armenaca (4 % stanovništva). Povijesno gledano, većina libanonskih Armenaca živi u Bejrutu i susjednom okrugu Metn, kao i u Zahleu i Anjaru u dolini Bekaa. U Bejrutu se Armenci naseljavaju u pretežno kršćanskoj četvrti Ashrafieh. Armenci su odigrali važnu ulogu u povijesti Libanona, a nekoliko libanonskih javnih osoba, uključujući dvojicu predsjednika bilo je armenskoga podrijetla. U okviru konfesionalnoga sustava Libanona, armenska zajednica zastupljena je u parlamentu i vladi. U zemlji djeluje 29 armenskih crkava: 16 armenskih apostolskih, 7 armenskih katoličkih i 6 protestantskih.
Armenoapostolska katedrala sv. Grgura Prosvjetitelja u Anteliasu (Libanon)
Armenokatolička katedrala sv. Ilije i sv. Grgura Prosvjetitelja u Bejrutu
Armenska zajednica u Libanonu uživa puna politička i kulturna prava te održava dobre, prijateljske odnose sa svim zajednicama u zemlji. Ima snažne kulturne, društvene i obrazovne institucije. Među poznatim armenskim obrazovnim ustanovama u Bejrutu bili su Armenski koledž Sahakjan-Levon Mkrtčjan, Armenski evangelički koledži, Sjemenište Nshan Palangjan, Bečka srednja škola Mhitarjan i druge. Godine 1927. danska misionarka Maria Jacobsen, koja je spasila mnogo armenske siročadi tijekom Prvoga svjetskoga rata, osnovala je školu „Ptičje gnijezdo“ u Bejrutu, koja je nudila predškolski odgoj (potanko v. ovdje). Armenska škola za slijepe i nijeme, koju je 1926. osnovala Švicarska unija ljubitelja Armenaca, djeluje u četvrti New Adana. Godine 1975. u armenske škole u Libanonu upisano je 17.000 učenika. Libanon se može pohvaliti Armenskim sveučilištem Hajgazjan, trima dnevnim novinama i dvjema radijskim postajama. Osim velikih novina, na armenskom se jeziku objavljuje i velik broj vjerskih, znanstvenih i zabavnih periodičnih publikacija na armenskom jeziku. Al-Mustaqbal TV emitira dnevni polusatni program na armenskom jeziku.
Armensko sveučilište Hajgazjan (1955.) u Bejrutu
Tijekom cijele neovisnosti zemlje (od 1946.), libanonski Armenci predstavljali su zanimljiv i utjecajan politički i kulturni fenomen u zemlji. Armenci su u Libanonu aktivno uključeni u različite aspekte života i razvoja zemlje: politiku, kulturu, gospodarstvo, umjetnost i religiju. Dali su i nastavljaju davati znatan doprinos razvoju Libanona. Armenska zajednica uspjela je tijekom svoje povijesti sačuvati svoj identitet, kulturu i jezik.
Izvori i ilustracije
Priredio: Artur Bagdasarov
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
